5 pitanja za Žanu Alpezu: Poruka svim mladima – ne odustajte!

Gruđanka Žana Alpeza do sada na svojoj strani nije imala ništa osim jake volje. Bez štele, članova porodice na istaknutim pozicijama i u strankama, bez bilo kakve podrške, odlučila je stvoriti posao. Nakon što je jedna njena poslovna ideja 2012. dobila nagradu, stvari su se izmijenile. Do toga da danas u svom gradu vodi Udrugu “Pravi put” kojom želi mijenjati socijalnu i ekonomsku sliku naše zemlje. Kako izgleda pisati svoju priču vlastitim rukama, Žana objašnjava u našoj rubrici “5 pitanja za…”.

 

BUDI ORIGINALAN, BUDI SVOJ “Uopće ne razmišljam o tom kako društvo razmišlja, bitno mi je kako ja gledam na to na koji način se mogu unaprijediti, naučiti više, upoznati više ljudi, donijeti nove ideje, stvarati prilike… Znači, istina, možda treba duže vremena da se netko prepozna u novoj ideji, inovaciji, poslu ili bilo čemu drugome, ali ja mogu reći da sam jako zadovoljna”.

INTERVIEW.BA: Vaše udruženje je simboličnog naziva “Pravi put”. Prava ste, dakle, osoba koja nam može reći šta je pravi put u ovoj BiH?

ALPEZA: Tako je, Udruga “Pravi Put” zaista ima simboličan naziv. Ne bih rekla da sam prava osoba koja će reći što je pravi put u BiH. Međutim, ja kažem ima nekoliko “pravih puteva” koje nas vode kroz život. Počevši od ranog djetinjstva gdje kroz individualizaciju sebe kao ličnosti poprimamo ono što nam roditelji daju, ono što naučimo u školi, kao adolescenti pa poslije kao odrasli kroz društvo itd. 

Ne misleći samo na bh. društvo već, mogu reći, na “nametnutu globalizaciju” ili nametnuti “materijalistički, takmičarski poziv”, izgubili smo mnogo vrijednih i kvalitetnih vrlina, staloženost bi trebala biti odraz razumnih koji će shvatiti svaku situaciju. Nažalost, činjenica je da je bh. država još daleko od uređene socijalne, ekonomske itd., ali svi mi trebamo u društvo donositi pozitivnost, prilike, ideje,hrabrost, sinergiju mladih snaga, iskoristiti mogućnosti potencijala kao države koja nam nudi.

Ogroman je troskok u posljednjih 25 i više godina u ovoj državi i regiji od ratnog perioda, poslijeratnog itd., tako da su oni koji su na određenim pozicijama, bilo političkim ili drugima, dosegnuli iznenadni “uspjeh”, a očito je da ćemo mi kao bh. društvo to osjećati dugotrajno i teško.

Pozvat ću se na riječi meni osobno najdražeg akademika sa ovih prostora, profesora Vladetu Jerotića koji kaže:”Čovjek kroz život ili biva bolji ili gori”…što se dešava sa nama ako smo ostali zarobljeni u sjenki materijalizma, ispraznosti, dokazivajući se na pogrešne načine, ne radeći na sebi, štete prvo sebi, svojim bližima i čitavom društvu. Čovjek mora početi mijenjati sebe te svojim primjerom možemo raditi dobro. Mogu reći da je puno stavki koje vode ka disharmoniji ovoga društva, od političkih, ekonomskih, obrazovnih, religijskih itd.

INTERVIEW.BA: Kao nezaposlena žena konkurirali ste na više konkursa za poticaje i polako izgradili sopstveni posao, čak osnovali i organizaciju koja pomaže drugima. Zašto niste tražili “štelu” i posao u nekoj od javnih institucija? 

ALPEZA: Moram reći da ste me nasmijali, hvala Vam na ovome pitanju. Da, tako je, tražila sam posao i kada sam bila uposlena u kompaniji koja je sve dublje i dublje tonula u probleme iz kojih se, nažalost, nije izvukla. Tako da sam u tome periodu konstantno tražila, pratila, obilazila kompanije tražeći posao sa CV-jem u rukama i sa svojim iskustvom i znanjem, no znate već koje su najučestalije riječi poslodavaca “javit ću vam se”…koliko sam puta to samo čula, no vrijeme učini svoje pa sam to prekrižila jer znači “nema ništa od toga”. Ali pošto sam ja i po prirodi mnogo, mogu se usuditi reći, ustrajna, nisam se lako predavala, jednostavno sam znala da neću odustati.

Ja potječem iz obitelji koja živi u ruralnom području, znači mjestu Ledinac između Gruda i Širokog Brijega, moja obitelj je radnička obitelj, pokojna majka je kao mnogo mlada oboljela od teške autoimune bolesti, borili smo se na razne načine … I tako, nakon što smo izgubili posao, počela sam aplicirati kao individua za projektne prijedloge na otvorene javne pozive i 2012. sam primila nagradu za jednu od najboljih ženskih ideja u biznisu i nekako je krenulo od toga.

Htjela bih poručiti svim mladima, onima koji traže posao, da ne odustaju. Što želim poručiti, često čujem da se ljudi razočaraju, nemaju više snage niti zvati, dolaziti. Jednostavno morate, to je vaše pravo i nema odustajanja, jednom mora doći promjena. 

INTERVIEW.BA: U Hercegovini je malo nevladinih organizacija. Hercegovci ne vjeruju NVO-ima ili nemaju potrebu za ovom vrstom organiziranja?

ALPEZA: Pa ne bih rekla da ih je malo, to su podaci koji se mogu naći na stranici Ministarstva pravosuđa i Uprave ZZH, gdje imate uvid koliko je udruga u ovome dijelu Županije. Pošto mi radimo na području čitave BiH, mi smo se registrirali zbog rada i aktivnosti u Ministarstvu pravde BiH. Ono što mogu reći, ostvarili smo dobru suradnju sa par udruga iz susjednih gradova te smo imali i zajednički socijalni projekat.

INTERVIEW.BA: Živimo u izuzetno patrijarhalnom, muškom društvu. Kako ovo društvo tretira ženu koja dobija nagrade (Dobro za filantropiju), širi poslovnu mrežu i općenito uspijeva?

ALPEZA: Da, zamislimo na trenutak da vlada “matrijarhat” kako bi to izgledalo…nedavno sam čitala o vladavini matrijarhata u jednome dijelu Himalaja prema Kini (pleme Mosuo) i sve super funkcionira, kažu da ti narodi i mnogo duže žive. Ali vratimo se u stvarnost. Da, tako je, vlada patrijarhalno društvo, gdje imamo dobrih i lošijih stavki. Ekonomsko potiskivanje žene ogleda se u njenoj zavisnosti od muža i njegovih primanja, u slučajevima gdje su žene nezaposlene. Kod zaposlenih žena često se dešava da su slabije plaćene od muškaraca za isti posao koji obavljaju.

Žene su često i rezervna radna snaga jer čine većinu među nezaposlenima. U nerazvijenim zemljama žene su podvrgnute višestrukoj eksploataciji (teški poslovi, dužina radnog vremena, slabo plaćen posao). Sve je češća pojava ponižavanja žena na radnom mjestu, pritisci i zlostavljanje.

Danas je sve češća “upotreba” žena od strane kompanija i agencija kao sredstva za sticanje bogatstva i profita (šoubiznis, reklamne svrhe, manekenstvo, sport). Menadžment je jedno od mjesta gdje se ostvaruje muška dominacija, poznati i uspješni menadžeri su uglavnom muškarci i oni “čuvaju” taj prostor za sebe.

Imamo i drugih primjera, od političkih, obrazovnih itd., ali smatram da su i žene te koje bi mogle više raditi na tim promjenama, koliko njih to hoće, želi, da li su zadovoljne trenutnom situacijom sve je od individue do individue. Uopće ne razmišljam o tom kako društvo razmišlja, bitno mi je kako ja gledam na to na koji način se mogu unaprijediti, naučiti više, upoznati više ljudi, donijeti nove ideje, stvarati prilike… Znači, istina, možda treba duže vremena da se netko prepozna u novoj ideji, inovaciji, poslu ili bilo čemu drugome, ali ja mogu reći da sam jako zadovoljna.

INTERVIEW.BA: Kriza u BiH je čini se sve dublja i sveobuhvatnija. Kao poduzetnica, koje korake vidite kao one koji bi mogli pomoći da se društvo izvuče sa dna? Nabrojite bar tri konkretna početna koraka?

ALPEZA: Teško pitanje…  Udruga i Socijalno poduzetništvo MILA od početka godine surađuju sa Virtualnim ženskim poduzetničkim inkubatorom Zagreb, čija je voditeljica gđa Sanela Dropulić, sa kolegicom Ivanom Radić, izdala knjigu pod nazivom “Ja (ne) mogu biti poduzetnica” koja donosi bezbroj dobrih savjeta i ideja. I u toj knjizi se navodi da su poduzetnice te koje kreću sa idejom, noćima ne spavaju, koje će se uhvatiti u koštac sa svim izazovima i iz njih naučiti nešto, izaći ustrajnije.

Prvo, teško mi je sagledati ovaj naziv “poduzetnice”. Za sebe mogu reći da sam osoba koja puno radi, uz mnogo odricanja, mnogo nadograđivanja, prilagodbe na razne novonastale situacije, te mnogo drugoga. 

U prvome pitanju sam navela nekoliko stavki koje svaki dan utječu na naše stanje u državi, to su politička nestabilnost, odsustvo pravne države, loše stanje ekonomije, visok stepen siromaštva …

KAKO POKRENUTI BiH

Pošto nisam ekonomski stručnjak da bih mogla navesti korake koji bi BiH izvukli s dna, navest ću neke, osobno smatram, činjenice koje bi pomogle da svi bolje živimo. Za poboljšanje poslovne klime trebalo bi: smanjiti poresko opterećenje, više raditi na dolasku stranih investitora u BiH, (iz iskustva znam da raditi kod strane kompanije donosi mnogo znanja, ideja, poboljšanja …), razvijati ljudski kapital, pronaći, i možda ono najvažnije, uskladiti političku komunikaciju zajedničkog dogovora za dobrobit bh. građana.

Prethodna vijest

VIDEO Anders Hagelberg: Ostvarivanje ravnopravnosti spolova je prioritet za BiH

Naredna vijest

Snježana Đorđić: Za dobru higijenu duha treba naći kreativni ventil