U sjeni izbora za docenta na Odsjeku za žurnalistiku ima svega: sukoba interesa, tu je i pravosnažna tužba za klevetu protiv predsjednice Komisije, koja je dugogodišnja suradnica prvoplasirane na konkursu
Piše: S. KURT
Tuzlanski univerzitet, tačnije Odsjek za žurnalistiku Filozofskog fakulteta ovih je dana pod lupom javnosti.
S jedne strane su etika i profesija, s druge (mogući) sukob interesa, kompromitirana akademska praksa i pravdanja odgovornih u stilu: Nisam ja, Ja to ne znam, Radim samo po zakonu, Šta sad ja tu trebam?
Ovo su odgovori koji smo dobili od dekana Filozofskog fakulteta u Tuzli dr. Seada Nazibegovića (imenovan nedavno), te predsjednice Komisije za izbor novog docenta na Odsjeku za žurnalistiku profesorica Zarfe Hrnjić Kuduzović.
Puki formalizam
No, krenut ćemo redom, od konkursa za izbor novog docenta. Transparentna, meriokratska procedura, prema svjedočenju naših izvora, pretvara se u “ogledni primjer pogodovanja, zloupotrebe pozicije moći, institucionalne nebrige, pukog formalizma i tradicionalnog nepotizma”.
Po svemu se čini da je konkurs tek formalan, jer se pobjednik_ca unaprijed zna.
Komisija je završila svoj posao i prvorangiranom proglasila kandidatkinju dr. Vesimu Čičkušić, dugogodišnju glavnu kantonalnu inspektoricu za obrazovanje, nauku, kulturu i sport u Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove Tuzlanskog kantona (KUIP TK). Drugoplasirani kandidat je dr. Damir Šehanović.
Čičkušić je još od 2104. godine na Filozofskom fakultetu u Tuzli izabrana u saradničko zvanje više asistentice – vanjske suradnice (uža naučna oblast Masovni mediji) na pet godina iako je i tada već bila na funkciji glavne kantonalne inspektorice.
Dakle, prof. Čičkušić je, između ostalog, nadležna za inspekcijski nadzor nad radom svih visokoškolskih ustanova u TK, uključujući i Filozofski fakultet na kojem izvodila nastavu na prvom i drugom ciklusu studija žurnalistike.
Pa da hipotetski zamislimo kako je mogla doći i u situaciju da sama sebi kao inspektorica „izađe na teren“, odnosno vrši nadzor vlastitoga ili rada najbližih kolega.
Očito za dr. Čičkušić ovo nije nikakav ni sukob ni problem jer je ranije govorila govorila o poslovima koje paralelno obavlja – kao inspektorica i kao asistentica na Fakultetu.
– Posao inspektora je strašno ograničen, nekako krut i formalizovan. Kontrolišete provođenje propisa za koje često mislite i znate da nisu dobri ili moralni, a nemate baš puno mogućnosti da nešto mijenjate. Vidite mnoštvo namjernih sistemskih propusta u nekoj oblasti, kako bi se ostavio prostor za različite manipulacije i nemoralne postupke, vidite nezadovoljstvo ljudi a često s obzirom na ovlaštenja koja imate i zakonsko utemeljenje ne možete puno da uradite. Posao nastavnika donosi širinu, slobodu, nepredvidivost i kreativnost. U oba posla trudim se da uradim sve što je do mene, da dam svoj maksimum i onda se nadam da će biti dovoljno dobro – rekla je Čičkušić za Ženski.ba.
Možda je to i razlog zbog kojega je u biografiji, koja je dostavljena na konkurs navela“radni angažman u kantonalnim organima državne službe 01.11.2007. na mjestu državnog službenika“, ne pominjući vrlo utjecajnu poziciju glavne kantonalne inspektorice, između ostaloga i za obrazovanje. KUIP-a TK.
Dekan Nazibegović: Šta bi bilo kad bi bilo
Do sada u tome niko nije vidio problem, a o sukobu interesa ne može, kaže, govoriti ni dekan Filozofskog fakulteta dr. Nazibegović.

– Kao dekan ne mogu komentirati ono što se prejudicira, jer je izbor u toku. Odluku o izboru donosi Senat i tek tada se može ulaziti u proceduru. Zato se ja držim toga da ne komentiram nešto što je u toku. Ovo je sad sve – šta bi bilo kad bi bilo. Na kraju i može biti i tako, ali onaj ko izgubi ima pravo žalbe na odluku Senata – navodi dekan.
Kad napominjemo dekana da nije riječ o hipotetičkoj već o stvarnoj situaciji – da je prof. Čičkušić istovremeno i glavna inspektorica za obrazovanje, on odgovara:
– Ona može imati problem sukoba interesa u Inspekciji gdje je zaposlena. Ja nikome ne mogu zabraniti učešće na konkursu. Ovo je ugovor saradničke prirode, bez radnog odnosa. Zato je najbolje da odgovor da institucija u kojoj prof. Čičkušić radi. Zakon o visokom obrazovanju ne definira da se takav kandidat može eliminisati.
Kad pitamo kako gleda na situaciju da je predsjednica Komisije dr. Hrnjić Kuduzović zajedno s kandidatkinjom Čičkušić više puta profesionalno surađivala, te da su koautorice stručnih i naučnih radova, dekan Nazibegović kaže:
– I ja sam u karijeri bio koautor na radovima sa studentima, doktorantima… Izbjegnem Komisiju kad je izbor kandidata s kojim sam objavio rad. Nigdje ne stoji ni u Zakonu ni u Statutu našeg Univerziteta da se isključuje članstvo u Komisiji u takvim slučajevima. Ali, lično meni je to neprihvaljivo. To je svakom od nas na čast – dodaje dekan.
Kakvu poruku šaljemo mladim novinarima, studentima uopće, pitamo dekana Nazibegovića, jer je činjenica da se o slučaju već govori u medijima, da se eto može govoriti i o neetičkim standardima:
– Ne želim medijsko prepucavanje, niti mogu komentarisati postupak koji je u toku. Mi smo dužni pridržavati se Zakona i Statuta. Tako da prije okončanja postupka ja ne mogu poduzeti bilo koju radnju. Jedini je problem što se stvara taj narativ – zaključuje dekan.
Hrnjić Kuduzović: A zašto se ja branim?
Dodatne sumnje u regularnost konkura, treba istaknuti je, upravo uloga predsjednice Komisije Zarfe Hrnjić Kuduzović, odnosno činjenica da je zajedno s prof. Čičkušić koautorica i rada“ Preferirane karakteristike vijesti u kulturi klika: Zanimljivost, imedijatnost i sažetost, Sarajevski žurnal za društvena pitanja 7(1-2): 57-81.).
Ovaj rad je Komisija je priznala prvoplasiranoj kandidatkinji Čičkušić kao relevantan naučni doprinos, a također joj je priznat i angažman na izvođenju nastave na predmetima koje je, između ostalih, držala predsjednica Komisije Zarfa Hrnjić Kuduzović.
S druge strane, Komisija je kao „nerelevantnu za izbor“ odbacila knjigu kandidata Damira Šehanovića „Biti celebrity“ koja je objavljena u četiri zemlje regiona i uvrštena kao dopunska literatura na nekoliko fakulteta u BiH i regionu.

Profesorica Zarfa Hrnjić Kuduzović također ne vidi ništa sporno u tome što je praktično ocjenjivala i svoj rad.
Presuđena za klevetu
Ona ističe da je procedura u toku, a da se u javnosti pojavljuju „neki tekstovi“ i da se mora braniti.
– A zašto se ja to branim? Šta sam ja to uradila? Procedura nije završena. Nisu ni svi nastavnici našeg odsjeka bili za to da se raspiše taj konkurs tako da se bojim da je nekome u interesu i da se poništi konkurs, pa da ne bude izabran niko. Je li to cilj – pita nas ona.

Na insistiranje da nam objasni zašto joj nije sporno što je pristala da predsjedava Komisijom i pored činjenice da je s prvoplasiranom kandidatkinjom bila kautorica radova, suradnica, prof. Hrnjić Kuduzović odgovara:
– I šta to sad znači? To bi značilo da sve moje kolege s kojima sam objavila koautorski rad njima se to ne treba priznati? Nas komunikologa u BiH ima izbrojati na prste jedne ruke. Vrlo često sarađujemo. To znači da mi ne trebamo surađivati jer bi se automatski diskvalifikovali da u procedurama i bodovanjima da im se to ne treba bodovati. Bodovanje kandidata se radi po jasno propisanim kriterijima. Komisija se vodi propisanim kriterijima.
Dodaje da joj u ugovoru o radi stoji članstvo u Komisijama i da samo radi svoj posao.
Kako ga radi dokazuje i pravosnažna presuda za klevetu jer je Hrnjić Kuduzović negirala validnost doktorata kolegice s Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru.
Nakon što je presuđena za klevetu Hrnjić Kuduzović, kakvog li apsurda, studentima žurnalistike objašnjava šta je kleveta, kako je izbjeći, kako na najprofesionalni način raditi časni novinarski posao,.
Nije manir nego standard
Pravni tim drugorangiranog kandidata Šehanovića uvjeren je da ovdje nije riječ o samo jednom konkursu, već o maniru koji je odavno postao standard, zatvorene komisije, unaprijed poznat izbor kandidata, formalno poštovanje procedure uz istovremeno zanemarivanje suštine izbornog procesa.
Tuzlanski mediji, baš kao i akademska zajednica unatoč nizu tekstova koji upozoravaju na ovaj slučaj šute i čekaju da prođe.
Treba, dakle, sačekati rezultate konkursa (sredinom mjeseca) i vidjeti ko će biti izabran. Bit će to test ne samo za Univerzitet u Tuzli već i za Senat, članove Naučno nastavnog vijeća.
Studenti žurnalistike, mladi novinari i javnost dobit će tada prave odgovore.