Edna, Midheta, Amina Adnan, Edhem, Nirmela s velikih su planova prešli ili u razočarenja ili odlučili spakovati kofere i budućnost tražiti daleko od kuće. Šta zamjeraju zemlji u kojoj su rođeni, zašto nisu dobili prave prilike u BiH, kako su uspjeli biti cijenjeni u Evropi, a potcijenjeni kod kuće
Piše: Anisa MAHMUTOVIĆ
Tokom 2024. godine pompezno je najavljeno zapošljavanje svih mladih ljekara koji se nalaze na birou u Tuzlanskom kantonu.
Bila je to inicijativa Smaje Mandžića i Lejle Vuković koju je skupštinska većina podržala. Inicijativa je usvojena, ali bez plana realizacije, pa su ljekari na prve ugovore čekali pola godine, a neki i više. Ljekari su zaposleni, njih preko stotinu dobilo je ugovore o radu u svim zdravstvenim ustanovama Tuzlanskog kantona. Međutim, vrag je u detalju.
Predizborna kampanja
Ugovori su potpisani na godinu dana tokom predizborne kampanje. Vlada Tuzlanskog kantona od ove godine nema rješenja za mlade ljekare, jer konkursi za specijalizacije nisu raspisani, a zdravstvene ustanove nemaju zakonsku i finansijsku mogućnost da zadrže ljekare.
https://interview.ba/egzodus-iz-usk-odlaze-u-svijet-da-odmore-od-bosanskog-rahatluka/Iz Zavoda za zapošljavanje Tuzlanskog kantona su nam potvrdili da oni nakon isteka ugovora od godinu dana nemaju nikakvu obavezu prema mladim ljekarima.
No, nije to samo slučaj kad je zdravstvo u pitanju.
Zavod za zapošljavanje TK već godinama ima projekte za sva zanimanja u kojima poslodavcima godinu dana plaća doprinose i platu za zapošljavanje diplomirane osobe. Nakon toga poslodavac ima mogućnost zadržavanja ili otpuštanja lica koje je bilo dio projekta.
Uglavnom, mladi se najčešće vraćaju na biro.
Na kraju krajeva, dugogodišnji projekat javne institucije iskorišten je u predizbornoj kampanji.
Ni prava, ni obaveza
Edna Mulić iz Brčkog donedavno je bila angažovana na jednom od javnih servisa BiH, dopisnica je omladinskog časopisa Karike, diplomirala na odsjeku Politologije sa usmjerenjem na međunarodne odnose i diplomatiju. Zahvaljujući aktivističkom angažmanu već u dvadesetrećoj godini njena biografija je ispunjena brojnim iskustvima, ipak uprkos svim znanjima koje je ponijela u ovoj zemlji nema prilike da ga primjeni.
– Kao bachelor politologije i mlada osoba koja ima skoro 10 godina iskustva, ne mogu pronaći priliku i kolektiv koji bi njegovao sve ove vještine, a ne pokušavao da ih uguši. Imala sam sreću da su moji roditelji cijeli život bili apolitični i nikada nisu pripadali nijednoj političkoj stranci pa sam kroz njih stekla samopouzdanje da nikada ne postanem nečija marioneta. Međutim, danas vidim da je zaista teško uklopiti se u sistem kojem su isključivo potrebne marionete kako u realnom životu, tako i na društvenim mrežama. Svoj angažman pauzirala sam neko vrijeme jer sam doživjela burnout i opterećenje zbog svega šta sam uspjela, a kao da ništa ne važi. Mislim da se prosto ne mogu uklopiti u šablon u kojem mi nude radno mjesto bez ikakvog vezivanja ugovorom i bez konkretno određenih prava i obaveza za 700KM – tvrdi Mulić.
Smatra da nema potrebe da stariji osjećaju opasnost od mladih koji imaju svoj stav, nemaju člansku kartu neke stranke, da zbog toga ne bi trebalo da mladi postaju žrtve nezadovoljstva i frustracija starijih.
Zašto mladi odlaze?
Midheta Hadžić živi tamo gdje je hrabrost bilo roditi se. Na obroncima Udrča vodi istoimenu humanitarnu organizaciju koja djeci u ruralnim područjima RS-a daje mogućnost edukacija, pomoći lokalnom stanovništvu kroz različite vidove akcija. Sa Midhetom volontira 30 mladih ljudi što je za nju pokazatelj da omladina nije pasivna, već da sistem ne zna šta s njom.
– Organizovali smo čišćenja, edukacije, iftare, pomagali FK Jadar jedinom bošnjačkom klubu u RS-u, i kad niko nije vjerovao da ćemo uspjeti, mi smo uspjeli… Okupljamo preko 150 omladinaca i to u selu iz kojeg ljudi masovno odlaze. Iako sam posvećena formalnom obrazovanju, svoj najveći fokus sam imala na neformalno kroz edukacije, radionice i projekte koje sam kasnije prenosila na omladinu iz svog kraja. Mladi koji volontiraju, koji stvaraju iz ničega, često ostanu nevidljivi. Jer sistem još uvijek ne vrednuje trud, nego veze. I to ne boli samo zbog nepravde, boli jer nas to tjera da sumnjamo u smisao svega što radimo. Puno je onih koji zaslužuju priliku, ali je ne dobiju jer nemaju “nekog svog”. To ubija motivaciju – kaže ona.
Midheta nam kaže da je još teže ako si mladi Bošnjak u RS, onda nemaš ponuđene ni programe, ni budžete niti bilo kakvu vrstu podrške i prilika. Zbog toga sve više mladih napušta prostore svog zavičaja.
Rušenje vlastitih temelja
Amina Hadžić iz Živinica diplomirala je na Ekonomskom fakultetu, a sada magistrira, asistentica je na privatnoj akademiji u Tuzli i zaposlena u finansijskoj instituciji.
Kao djevojka angažirana je u Interventnoj jedinici svoga grada, na spašavanju ljudi iz opasnih situacija i sa opasnih mjesta. Ona je jedna od onih koje zovemo kada se najviše bojimo. Smatra da su njeni poslodavci prepoznali njen trud i rad, ali da njeni vršnjaci nisu istu priliku.
– Svakodnevno svjedočimo tome da sistem ne vrednuje naše diplome, a još manje društveni aktivizam. Za mlade koji žele ostati i doprinositi svojoj zemlji, to je izuzetno obeshrabrujuće. Društvo koje potiskuje obrazovanje zapravo ruši sopstveni temelj. Kada znanje zamjene površnost i politički interesi, nestaje prostor za napredak. Ako danas ne vrednujemo obrazovanje, sutra ćemo živjeti u društvu koje ne zna riješiti ni osnovne probleme – kaže Amina.
U Evropi najbolji u Bosni nevidljivi!
Adnan Mujanović iz Tuzle završio je Medicinski fakultet u rodnom gradu.
Bio aktivni volonter brojnih udruženja studenata medicinskih fakulteta, ali i društvenih organizacija.
Nakon diplomiranja svoju budućnost potražio je u Švicarskoj, gdje su njegovo obrazovanje i aktivistički rad prepoznali poslodavci na najbolji način.
Mujanović je trenutno angažovan na poziciji asistenta ljekara-istraživača na Odjelu za dijagnostičku i interventnu neuroradiologiju i Odjelu za neurologiju Univerzitetskog kliničkog centra Inselspital u Bernu. Paralelno se bavi kliničkim i naučno-istraživačkim radom. Postat će sedmi ljekar na Starom kontinentu koji će specijalizirati interventnu neuroradiologiju zahvaljujući prilici koju je dobio u Bernu.
Objašnjava nama laicima, čime se bavi:
– Interventna neuroradiologija ili invazivna neurologija se bave, najprostije rečeno, oboljenjima krvnih sudova na mozgu. Bogatstvo ovih grana je mogućnost izbora, gdje ljekar može odabrati minimalno-invazivnu hiruršku, konzervativnu, ili kombinaciju obje ove tehnike u radu sa pacijentom. Najčešća oboljenja kojima se bavimo su moždani udari, stenoze suženja, aneurizme proširenja, rupture, pucanja krvnih sudova mozga, arterio-venske malformacije i slično – kazao je dr. Mujanović.
Edhem Junuzović diplomirao je na RGGF u Tuzli. U rodnim Banovićima nije imao priliku za zaposlenje. Šansu je potražio u Njemačkoj, prvo kao pomoćni električar. Nakon četiri godine borbe sa učenjem Njemačkog jezika i pomoćnih poslova danas radi u stabilnoj kompaniji.
– Ova firma postoji u Njemačkoj već 104 godine, radi u 90% za BMW, gdje radnici imaju jako dobre šanse za napredovanjem. Nakon 4 mjeseca sam dobio ugovor električara i ponovo posle četiri ugovor i radno mjesto Bauleiter-a (poslovođe) i sve privilegije koje dolaze sa radnim mjestom jednog prosječnog poslovođe u Njemačkoj. Firma je primjetila moj napredak, moj trud i zalaganje i odlučila nagraditi to, i eto, sad sam rame uz rame sa poslovođama njemačkog državljanstva – govori.
Nirmela Hamidović je pohađala dvije srednje škole uporedo u Bosni i Hercegovini. Kao učenica generacije u osnovnoj, upisala je opštu gimnaziju i Medicinsku školu u Tuzli. Završila ih kao učenica generacije po drugi put, ipak ubrzo svoje prilike traži u Njemačkoj.
– Umjesto da nastavim studirati u BiH, kako bi se možda očekivalo, razočarenja su se nagomilala. Počela sam uviđati koliko je nepravde, korupcije i zatvorenih puteva za one koji nemaju “vezu”. Koliko god da si vrijedan, sposoban, dobar učenik – to nije bilo dovoljno. I tada sam odlučila: otići ću. Otišla sam u Njemačku – bez poznanstava, bez ikoga da me gura. Započela sam svoj put u bolnici u Berchtesgadenu. Kad sam pokrenula nostrifikaciju diplome u Minhenu, morala sam se dodatno dokazivati – opet su moje ocjene bile “sumnjive” jer su bile “previše dobre” .Nakon tri godine rada, donijela sam odluku koja je promijenila moj put – odlučila sam da nastavim školovanje. Studij sam upisala s mnogo straha, jer sam njemački jezik znala samo iz školske, nikad kroz dodatne kurseve. Ali na prijemnom razgovoru odmah sam dobila 20% stipendije – na osnovu svojih ocjena iz BiH i razgovora. Kasnije mi je dodijeljeno još dodatnih 60%, jer sam se dokazala i u Njemačkoj – ističe.
Jurišić: Povlađivanje poželjnim kandidatima teško se dokazuje
Kako misle zaustaviti odlazak mladih i zašto Bosna i Hercegovina gura svoju djecu prema granicama Evrope, pitali smo političare/ke koji se često pozivaju upravo na mlade.
Predsjednik Naroda i pravde Elmedin Konaković nije odgovorio na naša pitanja, ali odgovor nismo dobili ni od Sabine Ćudić iz Naše stranke, a ni od SDP-ovca Saše Magazinović.
Na pitanja odgovorila je zamjenica ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Duška Jurišić koja kaže da je sa svoje pozicije uočila da je sudar sa realnošću za mlade ljude koji su postigli izvanredne rezultate kroz školovanje prilično bolan.
– Oni koji imaju dovoljno snage, strpljenja i sreće, postižu rezultate u privatnom sektoru. Ipak, i dalje je veliki broj onih, koji sigurnost traže u takozvanom državnom sektoru. A tu ulazite u mrežu potpuno legalizirane korupcije u kojoj je “ja tebi, ti meni”. Ova korupcija je teško dokaziva. Čak ni javne kritike u medijima ne pomažu mnogo kada npr. neko sa diplomom privatnog fakulteta, koju je stekao u vrlo kratkom roku uz rad, može biti bolji od kandidata ili kandidatkinje, koja je diplomu stekao/stekla na jednom od boljih javnih fakulteta uz izvanredne ocjene i pripravnički staž, stečen u respektabilnoj privatnoj firmi. Čak i oni koji su nepravedno uskraćeni za posao ćute o tome, svjesni da će iznošenje takvih primjera u javnosti, ugroziti ili onemogućiti njihovo zapošljavanje u budućnosti. Niko ne voli zviždače – “trouble makers”. Konačno, povlađivanje poželjnim kandidatima teško se dokazuje. Cijena angažmana mladih ljudi velika je, međutim brojni su primjeri koje vam mogu navesti, da je upravo njima, bez iskustva, te ikakve posebne preporuke ili veze, pružena prilika.“
Odlazak mladih, korupciju pri zapošljavanju, važnost stranačke kartice u odnosu na rezultate pri obrazovanju javnost često pripisuje Stranci demokratske akcije.
Međutim federalna zastupnica iz SDA i predsjednica Organizacije žena SDA BiH Kenela Zuko ipak smatra da naše obrazovanje proizvodi veliki broj kadrova koji nisu potrebni tržištu rada.
– Ne radimo na dualnom obrazovanju, a upravo zemlje Evropske unije su mnogo uložile u dualnom obrazovanje gdje mladi već tokom školovanja dobijaju prilike za zaposlenje. Našoj djeci treba samo dati priliku u skladu sa njihovim znanjima i vještinama, potrebama tržišta rada. Moramo i obrazovnu politiku uskladiti sa tržištem rada kako bi što manje mladih ljudi tražilo prilike vani, a više ostajalo u domovini – kaže Zuko.
Sve to znamo. Odavno. I šta smo uradili?
