Zagađenja gradova u BiH najviše su zabrinula građane, medije i nevladine organizacije, dok vlasti uglavnom šute. Ekotim iz Sarajeva jedna je od organizacija koja, već 14 godina, pokušava da procese pokrene sa mrtve tačke na kojoj se praktično nalaze. Njen čelnik Rijad Tikveša za interview.ba govori o izvorima opasnih zagađenja i mogućim rješenjima.
ČEKANJE NA ZAGAĐENJE ‘Veliki je problem što se ljekari ne oglašavaju i ne izdaju nikakva uputstva za građane za ponašanje u ovakvim danima. Problem je i što su vlade kantona i Federacije postavile previše labava pravila za interventne mjere, jer ako se ispostavi da će zrak biti zaustavljen iduća tri dana, onda ne treba čekati emisiju od 400 mikrograma da se nešto poduzme.’
INTERVIEW.BA: Svake zime u nekoliko bh. gradova imamo istu situaciju sa zagađenjem i činjenicu da vlasti praktično ništa ne rade. Zašto?
TIKVEŠA: Svake zime imamo istu situaciju odnosno povećane vrijednosti zagađenja zraka, u dužem periodu. Kratkotrajno zagađenje nije problem, ali kada u Sarajevu imate između 150 i 300 mikrograma po metru kubnom i kada udišete 2.000 litara zraka koji prolazi kroz vaša pluća, onda smo kao jedan filter u kojem ostaju sve te čestice. Problem je što su te sitne čestice promjera 10 i 2,5 mikrometra i one kroz pluća prodiru direktno u krvotok i dalje prouzrokuju zdravstvene probleme. Te mikročestice služe kao transporteri i vežu na sebe teške metale, kiseline, različite opasne tvari.
Veliki je problem što se ljekari ne oglašavaju i ne izdaju nikakva uputstva za građane, za ponašanje u ovakvim danima. Problem je i što su vlade kantona i Federacije postavile previše labava pravila za interventne mjere, jer ako se ispostavi da će zrak biti zaustavljen iduća tri dana, onda ne treba čekati emisiju od 400 mikrograma da se nešto poduzme. Treba je odmah smanjiti da bi se što manje upumpalo u taj oblak koji nam stoji iznad glave. Problem su prespore reakcije i loš okvir za interventne mjere jer se treba predugo čekati da bi se nešto preduzelo.
INTERVIEW.BA: Upravo vidimo da dok traje zagađenje koje je očito, zvanične institucije šute, a reaguju samo nevladine organizacije, mediji i građani. Zbog čega je to tako?
TIKVEŠA: Baš zato što su napravljene takve mjere da se treba tri dana trpiti zagađenje od 400 mikrograma i da se čeka prognoza prema kojoj se stanje neće mijenjati, da bi se tek onda počele poduzimati mjere. Postoje različite mjere, ali niko ne sprečava naša ministarstva da ih primijene i ranije. Na primjer, jedna banalna mjera, a koja se pokazala efikasnom, je pranje ulica. Zašto nikad nijedne zime komunalnom preduzeću nije naređeno da opere ulice, posebno u jutarnjim satima kada se svo to zagađenje spusti na ulice prije nego što krenu automobili. Za bar 30-40 posto bi se smanjilo zagađenje kada bi se oprale ulice. Problem su i veliki zagađivači koje kontrolišu Federalno ministarstvo okoliša i federalna inspekcija. Dakle, oni treba da donesu svoj plan mjera i podstaknu kantonalna ministarstva da ih provode.
INTERVIEW.BA: Primjer Sarajeva za ovo gore navedeno je očito najbolji kada je u pitanju enormno zagađenje zraka.
TIKVEŠA: Kad je takvo veliko zagađenje u nekim drugim gradovima, na primjer, u Parizu, gdje ima cijeli niz mjera obavještenja, kod nas se ništa od toga ne poduzima, čak se ne smanjuje ni odlazak djece u školu. Djeci je najteže jer se najveće koncentracije tih čestica zadržavaju na visini od 80-100 centimetara, gdje su otprilike njihovi respiratorni organi.
INTERVIEW.BA: Kako možemo natjerati vlasti da nešto urade, što su svakako same dužne uraditi?
TIKVEŠA: Osim iniciranja putem medijskih istupa i podizanja svijesti kod građana, nema drugog načina da se izvrši pritisak i napravi neko rješenje. Mada rješenje nije nimalo jednostavno, vrlo je složeno. Tiče se svega – subvencija, instalacije sistema za grijanje, cijene plina do automobila, postrožavanja registracije, nemogućnosti registracije onih kod kojih je namjerno uklonjen katalizator. Imamo cijeli sistem preprodaje katalizatora gdje takva auta zagađuju puno više od onih najstarijih, a koja imaju ugrađene katalizatore.
INTERVIEW.BA: Ko su trenutno najveći zagađivači kod nas, posebno u urbanim sredinama?
TIKVEŠA: U urbanim sredinama to su termoelektrane, cementare, druga vrsta industrije koja ima visoke peći poput čeličana, koksara i slično. To je sto posto što se tiče industrije. Pored toga, problem je veliki broj kućnih ložišta koja koriste ugalj za zagrijavanje i druge krute materije, te automobili. I to je srž našeg problema. U cijeloj zemlji to su nam svi izvori zagađenja.
INTERVIEW.BA: Termoelektrane spadaju u najveće zagađivače, a svega nekolicina ima filtere koji mogu spriječiti emisiju štetnih gasova.
TIKVEŠA: Pitanje je koliko i da li termoleketrane imaju filtere i da li ih uopšte koriste. Recimo da ih imaju. Ali uprkos filterima, oni emituju velike količine C02, PM čestica i sumpordioksida. Sumpordioksid se ne može zaustaviti filterom i mi vidimo na mjernim stanicama njegove visoke vrijednosti, pogotovo u Tuzli i u Zenici. On ima različiti utjecaj i na prirodu i na ljudsko zdravlje. Recimo, kad se sumpordioksid udiše sa vodenom parom, onda nastaje direktno sumporna kiselina. Ona iznutra nagriza pluća, o čemu bi svakako trebali govoriti ljekari koji vide posljedice.
INTERVIEW.BA: Šta konkretno vlasti u Bosni i Hercegovini moraju uraditi kako bi ispunile i svoje međunarodne obaveze koje stalno pristižu u okviru evropskog partnerstva?
TIKVEŠA: Napravljen je Nacionalni plan za smanjenje emisija (NERP) koji predviđa da se u postojeće termoelektrane ugrade postrojenja za odsumporavanje, međutim, i tu postoje problemi. Mi smo poslali komentare na predložena rješenja za otpad koji nastaje, jer će se i dalje ugrožavati stanovništvo. To je bila jedna od primjedbi. Dakle, ako se ulažu desetine i stotine miliona maraka u zaštitu okoliša, zašto se onda ne radi na ispravan način?
INTERVIEW.BA: Je li to znači da onda trenutne okolinske dozvole nisu usklađene sa važećim direktivama EU?
TIKVEŠA: Nisu usklađene i ne predviđaju sve stvari koje bi trebalo sprovesti. Mi sada imamo situaciju da trenutno dvije najveće termoelektrane nemaju nikakve okolinske dozvole jer su im prethodne istekle, a za nove nisu provele propisane procedure. Rade mimo propisa.
INTERVIEW.BA: Vlasti planiraju gradnju novih termoenergetskih objekata koji troše ogromne količine uglja, iako su trendovi unutar EU da se takvi objekti zatvaraju. S jedne strane, političari tvrde da idemo prema EU, a s druge, praktično rade suprotno.
TIKVEŠA: Novi objekti dolaze uz priču da je to sigurnost za budućnost, radna mjesta za rudare, nove uposlenike zato što se kompletna priča zasniva na tome da ćemo mi izvoziti električnu energiju u okruženje i da ćemo od toga profitirati. Međutim, postoje drugi detalji. Ukoliko cijena električne energije ostane ovakva kakva je sada u Evropi, mi nećemo moći izvoziti. Jer da bi ove termoelektrane bile isplative, cijena megavata bi trebala biti oko 58 eura. Trenutna cijena je između 30 i 34 eura. Tako da mi podižemo kredit da napravimo veliku investiciju koja će nam proizvoditi nešto što nećemo moći izvoziti.
Studije pokazuju da su trenutni rudnici baza za zapošljavanje radnika koji su tu jednostavno situirani jer imamo uposlen enormno velik broj pravnika, čistačica, vozača kamiona, vozača teških mašina. Dakle, previše je administracije, a ne pravih rudara.
INTERVIEW.BA: Bosna i Hercegovina je članica Energetske zajednice EU. Šta to podrazumijeva, šta to mi moramo uraditi, kakve politike usvojiti da bismo bili ravnopravni?
TIKVEŠA: Moramo imati energetske strategije, zatim zakone kojima se prihvataju i usvajaju evropske direktive, moramo imati plan za diverzifikaciju energetskog sektora, da nam energija ne dolazi samo iz jednog sektora već različitih izvora. I moramo imati određene količine energije iz obnovljivih izvora. Kod nas se manipulira i tvrdi da mi već imamo 40% energije iz obnovljviih izvora iz hidroelektrana, iako ne spadaju pod to jer one uništavaju okoliš, mijenjanju staništa životinja i kompletne rijeke. Mi nemamo ni energetsku strategiju koja bi nam pokazala koliko nam energije i energetskih objekata zapravo treba. To znači da nemamo plan.
INTERVIEW.BA: Zašto nam je važna Energetska zajednica?
TIKVEŠA: Bez Energetske zajednice nema ni puta u Evropu. EU ima 200 direktiva koje se odnose na zaštitu okoliša, a Energetska zajednica je izdvojila sedam osnovnih. Mi bez tih sedam osnovnih nemamo dalje šta tražiti. Ona je preteča EU i mi je moramo poštovati. Može nam donijeti investicijske projekte i omogućava nam tržište za električnu energiju. Bez toga nemamo kome prodavati.
BAZA DOMAĆIH STRUČNJAKA
Udruženje Ekotim je osnovano 2002. godine od strane grupe studenata i srednjoškolaca s namjerom da poprave stanje okoliša kod nas. Njihove prve aktivnosti su bile čišćenje parkova, sađenje drveća, podizanje ekološke svijesti. Nakon 14 godina članovi su postali magistri i doktori, a Ekotim baza eksperata za zaštitu okoliša. Sa svakom aktivnošću se bore za bolji okoliš – smanjenje zagađenja zraka, obavještavanje građana o opasnostima zagađenja, smanjenje zagađenja voda, promocija i instaliranje novih kapaciteta za upravljanje otpadom. Najomiljenija aktivnost im je stalna edukacija djece u osnovnim i srednjim školama. Više o Ekotimu saznajte na ekotim.net
