5 pitanja za Sanela Kajana: Ovdje je izazov živjeti svaki dan

Sanel Kajan, bosanski i hercegovački novinar koji je uz veliki trud karijeru gradio kao maloljetnik od ratnog mostarskog radija do Al Jazeere Balkans, danas spada u generaciju onih iza kojih stoji predan i ozbiljan rad te nepokolebljiv profesionalni kredibilitet. Kroz 5 pitanja za interview.ba Kajan govori o tome šta je Al Jazeera donijela na ove prostore, ko ga inspiriše u javnom životu BiH te da li više preferira Bosnu ili Hercegovinu.

EKRANI PUNI POLITIČARA “Šta je koji političar rekao, s kim se sastao, šta je najavio, šta odjavio, s kim se posvađao ili pomirio – ima li ikakvog smisla izvještavati o tome?! I da. Mediji su krivi! Da im mi ne dajemo toliko prostora koliko dajemo, da li bi se znalo za njih. Ljut sam na sistem izvještavanja medija ovih prostora i užasavajuće veliki prostor koji dajemo političarima i “liderima”. Ne zaslužuju to. Nikako!”

INTERVIEW.BA: Od mostarske televizije do Al Jazeere. Šta ste dobili radom na Al Jazeeri, a šta Vam nedostaje iz tih vremena?

Između TVMO i Al Jazeere bili su i TV IN, BHT1 i TV1. Sve to vrijeme stalno sam ulagao u sebe i učio. Prošao sam novinarske treninge BBC-ja, VOA-e, DW-a i Internewsa. Uspjeh preko noći ne postoji jer je potrebno puno truda i rada. Naravno, ukoliko želite da budete profesionalni i dorasli izazovu posla u medjima.

Ipak, za Al Jazeeru mogu kazati da je dragulj u kruni novinarstva. U svakom pogledu. Medij je to koji mi je otvorio nove vidike, dao brojna iskustva i prilike s kojima se vjerovatno ne bih susreo da sam ostao raditi u nekom drugom mediju. Na Al Jazeeri Balkans sam od početka emitovanja programa ove TV kuće, 11. novembra 2011. To je medij koji novinarima zaista nudi idealne uslove za rad. Mogućnost za iskazivanje, učenje novih tehnologija, napredovanje…

Al Jazeera je sigurno utjecala na podizanje profesionalnih standarda u novinarstvu u BiH. Možete to svakodnevno vidjeti kako na javnim RTV emiterima u BiH tako i jačim privatnim TV kućama. Poboljšali su scenografiju, novinari se pojavljuju u pričama koje rade i time daju svoj autorski pečat, imaju više javljanja uživo… Istina, to nije na nivou na kojem bi trebalo biti, ali trud je za svaku pohvalu.

Ono što je također iznimno bitno je da Al Jazeera ekonomski ne zavisi od lokalnog tržišta, te možemo kritikovati političke i poslovne moćnike bez straha da će nam to ugroziti ekonomski opstanak. Rekao bih da smo dobro prodrmali novinarsko tržište postavljajući visoke profesionalne zahtjeve. U takvoj sredini lako je biti motivisan i tražiti nove priče, nove izazove… Zadržati objektivnost i profesionalnost prije svega – moto je kojeg se držim sve ove godine. I zaista, ponos je raditi za TV mrežu kao što je Al Jazeera.

Kada je riječ o RTV Mostar, mogu kazati da je to jedna tužna priča. Način na koji je taj medij ugašen, a ljudi ostali bez posla. RTVMO je još uvijek moja bolna rana i teško se mirim s činjenicom da više u eteru neću čuti i vidjeti ljude s kojima sam proveo toliko vremena i koji su mi bili kao druga porodica.

INTERVIEW.BA: Šta je jednom novinaru uopšte izazov u zemlji u kojoj su političari glavne zvijezde estrade?

KAJAN: Često se pitam kada će naši dnevnici počinjati pričama “običnih” građana, stanovnika naših gradova i sela. Kada ćemo informativne emisije otvarati pričama o tome koji su njihovi problemi ili uspjesi. Šta je koji političar rekao, s kim se sastao, šta je najavio, šta odjavio, s kim se posvađao ili pomirio – ima li ikakvog smisla izvještavati o tome?! I da. Mediji su krivi! Da im mi ne dajemo toliko prostora koliko dajemo, da li bi se znalo za njih. Ljut sam na sistem izvještavanja medija ovih prostora i užasavajuće veliki prostor koji dajemo političarima i “liderima”. Ne zaslužuju to. Nikako!

INTERVIEW.BA: Ima li života mimo politike kod nas? Šta Vam je najveći izazov rada i življenja u BiH?

KAJAN: Politika, i to ona prljava politika, uvukla se u sve segmente našeg društva. Svaki dan doživljavamo nove padove i ne znam kako se više ikako dižemo nakon toga. Gdje se god okrenete, ništa ne funkcioniše kako treba. Sve je nakaradno i postavljeno naopako! Počevši od državne zastave, koju nikako da okrenu kako treba, do smeća na našim ulicama, užasnog javnog prevoza, raskopanih puteva, zagađenih rijeka, jezera, jako slabog obrazovnog sistema, izdišućeg zdravstva… I sve je to produkt politike i stalnog negativnog utjecaja politike.

Ovdje je izazov živjeti svaki dan. Ko zna koliko sam do sada puta pomislio i zapitao se vrijedi li sve ovo i zašto uopće ostajem u ovako nakrivo nasađenom društvu i državi. Ipak, ostajem i vjerujem da ću ostati. Jer ako odemo svi koji razmišljamo svojom glavom – ove zemlje će nestati.  

Imam veliku arhivu iz medija još od prije 25 godina. Snimci vijesti iz 1993. ili ‘94. godine kao i znatan broj emisija koje su emitovane na različitim RTV stanicama iz tog vremena. Bože, koliko je tad otvorene mržnje bilo na ovim prostorima. A ljudi, kao ljudi – brzo zaborave. Danas su neki od najžešćih ratnohuškačkih novinara na pozicijama savjetnika različitih ministara i institucija koje novac uzimaju od države koju su sve vrijeme negirali i protiv koje se bore… Stoga sam prije nekoliko mjeseci uradio dokumentarac naziva “Sjećanje na herojski radio” u kojem podsjećam na to vrijeme. Posebno na sramnu ulogu pojedinih novinara. To nam se ne smije ponoviti!!! Ovih dana krećem u novi sličan projekat. Jer ostalo je još mnogo nepreslušanih kaseta i tonskih zapisa.

INTERVIEW.BA: Hercegovina ili Bosna i 3 zato (razloga)?

KAJAN: U Mostaru sam češće nego ranije. Kod kuće je ipak najbolje. Moja porodica, koja je moj centar svijeta je u gradu na Neretvi. Moja porodica je stub oko kojeg se sve vrti. Djeca i supruga su mi najveće bogatstvo. Porodica mi je na prvom mjestu jer je svetinja čija vrijednost nikada neće iščeznuti. Supruga Majda i troje djece. Alina, Anur i Ejna. Porodica mi je u Mostaru. I odlučili smo da, za sada, tako i ostane. Pa vidjet ćemo šta vrijeme donosi. U Mostaru, naša porodična kuća je u blizini Starog mosta. Sve je nadohvat ruke. A Mostar je naš grad! Oni su južna djeca i teško im pada sarajevska oštra zima i veliki broj maglovitih dana i teškog smoga, jer su još uvijek mali. No, Mostar i Sarajevo nisu “preko svijeta”.

Posao na Al Jazeeri mi omogućava da uz obavljene poslovne obaveze, dosta vremena provodim i sa svojim najdražim. Svjestan sam da je situacija u Mostaru jako loša, prvenstveno zbog užasne politike koja njime vlada! Međutim, ne mogu to objasniti, ali Mostar se svakom onom ko je rođen ovdje uvuče duboko pod kožu i uvijek vas kada ste van njega zove i mami da mu se vratite! Nadam se da će doći neko bolje vrijeme i za moj grad. Samo… pozivam ga da požuri! Taj narod je mnogo patio! Jednog dana, da moje dijete uistinu želi biti radio ili TV novinar, podržao bih ga, jer je to lijep i zanimljiv posao.

Dakle, Hercegovina: porodica, rodni grad, klima; Bosna: posao, prijatelji, ljeto u Bosni J

INTERVIEW.BA: Tri najvažnija savjeta za mlade novinare koji će tražiti prvi posao u našim medijima?

KAJAN: Uvijek sam raspoložen, kada za to imam mogućnosti i vremena, susresti se s mladim novinarima. Osim zadovoljstva da kod mlađih potaknete razmišljanje o nekim dešavanjima, to je i prilika da sam sebe preispitam. Uvijek mi je zadovoljstvo susresti se s mladim novinarima, razgovarati o pričama na kojima rade i vidjeti s kolikim žarom rade taj posao. I vole slušati savjete nas dobronamjernih, iskusnijih novinara.  

Ako zapamte nekoliko važnih poruka i prihvate ih kao svoje ili ih argumentirano pobiju, onda naši sastanci i razgovori imaju smisla. Aktivan sam i na društvenim mrežama i često mi se javljaju mladi novinari s različitim pitanjima. Uvijek im rado odgovorim. Smatram da ovaj posao trebaju raditi profesionalci, jer znamo koliko mediji mogu i negativno utjecati na javno mijenje. Mladi: mislite svojom glavom, ali ipak poslušajte dobronamjerne savjete starijih profesionalaca u ovom poslu i gradite svoju karijeru na ozbiljnom novinarstvu, a ne žutilu, skandalima ili tračevima!

Prethodna vijest

5 pitanja za Almira Terzića: Narodi u BiH sebi ne žele dobro

Naredna vijest

Hana Jušić: Svijet očekuje filmove o tome kako smo jadni na Balkanu