Nasilje je trajalo godinama, a komšiluk je govorio: „Nevres je duša od čovjeka, samo eto pravio je probleme kad popije“
Piše: Anisa MAHMUTOVIĆ
Nevres Bilalić iz Teočaka sinoć je ranio jednog policajca, a zatim pokušao samoubistvo nakon što je policija došla u kuću u kojoj je prijavljeno nasilje.
Epilog je to, nadamo se, godina nasilja, koje je, prema tvrdnjama mještana, Nevres Bilalić vršio nad članovima uže porodice – supruzi, dvoje maloljetne djece, njegovim roditeljima.
Trajalo je to godinama, a u komšiluku se govorilo: “Nevres je duša od čovjeka, ali pravi probleme kad popije“. I nikom ništa. Do sinoć.
Ranije osuđivan
Direktor Centra za socijalni rad Teočak Osman Hasanović je za Interwiev.ba kazao kako prema njihovoj bazi podataka u posljednjih pet godina porodica nije prijavljivala nasilje, te da oni nisu imali saznanja da je Bilalić nasilnik.
Pitamo ga o informacijama koje smo saznali od komšija i rodbine da supruga, roditelji i djeca zlostavljanje trpe godinama, a Hasanović tvrdi da je odgovornost na zajednici koja to nije prijavljivala instituciji kako bi oni mogli na vrijeme poduzeti potrebne radnje.
Međutim, navode direktora Hasanovića nije potvrdio komesar Uprave policije Tuzlanskog kantona Dževad Korman koji je u medijima rekao da je Bilalić osuđivan za nasilje u porodici.
– Prema prvim informacijama kojima raspolažemo, protiv njega je 2017. godine od policije podignut izvještaj o počinjenom krivičnom djelu za nasilje u porodici. Tada mu je određena mjera pritvora. Također, za to mu je izrečena i zatvorska kazna u trajanju od jedne godine, a uvjetno tri godine – naglasio je Korman.
Policija je i prošle godine zabilježila prijavu od strane nepoznate osobe, da se događa nasilje u istoj porodici.
– Međutim, kad je patrola stigla na mjesto događaja, njegova supruga je izjavila da je to neka njihova verbalna preprika, te da se ona ne osjeća ugroženom i da ne prijavljuje nikakvo nasilje. Već izvjestan period za njega nemamo operativnih podataka – naveo je Korman.
Za oružje iz koga je pucao Bilalić nije imao dozvolu.
Očuvati brak “po svaku cijenu”
Nakon dešavanja od sinoć,, prema potvrdi lokalnog centra za socijalni rad supruga i malodobna kćerka smještene su u Sigurnoj kući. Sin, koji je stariji maloljetnik ostao je u kući sa nanom i djedom.
– Obzirom na stanje Bilalića i činjenicu da bi nakon liječenja trebao u pritvorsku jedinicu za porodicu nema više sigurnosnih prijetnji, ali smo ih smjestili u Sigurnu kuću radi te psihološke podrške koja im je potrebna. Sin za nekoliko dana puni osamnaest godina i izabrao je da ostane sa nanom i djedom – tvrdi direktor Hasanović.
Kako to da su svi znali i niko nije znao šta se dešava u kući Bilalića? Jednostavno, rekli bi, jer u malim, naročito ruralnim sredinama nasilje u porodici još uvijek se posmatra kao „porodični problem“ ili „problem između supružnika“. Javno iznošenje detalja tih „porodičnih problema“ smatra se sramotom koja treba da ostane u četiri zida. Još uvijek je duboko ukorijenjeno mišljenje kako žena treba da očuva brak po svaku cijenu, te da je razvod „nužno zlo“.
S druge strane tu i lokalne nadležne institucije, koje istina, pozivaju na odgovornost, ali je često i nesnalaženje službenika u suzbijanju teških posljedica. Kad na to dodamo da je prva mjera nakon što je nasilje zabilježeno u porodici pokušaj izmirenja supružnika, u većini slučajeva femicida i naselja pokazalo se kao metoda koja prethodi teškim tragedijama.
Nevres Bilalić je vršio nasilje, a sinoć i pokušao samoubistvo pucnjem u glavu pred vlastitom maloljetnom kćerkom.
Dijete je to koji ne može razdvojiti nasilnika i žrtvu, djevojčice koja podjednako strahuje za život i oca i majke.
Njen strah nije moguće opisati riječima.
Zato kad šutimo o nasilju u nečijoj porodici, kad kao zaposlenici institucija pokušavamo pomiriti supružnike ili kad nasilnika vraćamo u porodično okruženje, nosimo odgovornost za živote djece kojoj ugasimo sve snove i nade vjerujući da porodicu treba očuvati po svaku cijenu.
