Žene u BiH, zaposlene ili nezaposlene provode 6.5 sati na brizi u poređenju sa muškarcima koji provode 3,5 a to je duplo više od europskog prosjeka. To je rad koji se uglavnom ne prepoznaje, a 89 posto kućnih poslova i onih koji su vezani za brigu o porodici rade žene
Piše: A.ŠABIĆ
Zvuči nevjerovatno, ali je istinito, žene u Bosni i Hercegovini duplo više vremena nego u cijeloj Europi provode brinući se o porodici, kući, radeći neplaćene poslove.
Istovremeno na tržištu rada žene ne sudjeluju ravnopravno, jer su kod nas još uvijek prisutni stereotipi u raspodjeli rada između muškaraca i žena, ističe ona.
– Trebat će nam 300 godina da dođemo do rodne ravnopravnosti. Potrebne su milijarde dolara. Važno je finansiranje i mjere koje će omogućiti učešće žena na tržištu rada – izjavila je Jo-Anne Bishop iz UN Women u BiH i dodala da su neophodne dodatne investicije kako bi BiH krenula dalje.
Neravnopravnosti spolova pokazuje se u Bosni i Hercegovini i kroz činjenicu da su uglavnom žene one koje se brinu o domu, djeci, te starijim članovima porodice.
Zapanjujuće brojke pokazuju da žene provode 6.5 sati na brizi u poređenju sa muškarcima koji provode 3,5, a to je duplo više od europskog prosjeka.
Najveći teret
To je rad koji se uglavnom ne prepoznaje, a 89 posto kućnih poslova i onih koji su vezani za brigu o porodici rade žene.
– Žene nose najveći teret ove brige. Ako bi zemlje mogle smanjiti teret, više žena bi moglo da bude na tržištu rada – kazala je Bishop.
Direktorica Agencije za ravnopravnost spolova BiH Samra Filipović Hadžabdić iznosi podatke da se u regionu Zapadnog Balkana samo 7 posto (ne tako skromnih budžeta) usmjerava na rodnu ravnopravnost.
– Korijeni nedovoljnog učešća žena u oblasti rada i ekonomije leže u mnogobrojnim barijerama – od neravnomjerne podjele kućanskih poslova, fenomena ‘staklenog stropa’, nerazvijene ekonomije brige pa do oblika rodno zasnovane diskriminacije kao što su razlike u prihodima ili seksualno uznemiravanje – naglašava Filipović-Hadžiabdić.
A pred ženama je svakodnevno i bez prestanka previše izazova.
Rodne norme i predrasude
Rodne norme, predrasude, duboko su ukopani u temelje društva i ograničavaju žene na uloge brige i njege, često neprepoznate i neplaćene.
To istovremeno ograničava i profesionalni razvoj žena, kreira neravnotežu u podjeli odgovornosti u kućanstvu i na tržištu rada.
O ovoj temi se najmanje priča, a u izuzetno je važna, naročito u društvima poput Bosne i Hercegovine gdje tradicionalni obrasci i danas snažno utiču na oblikovanje društvenih odnosa.
Upravo zbog toga žene su stavljene u uloge neplaćenih njegovateljica, isključivo odgovorne na brigu o domaćinstvu i porodici, istovremeno marginalizirane na tržištu rada.
Kako u životu, tako i u zakonodavstvu, koje ne prepoznaje mjere za stvaranje ne samo ravnopravnijeg društva već i tržišta rada.
Ekonomija brige
Uklanjanje rodnih normi za Samru Filipović-Hadžiabdić nije samo političko pitanje već izazov za cijelu zajednicu, vlasti, društvo.
To znači da loše razvijena “ekonomija brige” i nepostojanje mehanizama za usklađivanje porodičnog i profesionalnog života ograničavaju šanse za žene u BiH da uspješno konkurišu na tržištu rada.
Ukorijenjene rodne norme u Bosni i Hercegovini i dalje često se svode na njegovateljice i domaćice.
– Uklanjanje rodnih normi koje žene svode na ulogu neplaćenih njegovateljica ni slučajno nije ‘političko pitanje’ nego postojanje stereotipnog razmišljanja da su kućni poslovi isključivo ‘ženski’, te da su one ‘po prirodi’ predodređene za obavljanje neplaćenih kućnih poslova – ističe Filipović-Hadžiabdić.
Politika i zakoni
Šta je onda potrebno uraditi? Prevazići ove stavove i promijeniti ponašanje, kako muškaraca, tako i žena, kako bi se postigao napredak.
No, ipak treba posegnuti za politikom koja postavlja zakone. Jedan od ključnih zakona koji može promijeniti ovu nejednakost je Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH, koji je donesen 2003. godine i dopunjen 2010. godine. Prema ovom zakonu, nadležne vlasti imaju obavezu poduzeti mjere koje uključuju obrazovanje i promjenu stavova, kako bi eliminirali predrasude i stereotipe o ulogama muškaraca i žena.
U članu 6. Zakona jasno je naznačeno da vlasti moraju poduzeti odgovarajuće mjere, uključujući obrazovanje, kako bi se eliminirale predrasude i stereotipne društvene uloge.
Treba nadalje stvarati preduvjete za rodno osjetljive politike, pratiti istraživanja o uticaju rodne podjele kućanskih i porodičnih poslova na profesionalni život žena u BiH.
Rodni stereotipi i podjela na rodne uloge utiču na društvene modele koji ženu često drže odgovornom za porodični i privatni život (neplaćeni rad), a muškarca za javnu sferu i poslovni život (plaćeni rad). To rezultira nejednakom podjelom kućnih i porodičnih obaveza.
Tako se i djelom upravo zbog toga žene i danas suočavaju s brojnim izazovima u pogledu napredovanja u karijeri. A zaboravlja se činjenica da žene žele napredovati u karijeri jer bi više zarađivale i time doprinosile kućnom budžetu, dok muškarci preuzimaju brigu o djeci, kuhanju i čišćenju.
A šta osjećaju žene?
U svemu ovom gotovo se i ne postavlja pitanje šta osjećaju, kako se osjećaju žene razapete između svojih želja i ambicija i stvarnih obaveza. Kako se osjećaju što se njihov neplaćeni, a očekivani rad, ne cijeni, ne prepoznaje, ne valorizira. –
– Trebale su mi godine da shvatim da sam dobra drugima samo onda kada sam dobra sebi. Mučila sam se između želje da budem najbolja kod kuće i najbolja na poslu. I sama sebi postavljala visoke ciljeve. Na žalost, u jednom sam momentu shvatila da ne mogu. Na sreću, prepoznala sam da trebam stati, razmisliti. Najvažnije je da napravite tako da ne morate birati između brige o porodici i poslu. I da je ponekad i dopušteno staviti sebe na prvo mjesto – kaže nam jedna ekonomistica (podaci poznati redakciji).
Druga sugovornica koja je željela ostati anonimna zvanično je nezaposlena. Na birou već godinama. Gotovo i vlastitim izborom. Prvo je čekala da djeca porastu, pa onda da ih još malo odgaja kod kuće, pa su došle školske obaveze…
– Ponekad mi se čini da se samo vrtim u krug. Ustajanje doručak, spremanje djece, užine za školu, pijaca, spremanje, ručak, veš, onda djeca iz škole, zadaće, priprema večere, pa onda peglanje, spremanje za sutra… I sve to na kraju dana kao da ništa nisam uradila. Ne tražim da mi neko kaže hvala, ali taj posao koji radim je najteži – govori nam.
Na pitanje da li bi se osjećala bolje da postoji mogućnost da joj se plati njen rad u kući, odgovara:
– Znam da se to kod nas nikad neće desiti, ali milioni žena u svijetu to zaslužuje.
Osam sati bez naknade
Ekonomija brige u potpunosti bi promijenila status žena na tržištu rada. Ona podrazumijeva omogućavanje svih servisa za jednu porodicu od čuvanja djece i sve što je neophodno za porodicu i društvo da se pomogne zaposlenim ženama da usklade profesionalni i porodični život.
Tu zajednički trebaju igrati javni i privatni sektor i poslodavci, koji moraju biti svjesni da će i produktivnost biti veća ako adekvatno uključe ekonomiju brige u svoje kapacitete.
Podaci Međunarodne organizacije rada pokazuju da se 16,4 milijarde sati dnevno utroši na neplaćeni rad u oblasti brige i njege, što je jednako tome da dvije milijarde ljudi radi osam sati dnevno bez naknade.
U BiH, stopa zaposlenosti žena iznosi 37 posto, u poređenju sa 53 posto za muškarce. Žene u prosjeku provode šest sati na neplaćene poslove brige i njege, što znači da zaposlene žene praktično obavljaju skoro dva puna posla.
Zbog brige o porodici i obavljanja kućnih poslova žene imaju pet puta manje vremena za odmor, lični i profesionalni napredak i usavršavanje, kao i za učestvovanje u društvenim aktivnostima.
Možete li zamisliti svijet bez neplaćenog rada žena? Znate li da bi se upravo bez njih raspale mnoge ekonomije u svijetu? Znate li koliko bi porodica nestalo, društava bilo uzdrmano?
Kad razmislimo o ovim pitanjima imat ćemo i odgovore zašto je važno reagirati što prije i ženama dati mogućnost da budu ravnopravne i valorizirane za sav trud koji rade.
