Aldina Aganović: Ljude trebamo “ubijati” kulturom

Aldina Aganović je profesorica muzike iz Zenice, dirigentica, predsjednica Savjeta za kulturu političkog pokreta „Snage Centra“ Zenica. Nakon višegodišnjih nominacija, ove godine je povodom Dana Grada Zenice dobila priznanje – nagradu za rezultate postignute u oblasti odgojno-pedagoškog i kulturnog rada. Kakva je veza muzike, zagađenja, politike i koride u Čevljanovićima, pročitajte u intervjuu sa Aldinom…

ZAGAĐENJE ZRAKA I KVALITET GLASA „Kad je u pitanju poveznica zagađenja zraka i kvalitete glasa, spomenuću jednu stručnu činjenicu. Kada su prije išli u muzičku školu, djeca su pjesmice pjevali sasvim normalno u C – duru. Već godinama, djeca se rađaju sa spuštenim glasom, pjevaju u B i A duru. Eto koliko utiče to zagađenje.“

INTERVIEW.BA: Baviti se kulturom i klasičnom muzikom u vremenima u kojima dominira šund i turbo – folk nije jednostavno. Kako se suprotstavljate ovakvim trendovima?

AGANOVIĆ: Evo primjer…Koncert „Fiat Lux“ je održan u oktobru. Skupila sam osam magistara muzike,  mojih bivših učenika koji, naravno, nisu stalno zaposleni: Branko Mlikota (klarinet), Mirna Mlikota (flauta), Azra Plevljak (flauta), Ena Prutina (klavir) iz Sarajeva… Pitali su me „šta ćemo profesorice svirati? “ Ja sam rekla „nemojte svirati, ubijte ljude muzikom, ubijte ih kulturom.“ Tu su se našla djela Šostakovića, Bacha,… djela koja su trajala po 12 minuta. Ljudi su se odvikli da slušaju lijepe stvari, ljudi su zaboravili kad dođu u pozorište zašto su došli, odavno su se iskrivile sve vrijednosti. Bila sam nedavno na predstavi Harisa Burine, poslije  koje je uslijedila „Anđelka i Andrija.“ Bila sam razočarana. Harisa Burinu jako cijenim. Na njegovoj predstavi nije bilo puno pozorište, ali je bilo na ovom ovamo šundu, kiču, na „Sponzoruši“ se viška stolica tražila….

INTERVIEW.BA: Rekli ste da bi se oživjela  kultura potrebno je bar jednom mjesečno održati koncert klasične muzike. Imamo li mi uopšte publiku za ovaj žanr?

AGANOVIĆ:

Žalosno je da je najveći događaj u Bosni i Hercegovini ona čevljanovićka korida. Bila sam smjela pa sam rekla, bilo bi najbolje da tamo pošaljemo onu našu čuvenu trojku, sa porodicama, i nek ostanu tamo kad im je to tako dobro. 

Ima publike. Ali publika nismo vi i ja, publika se njeguje od najmanjih uzrasta od obdaništa. Zašto ne raditi mjuzikle za djecu? I to je ozbiljna muzika. „Petar Pan“ je ozbiljan ako stavimo muziku u njega. U srednoj školi se djeci može proturiti jedan Vivaldi. Možemo napuniti pozorište, možemo naučiti djecu da slušaju muziku, pa i odrasle. Ja ću se truditi da u Zenici od septembra imamo koncerte jednom mjesečno.

INTERVIEW.BA: Zanimanje dirigentica je izuzetno specifično i rijetko kod nas Kako ljudi reaguju kada im kažete da ste dirigentica?

AGANOVIĆ: Poziv je sam po sebi poseban zato što se i vi tako osjećate, posebno, kad stanete ispred mase ljudi koji sviraju i pjevaju. Naravno da su drugačije obaveze, dužnosti i jako se puno radi da bi se prenijela ljubav, sklad na svakog onog ko dođe u pozorište …da ga „odnesemo“ u drugi svijet. Obično to i ne spominjem, već kad nekoga pozovem na koncert, kad vidi da svirate klavir i harmoniku, pa kad vas vidi i da dirigujete, kaže: „A, pa ti i to znaš…! “

Ne može se to nekad ni objasniti. Kod nas je poslije rata malo prosvjećenih ljudi, ne samo po pitanju mog poziva već i vašeg, ili nekog drugog. Kad kažete da ste dirigent on, u stvari, i ne zna šta je to, onda je lakše da kažem da sam profesor solfeđa „to je ono pjevanje po notama“.

INTERVIEW.BA: Ima li danas dovoljno posla za dirigente?

AGANOVIĆ: Posla ko’ posla nema, a posla ko’ posla ima. (smijeh) Dobro bi bilo da svaki grad ima jedan dobar orkestar i jedan hor, te da se radi muzika koja je pandan cijelom sistemu, cijeloj kulturi, nekulturi, civilizaciji i necivilizaciji. Što se tiče normi, da jedan dirigent ima normu i platu u jednoj školi – to je nemoguća misija. Upravo zbog toga predajem solfeđo, dirigovanje itd.,  da bi se mogla zaraditi jedna normalna plata.

INTERVIEW.BA: Angažirani ste i kao dirigentica ženskog hora „Željezara“. Zašto ženski hor? Gdje su muškarci?

AGANOVIĆ: Napravili smo ga prije tri godine sa osam žena i danas smo došli na 50 dama treće dobi. To su žene koje imaju penziju i unučad. Napravili smo bum od toga, radimo koncertnu djelatnost i van BiH. Naš zadnji koncert je bilo gostovanje u Mađarskoj..

Zašto žene? Žene mogu sve. Mi sve radimo svoj posao, sve i jedna žena dođe kući pravi ručak, briše prašinu, čisti kupatilo, bavimo se djecom, posjećujemo roditelje… Žena je stvarno stub svega. Još se nije pokazala potreba za muškim glasovima – da ne bude da sam feministkinja jer nisam. Nije nam se ukazala potreba za nekim baritonom ili basom, možda vremenom, pa ćemo ih pozvati da nam se pridruže.

INTERVIEW.BA:  Ne možemo pričati o Zenici a da ne spomenemo željezaru i ogromno zagađenje koje guši taj grad… U knjizi Selvedina Avdića „Moja fabrika“ navodi se detalj da se u  Vašem gradu 1840. godine uzgajala lubenica pored rijeke Bosne, kao pokazatelj kako je to bio čist grad.

AGANOVIĆ: Dok sam bila dijete moj otac je radio u Željezari. Znam da je ta Željezara hranila 20 hiljada obitelji. Ali moram da kažem, ovo sad trovanje ljudi od rata pa na ovamo što radi „Mittal“ … Kad je u pitanju poveznica zagađenja zraka i kvalitete glasa, spomenuću jednu stručnu činjenicu. Kada su prije išli u muzičku školu, djeca su pjesmice pjevali sasvim normalno u C – duru. Već godinama, djeca se rađaju sa spuštenim glasom, pjevaju u B i A duru..  Znači toliko utiče to zagađenje. Sinoć sam baš gledala kako kasno ispuštaju to iz „Mittala“. Valjda im godi da nas truju dok ljudi spavaju. Više ne vjerujemo u te filtere. Jednostavno, mislim da ih treba otjerati odavde.

INTERVIEW.BA: Politička opcija Snaga Centra čija ste članica osnovana je u maju 2016. godine, na inicijativu građana koji su bili nezadovoljni općim stanjem u ovom gradu. Šta ste uspjeli uraditi u ovih godinu dana?

AGANOVIĆ: Sjećam se kako smo se našli i odlučili da napravimo stranku, nešto kontra SDA, SDP, Naše stranke, HDZ…kontra svim ovim nacionalnim strankama, svim lažljivim strankama koje vladaju već 20 godina. Ljude zaluđuju! Snaga Centra“ je nešto na šta sam ponosna. Nastala je prvenstveno od ljudi koji su ostvareni po svakom pitanju, po pitanju porodice, vjere, finansijske i stambene stabilnosti. To su sve ljudi iz Zenice, ljudi koji su u tom gradu sve vrijeme, žive i rade, gledaju i šute, kao vi i ja, jer nam naš kućni odgoj nije dozvoljavao da javno kažemo svoje mišljenje ili da naglas opsujemo i kažemo: „Dosta više!“

INTERVIEW.BA: Da li zbog promjene političke vlasti u gradu ili slučajno, po prvi put ste nakon posljednjih izbora dobili nagradu grada, iako ste godinama bili nominirani za nju?

AGANOVIĆ: Obično sam zamišljala da se to priznanje daje starijim ljudima kad su pred penzionisanje. (smijeh) Naravno da sam ponosna kao građanin Zenice što sam dobila to priznanje. Cijeli život radim za tu kulturu, radim sa djecom od najmanjeg uzrasta (šest godina) pa do onih od 76 godina. Mnogi ljudi su bili uz mene i  „Snaga Centra,“ i moj kolektiv, i žene iz Željezare, i žene koje su oboljele od karcinoma dojke. To je nagrada za sve nas.

ZAMISLI 2018!

INTERVIEW.BA: Hajmo zamisliti 2018. godinu i rezultate izbora, prva slika  Parlamenta BiH i Vijeća ministara. Koliko njih na slici su žene, koji procenat?

AGANOVIĆ: Po izbornom zakonu koliki procenat žena treba biti- to se, svi znamo, ne poštuje. Muškarci se inače boje žena, njihovog uma, a ne njihovog izgleda i ponašanja. To je jedan genijalan um koji pet radnji obavlja u isto vrijeme i sve funkcioniše. Dok je bosanske sredine, i ovog mentaliteta, uvijek će se truditi da na bilo koji način podapnu nogu bez obzira što te vole, što te ljube, spavaju s tobom itd.

INTERVIEW.BA: Ako biste birali tri žene za članice Predsjedništva, koga biste birali?

AGANOVIĆ: Moja vizija je sljedeća: ima jedna osoba koja je tri kćerke iškolovala, to je Alma Kratina. Ona je inače blogerica DF-a. Nju mogu vidjeti kao predsjednicu ove države. Druga osoba je Alma Isić Karić dirigentica u Sarajeva koja je u Belgiji osvojila GRAND PRIX, sad u Tuzli. Ona je zaslužila da dobije tri nagrade, isto radi kao i ja, samo duplo više. I jako mi se svidjela Dženana Alađuz. Nismo čak ni razgovarale, ali na prvu mi se svidjela kad sam primjetila tu energiju. I Amna Popovac. To su žene stabilne i jake. Žene koje ja mogu da vidim u vrhu predsjedništva, s kojima nikome ne bi bilo loše.

INTERVIEW.BA: Dajte nam jedan razlog zašto glasati za ženu?

AGANOVIĆ: Zato što su žene lijepe, što su pametne, zato što imaju lijep osmijeh, zato što znaju slušati. Žena zna slušati, počevši od svoje djece i roditelja. Jako je bitno da danas slušamo. To smo zaboravili, svi brzo živimo, trčimo i nemamo vremena.

OVAJ INTERVJU PUBLICIRAN JE UZ PODRŠKU FONDACIJE HEINRICH BOLL

Prethodna vijest

Belma Tvico-Stambol: Moda je igra, uživajte u njoj!

Naredna vijest

Dino Alagić: Pobunjen čovjek je jadan i velik