Cijeli život je prilika da radimo na sebi, da budemo bolji, poručuje čovjek koji je osvojio srca mnogih ljudi odlukom da slijepom mladiću Mustafi Mehiću pomogne istrčati Sarajevski polumaraton. Evo njegove priče.
KAKO ORGANIZIRATI “NOVI POČETAK” U VLASTITOM ŽIVOTU: “Donijeti jednostavnu odluku da ćemo biti bolji u svakom segmentu svog života. Okružiti se onima kojima je stalo do vas, dati otkaz negativnima i namrgođenima. Imamo samo jedan život, a ne dva ili tri; kako ćemo ga provesti i šta ćemo uraditi, zavisi isključivo od nas samih. Henry Ford jednom je rekao: ‘I kad mislite da nešto možete i kad mislite da to ne možete, vjerovatno ste u pravu’”
Šira javnost u Bosni i Hercegovini je za Sarajliju Tomislava Cvitanušića nedavno doznala kroz priču o slijepom mladiću Mustafi Mehiću, kojem je pomogao da istrči Sarajevski polumaraton. Ova priča dirnula je mnoge. Iza nje stoji velika motivacija – promijeni sebe da bi promijenio druge ljude i svijet. Takav je približno Tomislavov životni moto koji iskazuje kroz posao, druženje s ljudima, atletiku, planinarenje…Tomislav Cvitanušić za Interview.ba govori upravo o volji za promjenom.
INTERVIEW.BA: Gospodine Cvitanušiću, posljednjih dana bili ste u žiži zbog izvanredne priče o slijepom mladiću Mustafi Mehiću, koji je istrčao Sarajevski polumaraton. Šta je bio vaš motiv da pomognete Mustafi i zbog čega je ovaj primjer važan za sve nas?
CVITANUŠIĆ: Nakon što sam na portalu Klix pročitao prilog o slijepom momku Mustafi, u kojem je on rekao da bi se želio baviti sportom i atletikom a da ne može jer treba stalno neko biti uz njega, odlučio sam da mu se javim i da pokušamo zajedno ispričati jednu ljudsku priču koja bi bila inspiracija i drugima. Pogotovo onima koji su u našem društvu marginalizirani; tu prije svega govorim o osobama sa invaliditetom.
INTERVIEW.BA: Mustafina priča je, po svemu sudeći, izvrstan argument za ljude da se pokrenu. Šta vas tjera na aktivnost, promjenu i novu životnu energiju?
CVITANUŠIĆ: Cijeli život je prilika da radimo na sebi, da budemo bolji. Ljudi općenito ne koriste sve svoje potencijale, nego u većini slučajeva traće vrijeme na stvari od kojih nema nikakve koristi, kako njima tako i njihovoj okolini. Živimo u vremenima kada se gleda samo sebe, sve je podređeno profitu i materijalnom, i mnoge stvari koje imamo i koje su nam na dohvat ruke uzimamo zdravo za gotovo a da pritom ne razmišljamo da nisu baš svi imali tu sreću. Stupanj razvoja i civiliziranost jednog društva određuju odnos tog društva prema osobama kojima je pomoć potrebna, invalidima, socijalnim slučajevima…
INTERVIEW.BA: Sve se suštinski vrti oko motivacije i našeg pokretanja s mrtve tačke. Kako vi motivišete ljude koji počinju s trčanjem, kakav način razmišljanja ljudi trebaju usvojiti?
CVITANUŠIĆ: Ljudi su stvoreni za kretanje. Sjedilački način života, kakvim danas živi ogromna većina, upravo je uzrok mnogih bolesti i oboljenja modernog čovječanstva. Pored toga, mi smo društvo u kojem je sasvim normalno stalno biti negativan, kukati, kritikovati, a istovremeno ne raditi ništa na sebi i ne ponuditi nikakva rješenja. Ako želimo vidjeti promjene, moramo prvo promijeniti sebe i biti dovoljno hrabri da uradimo nešto što nam je potpuno novo. Za početak, riješiti se loših navika, gubljenja vremena na besmislene stvari, te se okružiti ljudima koji su pozitivni i kojima je stalo do vas. Trčanje je jeftino, svakom dostupno, i to je, na kraju, naše prirodno kretanje. Nakon samo nekoliko treninga trčanja ili brzog hodanja, a to je nauka dokazala, svako će se osjećati puno bolje i pozitivnije. Jednostavno, imat ćemo više energije, raspoloženje će biti odlično, a i ponašat ćemo se potpuno drugačije i u svojoj okolini. Za početak je dovoljno preći kućni prag i izaći u šetnju ili na trčanje. To je obično najteži korak.
INTERVIEW.BA: Glavni izgovor kada ne želimo nešto raditi jeste da nemamo vremena, pogotovo u apatičnoj zemlji poput BiH. Je li to zaista validan argument i je li ovo zemlja u kojoj se stvarno ništa ne može uraditi?
CVITANUŠIĆ: Prije deset godina, Sarajevski polumaraton sa tridesetak učesnika činio se kao utopija. Pokušaj nekoliko entuzijasta da u Sarajevu naprave nešto što je popularno u svijetu, masovnu uličnu utrku, nije mirisao na uspjeh. Prije nekoliko dana, skoro 2.500 trkača i djece uzeli su učešće na desetom jubilarnom Sarajevskom polumaratonu, najvećoj međunarodnoj sportskoj manifestaciji u BiH, te jednoj od ljepših u regionu. Na početku su nam govorili da nećemo uspjeti, pogotovo da natjeramo Bosance i Hercegovce da trče, a mi smo ipak uspjeli. Očito je da smo zemlja koja ima potencijala, imamo i sjajne ljude, ali im ne dajemo prostor i priliku. Oni koji malo ili ništa ne znaju su najglasniji, pa ovu zemlju vode jedni te isti ljudi već više od 20 godina. Rezultat vidimo.
INTERVIEW.BA: Kojim se sve sportovima bavite i šta sve radite u životu? Kako se borite s vremenom?
CVITANUŠIĆ: Upravljanje vremenom je zaista postalo umjetnost u današnje vrijeme. Ja volim da kažem da nam je 168 sati na raspolaganju u jednoj sedmici. Naš je izbor kako ćemo ih potrošiti. Ako se dobro organiziramo, iznenadit ćemo se. Problem je što često naše vrijeme trošimo besmisleno. Vrijeme je jedini resurs koji se ne obnavlja i nepovratno nam curi kroz prste. Trebamo ga trošiti na dobre ljude oko sebe, na one kojima je potrebna pomoć i na svoje stalno usavršavanje, rad na sebi. Naučiti nove vještine, nešto novo, uvijek je zanimljivo, otvara nam nove vidike i daje potpuno drugačiju perspektivu o ljudima i životu. Rad na sebi koji nikada ne prestaje jedini je način da budemo potpuno ispunjeni i korisni, i sebi i drugima.
INTERVIEW.BA: Za kraj, kako organizirati “novi početak” u vlastitom životu?
CVITANUŠIĆ: Donijeti jednostavnu odluku da ćemo biti bolji u svakom segmentu svog života. Okružiti se onima kojima je stalo do vas, dati otkaz negativnima i namrgođenima jer će oni poput “energetskih vampira” pokušati da vam isisaju vrijeme i svu energiju ubjeđujući vas kako nešto nije moguće, a ne ponuditi rješenja kako je nešto moguće. Imamo samo jedan život, a ne dva ili tri, i kako ćemo ga provesti i šta ćemo uraditi zavisi isključivo od nas samih. Za kraj, volio bih citirati Henryja Forda koji je jednom rekao: “I kad mislite da nešto možete i kad mislite da to ne možete, vjerovatno ste u pravu.”
Andrić je sve to lijepo objasnio
OMILJENA KNJIGA:
______________________________________________________________________________________________
Travnička hronika. Ivo Andrić je lijepo objasnio kakvi smo mi ljudi u Bosni, a što se nama to ne sviđa, naš je problem.
______________________________________________________________________________________________
OMILJENI FILM:
_______________________________________________________________________________________________________
Iskupljenje u Shawshanku.
______________________________________________________________________________________________
MUZIKA KOJU SLUŠAM:
_______________________________________________________________________________________________________
Sting i Andre Rieu.
______________________________________________________________________________________________
_______________________________________________________________________________________________________
Svaki dan pokušajmo biti bar malo bolji nego smo to bili jučer.
______________________________________________________________________________________________
ČEMU NE MOGU ODOLJETI:
_______________________________________________________________________________________________________
Dječijem osmijehu.
______________________________________________________________________________________________
