Hana Kazazović: Jedino što nam ostaje jeste da budemo bolji ljudi

Njen blog Cyber Bosanka čitano je i komentirano štivo, što ovoj Zeničanki daje uticaj ravan onome koji imaju najpoznatiji novinari. Evo zašto ne vjeruje u budućnost svoje zemlje

MLADI ODLAZE:“Ja u svom okruženju vidim skoro svakodnevne odlaske mladih ljudi, koji više nemaju vremena da čekaju bolja vremena. A da sad neko uzme čarobni štapić i krene popravljati u BiH ono što je ovdje upropašteno u zadnjih dvadeset godina, potrajalo bi bar još dvadeset”

Hana Kazazović jedna je od najpoznatijih i najpriznatijih blogerica u Bosni i Hercegovini, Zeničanka koja je internet publici postala poznata objavama na adresi cyberbosanka.me. Iako je aktivna u ostvarivanju društvenih promjena, kaže da nije optimista kada razmišlja o budućnosti naše zemlje. Uprkos tome, zadatak je svih nas, navodi ona, da pojedinačno radimo na sebi. To je jedini smislen odgovor na politiku bezumlja.

Interview.ba: Može li nešto što bismo mogli nazvati internet-aktivizmom, ili online borbom, promijeniti stanje svijesti, društvo? Pišete popularan blog Cyber Bosanka i to je vaša strast. Kakve su reakcije?

KAZAZOVIĆ: Svijest ljudi može se mijenjati samo dugoročno, uz mnogo rada i aktivizma na svim poljima, i nije toliko vezana za internet. Trenutno je on najdominantniji kanal informisanja i zahvaljujući njemu informacije brže dolaze do ljudi, pa bi trebalo biti lakše. Međutim, za takve stvari potrebno je stvarno mnogo rada i ja, iskreno, ne vidim neku promjenu svijesti kod ljudi u ovoj zemlji, bar ne u zadnjih 20-30 godina.

Interview.ba: Zasigurno najveća misterija jeste kako motivisati ljude da se pokrenu i urade nešto za sebe. Građani BiH s razlogom nisu zadovoljni vlastitim životima, nema budućnosti, nema novca, vlast ne valja. Postoji li neki mikrorecept kako da se pokrenemo i učinimo nešto?

KAZAZOVIĆ: Ako ćemo govoriti o mikroreceptu, onda mogu reći da postoji – da svako za sebe pokuša svaki dan biti bolji čovjek, pošteniji, odgovorniji prema sebi i prema drugima. Da ne gleda na druge i da mu loša djela ne budu opravdanje za to što i sam radi loše stvari. Kad bi velika većina ljudi to napravila, mislim da bi nam svima bilo bolje. Samo, kako reče Duško Radović: “Da li bi ljudi mogli biti bolji? Mogli bi, ali niko neće prvi da počne.”

Interview.ba: Postoje li u Bosni i Hercegovini snage koje će nas vratiti na stazu razvoja prije nego veći dio inteligencije napusti zemlju?

KAZAZOVIĆ: Ne vidim takve snage, nažalost, i to me žalosti. Vidim neke male snage koje su spremne i sposobne da prave promjene koje nam trebaju, ali su još toliko male da nemaju mogućnost reagovati brzo. Ili bar na vrijeme, da zaustave masovne odlaske mladih i pametnih ljudi iz BiH. Jer ja u svom okruženju vidim skoro svakodnevne odlaske mladih ljudi koji nemaju više vremena da čekaju bolja vremena. A da sad neko uzme čarobni štapić i krene popravljati u BiH ono što je ovdje upropašteno u zadnjih dvadeset godina, potrajalo bi bar još dvadeset. A znamo da nema tog čarobnog štapića, nažalost.

Interview.ba: Smatrate li da je korupcija uistinu prepreka da se stvari “poslože” i da ta mala podmićivanja pojedinaca za usluge koje su već plaćene predstavljaju mentalni sklop koji nas drži ukopane u mjestu?

KAZAZOVIĆ: Opet ću se vratiti na onu Radovićevu – neće niko prvi da počne. Da, mislim da je mentalni sklop ljudi ovdje velika prepreka, ali isto tako mislim da nam je on često i izgovor. Kad kažem izgovor, mislim na to da je mnogo lakše napraviti red u službama nego očekivati od ljudi da to prestanu raditi. Jer, naprimjer, lakše je uvesti red među 100 zdravstvenih radnika ili 200 policajaca nego među 5.000 ljudi koje oni opslužuju. Ali to je onaj fenomen zakonodavstva i tužilaštva kod nas, jer su zakoni uglavnom mrtva slova na papiru, a znamo ko treba da ih drži u životu i sprovodi.

Interview.ba: Kada je u pitanju budućnost ovih prostora, jeste li optimista ili pesimista? Kako gledate na sveukupne procese koji se odvijaju u Bosni i Hercegovini?

KAZAZOVIĆ: Nažalost, nisam optimista. Nisam zbog toga što zaista ne vidim volju koja je potrebna da bi se stvari promijenile nabolje. Moram odati priznanje političarima u BiH koji su uspjeli narod toliko sluditi i toliko im isprati mozak da im je sada dovoljno da kažu dvije rečenice u javnosti, na medijima, i da ih tako upale, da sve ono što bilo ko normalan radi deset godina padne u vodu. Tačno imam osjećaj da u timovima političara koji ovom zemljom vladaju zadnjih 20-25 godina sjede neki psiholozi koji su ovo sve pažljivo osmislili. Jer teško mogu da povjerujem da smo toliko glupi i plitki sami od sebe i da kao slijepci, bez zadrške, slijedimo ljude koji nas godinama uporno vode samo u propast i samo prema dnu. I da toliko ne znamo da poredamo prioritete pa je i dalje velikoj većini važnije kako se ko zove i koje je nacionalnosti nego ono što mu je u tanjiru i da li je zdrav.

Prethodna vijest

Esad Bajtal: ‘Ovdje su religije izdale vjeru’

Naredna vijest

Dragan Markovina: O Mostaru bi morali odlučivati građani, a ne stranke!