Nesiguran sistem, neadekvatni zakoni, nedovoljna zaštita prethodno zaštićenih uzbunjivača i prepreke povezane s odmazdom, uskraćivanjem ekonomske sigurnosti, pa čak i opće sigurnosti, doveli do toga da se samo rijetki u BiHodlučuju da postanu zaštićeni uzbunjivači i prijavljivači korupcije
Piše: R.I.
Samo jedna osoba odlučila se da zatraži zaštitu od Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK) ali je i taj zahtjev odbijen, čime je najjasnije ilustrovano stanje u oblasti zaštite lica koja prijavljuju korupciju, takozvanih zviždača u Bosni i Hercegovini.
Ovo je saopćio Transparency International povodom Svjetskog dana zivždača, koji se obilježava danas.
Situacija u entitetima je još nepovoljnija u Republici Srpskoj, zaključuje TI BiH i navodi da tokom prošle godine nije podnesen nijedan zahtjev za zaštitu prijavitelja korupcije, dok su učinjeni koraci ka umanjenju već ionako ograničenog obima zaštite za potencijalne zviždače.
Ni u Federaciji BiH situacija nije ništa bolja, iako TI BiH najviše prijava dobija upravo iz ovog entiteta gdje najveći problem predstavlja nepostojanje zakona koji štiti potencijalne zviždače. Izuzetak predstavlja Kanton Sarajevo koji je 2023. donio svoj zakon, usljed čega je 6 lica dobilo status zaštićenog prijavitelja korupcije, od ukupno 8 primljenih zahtjeva, što ostale građane ovog entiteta stavlja u diskriminatoran položaj.
Novi Zakon
Da su hitne promjene neophodne govori i činjenica da je Transparency International BiH u toku 2024. godine dobio 21 prijavu od lica koja se mogu svrstati u red zviždača, dok je u prvih pet mjeseci ove godine zabilježeno čak 16 prijava, što ukazuje na to da građani polažu veći stepen povjerenja u nevladine organizacije nego u institucije kada je borba protiv korupcije u pitanju, što i ne bi trebalo da čudi budući da zviždačima u BiH najveći stepen zaštite trenutno pružaju upravo organizacije civilnog društva.
Među ključnim iskoracima predstavlja i izrada novog Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti na nivou BiH na kom radi Ministarstvo pravde BiH, kom se TI BiH obratio sa prijedlozima za osiguranje pune i efikasne zaštite zviždača.
Ovi prijedlozi, između ostalog, predviđaju pravo građana na izbor da nepravilnosti prijave unutar institucije ili van nje, uključujući mogućnost obraćanja medijima, bez straha od odmazde. Posebnu pažnju potrebno je posvetiti sprečavanju pritisaka na zviždače prilikom traženja zaštite, te otklanjanje mogućnosti preispitivanja “dobre vjere”, odnosno motiva prijavilaca, zbog čega su do sada prijavioci često odvraćani od traženja zaštite i prijavljivanja korupcije.
Osim ovih odredbi, novi Zakon mora jasno prepoznati i situacije u kojima zviždači trpe štetne posljedice i pored postojanja statusa zaštićenog prijavioca, te osigurati efikasno postupanje institucija u ovakvim situacijama.
– Nizak stepen povjerenja građana u pravnu zaštitu svjedoka i žrtava korupcije proizlazi ne samo iz nedostatka zakona, već i iz njihove slabe primjene, te atmosfere javne osude, zastrašivanja i otvorenih prijetnji najviših političkih zvaničnika upućenih svakome ko se usudi kritikovati rad institucija i javno ukazivati na korupciju. Efikasnost borbe protiv korupcije u Bosni i Hercegovini umanjuje i neadekvatan odgovor sudova u BiH koji su povećali broj oslobađajućih presuda u predmetima za korupcijska djela za 20% u 2024. godini u odnosu na godinu ranije. Uporedo sa tim, tužilaštva su smanjila broj otvorenih istraga dok je zabilježen najniži broj podignutih optužnica za korupcijska krivična djela u posljednje četiri godine, uprkos činjenici da je BiH, po nalazima CPI, druga najkorumpiranija država u Evropi -ističe TI BiH.
Nedostatak pozitivnih primjera
Iako prijave “zviždača” predstavljaju najefikasniji način da se korupcija uoči, procesuira i spriječi, nedostatak pozitivnih primjera i sankcija za korupciju, nepostojanje zakona i njihova slaba primjena dodatni su signali građanima da je ne prijavljuju.
Zbog toga TI BiH apeluje na Ministarstvo pravde BiH da prilikom izrade novog Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti osigura punu usklađenost s međunarodnim konvencijama i EU direktivama koje garantuju osiguranje pune i efikasne zaštite zviždača. Pored toga, Transparency International u BiH izražava nadu da će Parlament Federacije BiH prepoznati ovo pitanje kao ključno, te što prije usvojiti Zakon koji je u proceduri, kako bi se osigurala adekvatna zaštita svim građanima koji prijave korupciju u Federaciji BiH.
Regionalni izvještaj i BiH
Fondacija Infohouse je kao članica Koalicije Jugoistočne Europe za zaštitu zviždača (Southeast Europe Coalition on Whistleblower Protectionu) u protekloj su godini, zajedno sa organizacijama civilnog društva, radila na regionalnom izvještaju “Ispunjavanje obećanja uzbunjivača odbrana prava građana i suzbijanje korupcije”.
U izvještaju za BiH podsjetili smo da ,eđu 14 prioriteta koje Bosna i Hercegovina mora ispuniti kao uslov za članstvo u Evropskoj uniji, značajan dio je posvećen borbi protiv korupcije i zakonima koji regulišu ovu oblast.
– Bosna i Hercegovina, kao zemlja koja vodi dugogodišnju borbu protiv korupcije, još uvijek nije postigla da se uzbunjivači često pojavljuju u javnosti. Iako su oni nezamjenjivi za društvo i sistem u Bosni i Hercegovini, uzbunjivači nisu toliko popularni u BiH. Činjenica je da se svjedoci ili žrtve korupcije sve više obraćaju nevladinim organizacijama. To potvrđuje i činjenica da je od 2014. do 2022. Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK) primila 33 prijave, a samo u 11 slučajeva su uzbunjivači dobili zaštitu. Neefikasnost pravosuđa, koje rješava manje slučajeve dok veliki korupcijski skandali ostaju nekažnjeni, te nesrazmjerno blage kazne za krivična djela korupcije, nisu ohrabrujuće. Također, nedostatak pozitivnih primjera koji su dobili sudski epilog dodatno obeshrabruje građane da prijavljuju korupciju – kaže se u izvještaju.
Istaknuto je da poseban problem u BiH predstavlja administrativna fragmentacija na entitete, a posebno Brčko distrikt, pri čemu svaka administrativna jedinica ima svoje zakone.
Upravo to može biti i jedan od razloga što status uzbunjivača/zviždača u BiH nije nimalo zavidan. Tako se Zakon o zaštiti osoba koji prijavljuju korupciju, a koji je na snazi u čitavoj BiH, primjenjuje isključivo na državne službenike i zaposlenike državnih institucija i ne pokriva druge nivoe vlasti.
U Republici Srpskoj aktuelni akon ne predviđa postupak za dodjelu statusa zaštićenog uzbunjivača, osim privremenih mjera koje nalaže sud, a Federacija nema zakona, iako je izrađen još 2018. godine. U Brčko distriktu Zakon predviđa prijavljivanje „kršenja zakona, drugih propisa, kao i nepravilnosti u radu i prevara koje ukazuju na postojanje korupcije“.
Tu je i poseban Zakon u Kantonu Sarajevo koji predviđa da status uzbunjivača dodjeljuje Ured za borbu protiv korupcije, ali uzbunjivači koji trpe štetne radnje moraju ići na sud.
Sinanović, Mešić i odmazda
U izvještaju se konstatira kako su uzbunjivači koji otkrivaju slučajeve korupcije u BiHgotovo potpuno nezaštićeni i često su mete odmazde i progona.
Također, istaknuto je da samo jedan od deset uzbunjivača u BiH može koristiti zakonske mehanizme zaštite jer ih zakoni ne prepoznaju niti štite.
Posebno su spomenuta dva slučaja. Prošlu je godinu obilježila presuda Suda BiH kojom je određeno da se Sanjin Sinanović, uzbunjivač sa sedmogodišnjim stažom mora vratiti posao u Centralnoj banci BiH, te da mu poslodavac mora isplatiti sedam godina plata i troškove advokata.
Sinanović je apsolutni rekorder u institucijama BiH po broju pokrenutih disciplinskih postupaka. U dvije godine, protiv njega je pokrenuto i vođeno šest disciplinskih postupaka sa deset tačaka optužnice. Presuda o njegovom vraćanju na posao donesena je i ranije, ali je zbog radnog rasporeda njegovo radno mjesto izbrisano s liste potrebnih radnih mjesta, pa presuda nije bila izvršiva.
Na dan kada je dobio presudu o vraćanju na posao, pozvao je i Emira Mešića da ne odustaje.
Mešić je zaposlenik Uprave za indirektno oporezivanje, koji takođe godinama trpi odmazdu iako ima status uzbunjivača. Prvo je premješten na slabije plaćene poslove, a kulminacija odmazde bila je njegovo otpuštanje. Njegov slučaj je sada pred Komisijom za borbu protiv korupcije Parlamenta BiH.
Emir Mešić se već više od godinu dana liječi od teške bolesti van Bosne i Hercegovine.
Njegov status uzbunjivača mu nije donio zaštitu niti mu je omogućio da zadrži posao ekonomiste koji je imao u državnoj instituciji čije je rukovodstvo prijavio za korupciju.
(Ne)povjerenje u pravosuđe
Nevladine organizacije ističu kako je zbog nesigurnog sistema i odmazde nakon podnošenja prijave, prije svega, građanima potrebno da vrate povjerenje u rad pravosuđa.
– To podrazumijeva stroge mjere zaštite za one koji prijavljuju korupciju. Kada je riječ o Zakonu o zaštiti uzbunjivača, potrebno ga je dopuniti definicijom „dobre namjere“. Također je potrebna saradnja između APIK-a i organizacija civilnog društva, kroz potpisivanje sporazuma. Svakoj prijavi treba pristupiti detaljno, s ciljem zaštite osobe koja je prijavila. Ipak, potrebno je tražiti izmjene odredbi koje se odnose na dodjelu statusa zaštite. Kada uzbunjivač dobije status, u slučaju bilo kakve odmazde, rukovodilac treba da dobije obavezno uputstvo i bude lično novčano kažnjen. Ovo je oblik zaštite uzbunjivača i treba se primjenjivati na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Manje pažnje treba posvećivati motivima uzbunjivača, a više provjeri navoda iz prijave. Potrebno je raditi na promociji prijavljivanja korupcije i objašnjenju cjelokupne procedure – naveli su u intervjuima članovi i članice akademske zajednice, novinari, pravnici, aktivisti s kojima smo razgovarali tokom izrade izvještaja.
Zaključak je da su nesiguran sistem, neadekvatni zakoni, nedovoljna zaštita prethodno zaštićenih uzbunjivača i prepreke povezane s odmazdom, uskraćivanjem ekonomske sigurnosti, pa čak i opće sigurnosti, doveli do toga da se samo rijetki u Bosni i Hercegovini odlučuju da postanu zaštićeni uzbunjivači i prijavljivači korupcije.
Ključni problem i izazov jeste što nadležne institucije prvo odlučuju o namjeri uzbunjivača, a tek onda o sadržaju prijave. To uzbunjivače stavlja u nepovoljan položaj od samog početka.
Korupcija je zlo
Poseban problem postoji u manjim zajednicama, gdje su osuda zajednice i zavisnost od interesa, stranaka, poslovnih i porodičnih veza mnogo jači od nepravde koja je svakodnevno pred očima.
Ako tome dodamo činjenicu da je sistem u BiH koncipiran tako da ne štiti uzbunjivače, da su zakoni nedefinirani, a institucije nespremne da konkretno rade i govore o onome što rade, dobijamo priznanje:
– Od statusa zvizdača se ne živi. Status ne znači ništa. Ni zaštitu. Samo probleme i odmazdu – kako je u intervjuu rekao jedan od sudionika.
Ali, odustati ne treba. Potrebno je napraviti par koraka: unaprijediti rad tužilaštava, provjeriti ko nadzire provođenje zakona, pitati APIK zašto ne objavljuje spisak institucija i pravnih subjekata u kojima je korupcija prijavljena svake godine, pitati Republičku upravu RS, odnosno Ministarstvo pravde RS zašto ne dostavlja podatke, pitati zastupnike u Federaciji BiH zašto ne donose zakon.
I prije svega korupciju doživljavati kao zlo koja uništava i sadašnjost i budućnost. Za prošlost je već prekasno. Ali, greške trebamo ispravljati.
