Nermina Zagora: Politika je presudna u urbanizaciji naših gradova

Nermina Zagora je arhitektica, doktorica znanosti i viša asistentica na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu na Katedri za arhitektonsko projektovanje. S Dinom Šamić (2009. godine) osniva interdisciplinarni arhitektonski studio “Firma” d.o.o. Arhitektice Zagora i Šamić su autorice projekta, odnosno urbanističke intervencije u centru Sarajeva, stepeništa u Velikom parku, te u ulicama Kaptol i Pruščakova. Za interview.ba ona analizira urbanističku politiku u posttranzicijskom bh. društvu i zaključuje da je ona uglavnom okrenuta konzumerizmu.

INVESTITORSKI URBANIZAM: “U kompleksnim procesima planiranja i izgradnje, gotovo u pravilu, gubi ona struja profesionalaca koji nastoje sačuvati pozitivne vrijednosti naših gradova i zalažu se za njihov razvoj, te skoro u pravilu preovladavaju kratkoročni privatni interesi investitorskog urbanizma. Problem je vrlo slojevit, u kojem se isprepliću etička, ekološka, estetska pitanja, u kojima, na žalost, struka i građani imaju minimalan uticaj”.

INTERVIEW.BA: S obzirom na Vaše međunarodno iskustvo, stručna usavršavanja i studijske boravke u Španiji, Italiji, Japanu, Belgiji, Velikoj Britaniji, Norveškoj, kako Vam arhitektonski djeluje naša okolina, posebno u pogledu nove gradnje?

ZAGORA: Svjedoci smo da se Sarajevo svakodnevno mijenja, raste, transformiše i “mutira”, a intenzitet nove gradnje je u kontinuiranom porastu. Na žalost, sve novoizgrađene strukture se i ne mogu nazvati arhitekturom, što nije isključivi problem naše sredine, jer su se sa sličnim situacijama susretale i sve razvijene zemlje. Razlika je naravno u omjeru urbanističkih “grešaka” i “grijehova” u spomenutim zemljama i kod nas, imajući u vidu da je prošlo sasvim dovoljno vremena nakon ratnih destrukcija, da se osvijestimo i kao društvo i kao učesnici u procesima koji utiču na naše prostorno okruženje. Ključni problem je u tome što sada vrlo svjesno tolerišemo nove i veće propuste, koji očigledno negativno utiču na naš kvalitet života.

INTERVIEW.BA: Da li se u posljednjih deceniju ili dvije gradi stihijski, bez planiranja, vidite li ikakav sistem u svemu?

ZAGORA: Objektivno sagledavanje stvarne situacije na terenu ne ukazuje na postojanje generalne strategije ili vizije razvoja naših urbanih i ruralnih sredina. U kompleksnim procesima planiranja i izgradnje, gotovo u pravilu, gubi ona struja profesionalaca koji nastoje sačuvati pozitivne vrijednosti naših gradova i zalažu se za njihov razvoj, te skoro u pravilu preovladavaju kratkoročni privatni interesi investitorskog urbanizma. Problem je vrlo slojevit, u kojem se isprepliću etička, ekološka, estetska pitanja, u kojima, na žalost, struka i građani imaju minimalan uticaj.

INTERVIEW.BA: Posebna priča je kulturno-historijsko naslijeđe, odnosno objekti koji imaju takvu vrijednost, posebno u urbanim sredinama. Svako radi ono što želi – kreči, postavlja prozore, antene, buši, ruši. Kako ovo zaustaviti?

ZAGORA: Zakonom su regulisana pitanja intervencija na objektima u urbanim sredinama, što naravno upućuje na raskorak između njegove selektivne implementacije i životnog standarda naših građana.

Za početak, mislim da možemo jako puno naučiti iz pozitivnih primjera razvijenih zemalja u domenu strateških obnova stambenih zgrada, finansijski potpomognutim programima unapređenja energetske efikasnosti, a kojima bi se, između ostalog, regulisao i estetski standard intervencija na nivou objekta, četvrti, naselja itd.

INTERVIEW.BA: Vi i Dina Šamić ste autorice naučno-istraživačkog rada “Sarajevo izgubljeno u tranziciji” (“Sarajevo lost in transition?”). Šta su njegovi glavni zaključci?

ZAGORA: U naučnom radu “SARAJEVO LOST IN TRANSITION? Ideologies and Their Representational Spaces” istraživale smo determinizam između različitih socijalnih sistema i “produkcije” javnog prostora u Sarajevu kroz historiju. Kroz komparativnu analizu dominantnih društvenih aktivnosti i javnog prostora, odnosno, “režimskih” javnih objekata i prostora, istraživale smo korelaciju između dominantnih reprezentativnih tipologija javnog karaktera u osmanskom periodu, socijalističkom/jugoslovenskom, te u današnjem, tranzicijskom, odnosno postranzicijskom društvu.

U prva dva spomenuta perioda se kao reprezentativni javni objekti sa izraženom društvenom aktivnošću izdvajaju vjerski objekti, odnosno objekti društvenih domova, dok je, sudeći po trendovima izgradnje, u savremenom Sarajevu dominatna izgradnja tržnih centara, što ukazuje na konzumerizam kao dominantnu pojavu u našem društvu. U zaključcima rada se kritički propituju opravdanost izgradnje te perspektiva i održivost navedenih reprezentativnih objekata.

INTERVIEW.BA: Izdvojit ćemo Vaše realizirane projekte, odnosno urbanističke intervencije u centru Sarajeva, stepeništa u Velikom parku, te u ulicama Kaptol i Pruščakova. Kakve su reakcije i jesu li ovi projekti preživjeli sveopštu destrukciju koja vlada na ulicama?

ZAGORA: Projekte Poetskog stepeništa u ulici Kaptol i Muzičkog stepeništa u Pruščakovoj ulici mi često opisujemo kao primjere tzv. urbane akupunkture, kojim je moguće pokazati kako mikrointervencije u javnom prostoru mogu da generišu osjetne pozitivne promjene u načinu korištenja i percepciji identiteta šireg gradskog prostora. Pomenuti projekti su naišli na pozitivne reakcije građana i stručne javnosti, a nadam se da će u određenoj mjeri uticati na podizanje svijesti kada je u pitanju uređenje ostalih javnih prostora u gradu, prije svega glavnih pješačkih šetnica u Centru i Starom Gradu, koji zahtijevaju urgentne mjere regulacije i redefinicije načina korištenja i uređenja javnog prostora.

INTERVIEW.BA: S obzirom na to da pratite trendove u svijetu  i kretanja u profesiji, šta lično preferirate u prostoru stanovanja, da li je to funkcionalnost prostora prije svega? Ovdje govorimo o prosječnoj stambenoj jedinici u BiH.

ZAGORA: Kada projektujemo enterijere stambenih prostora, težimo da ostvarimo optimalne prostorne kvalitete unutar zadatih okvira, odnosno da izrazimo skriveni potencijal koji leži u projektnom zadatku, prostoru, lokaciji. Iako se praćenje i poznavanje aktuelnih trendova podrazumijeva, uvijek dajemo prednost estetici koja proizlazi iz spoja funkcionalnosti i udobnosti sa izrazom identiteta korisnika i konteksta u kojem se prostor nalazi.

INTERVIEW.BA: Kada govorimo o današnjoj urbanizaciji Bosne i Hercegovine, šta preovladava kada je arhitektura u pitanju – profesija ili politika?

ZAGORA: Politika nesumnjivo ima presudan uticaj u procesima  urbane transformacije naših gradova, a učešće profesije (arhitekata, urbanista) u velikom broju slučajeva biva instrumentalizirano. Bez obzira što su stručna i šira javnost po ovom pitanju relativno osviještene, potrebno je aktivno raditi na afirmaciji značaja naše struke, posebno u domenu učešća arhitekata u javnom diskursu i blagovremenom ukazivanju na propuste dosadašnje prakse u kojem politika i privatni interesi manipuliraju našom okolinom na štetu građana.

ZAMISLI 2018!

INTERVIEW.BA: Hajmo zamisliti 2018. godinu i rezultate izbora, prva slika  Parlamenta BiH i Vijeća ministara. Koliko njih na slici su žene, koji procenat?

ZAGORA: Mislim da je pogrešno zalagati se za isključivo formalnu zastupljenosti žena u politici i društvu u smislu zadovoljavanja statističkih kriterija. Kadrovska struktura političke, privredne, obrazovne scene trebaju biti bazirani na kompetentnosti i zaslugama, bez obzira na spol. S druge strane, smatram da mediji trebaju preuzeti aktivnu ulogu afirmisanja priča o uspjesima žena u našem društvu, prezentirajući ih kao uzore mlađim generacijama, nasuprot sveprisutnoj kulturi, kako balkanskog tako i globalističkog šunda, kojoj su mladi dominantno izloženi.

INTERVIEW.BA: Ako biste birali tri žene za članice Predsjedništva, koga biste birali?

ZAGORA: Umjesto toga, radije bih glasala za jednu osobu – predsjednika ili predsjednicu, koja se, umjesto pripadnosti konstitutivnim narodima, ističe svojim: 1) obrazovanjem i/ili mudrošću, 2) vizijom i 3) etičkim pristupom.

INTERVIEW.BA: Dajte nam jedan razlog zašto glasati za ženu?

ZAGORA: Iz istih razloga zbog kojih bi trebali glasati za muškarca, a to su kompetentnost i zasluge.

OVAJ INTERVJU PUBLICIRAN JE UZ PODRŠKU FONDACIJE HEINRICH BOLL

Prethodna vijest

Mehmed Begić: Budale su me davno ostavile bez riječi

Naredna vijest

5 pitanja za Ernesta Markotu: Hutovo blato je pred izumiranjem