Vrijedi li u sportu izreka “Um caruje, snaga klade valja”? Definitivno vrijedi. Može li sportista biti istinski uspješan ako nije stabilan i iznutra? Apsolutno ne!
Piše: Kenan HADŽIĆ
Psihologija u sportu ili psiholog među sportašima dugo je bila tabu tema. Kao neka vrsta privatnosti, čak i stida.
Ne samo među sportistima. Sve do nedavno, kada posjeta psihologu ili terapeutu prestaje biti predrasuda, a postaje potreba.
Treba to zahvaliti i mnogobrojnim stručnjacima, medijima, ali i samim sportistima koji ističu važnost mentalnog zdravlja.
Oduvijek se zna: Najteža bitka svakog sportaša je na unutrašnjem terenu – za mentalnu snagu.
Na kraju, ono što zapravo i odluči između pobjede i poraza nije samo snaga mišića, već i moć uma – vještina usmjeravanja misli, otpornost na stres i sposobnost da se fokus održi uprkos naporu.
Psihoterapeuti i sportski psiholozi odavno su standard u pripremama svjetskih klubova, segment bez kojeg više nije moguće.
Kod nas samo se veliki i vrhunski i najbolji ne boje priznati da traže pomoć psihologa i terapeuta. Ostalima je to teret, najviše zbog finansija.
I pobjeda može biti teret
Čuvena izreka “u zdravom tijelu, zdrav duh” i dalje ima težinu, ali je moderni sport pokazao da zdravo tijelo nije jedini preduslov za uspjeh.
Porazi su posebno teški, jer u sportu, gdje je uspjeh sinonim za vrijednost, gubitak nije lako doživjeti. Ni preživjeti. Bez obzira što je i poraz dio paketa.
A pobjeda? Ponekad može biti veći teret nego poraz. Kad se euforija pretvori u pritisak. Kad je pitanje kako ponoviti uspjeh.
Um donosi pobjedu
Bivša sportašica i trenerica, danas sportska psihologinja Jovana Hadžić objašnjava nam kako zapravo sarađuju psihologija i sport.
– Najčešći razlozi zašto mi se sportaši jave su trema, pritisak zbog rezultata, nedostatak samopouzdanja i nedostatak motivacije – kaže Jovana.
Pa dodaje da je upravo pandemija koronavirusa mnogima otvorila oči i dokazala koliko je važno čuvati mentalno zdravlje.
– A kod sportista je izuzetno važna uloga psihologa. Kako sportaš ima trenera koji se brine o njegovoj fizičkoj pripremi tako bi trebao sarađivati sa sportskim psihologom sa kojim će raditi na mentalnoj kondiciji. Na sam dan takmičenja često upravo presudi mentalna snaga. To se posebno može vidjeti na velikim takmičenjima, poput Olimpijade – naglašava Hadžić.
Borbe s demonima nisu za naslovnice
Doktor Remzija Šetić tri godine je bio sportski psiholog FK Sarajevo, a dvije psiholog FK Željezničar.
Iskustvo je još stekao radeći u kickboxu, karateu, taekwondou, plivanju, skijanju, tenisu i mnogim drugim sportovima.
– Psiholog u sportu ne znači nužno da postoji problem s mentalnim zdravljem. Naš je zadatak prije svega zaštititi mentalno zdravlje, no, većim dijelom raditi na unapređenju sportskih vještina i performansi – poučava nas dr. Šetić.
Podsjeća nas kako se priča o mentalnom zdravlju sportaša širom svijeta, na žalost, intenzivirala zbog tragičnih slučajeva poput suicida.
– Ni sportiste ne zaobilaze depresija ili anksioznost. Sjetit ćemo se slovenačkog fudbalera Josipa Iličića, koji je javno priznao da ima depresiju, da je vodio višegodišnju borbu. U posljednje vrijeme sve je veći broj slučajeva koji su javno govorili o mentalnim problemima s kojima se nose i to je sigurno važna poruka za sve – navodi Šetić.
Stigma i finansije
A upravo je to zamka. Publika i fanovi vide samo svijetlu stranu, glamur, uspjehe, medalje. Borbe s demonima nisu za naslovnica i Instagrama.
Tako je to u svijetu. A kod nas. Besparica često isključi one koji su najpotrebniji. Pa se profesionalna podrška psihologa svede na trenere. To, navode stručnjaci, može biti fatalno za karijeru sportaša. Mnogi ne znaju kako savladati stres, pritisak javnosti, strah od neuspjeha. S takvim teretom se samo rijetki znaju sami izboriti.
– Kod nas prepoznajemo dva glavna razloga zašto više klubova ne uključi saradnju sa psihologom. Prvi je stigma. Ovdje se još misli da odlazak kod psihologa nužno znači suočavanje sa psihičkim problemima. I zato nam pod hitno treba edukacija – uprava klubova, trenera, sportaša. Drugi problem su finansije – dosta klubova jedva ima dovoljno novca za trenere i igrače – kaže Jovana Hadžić.
Začarani krug mogućnosti i potreba
Magistar menadžmenta u sportu Dino Sečić također je i član organizacionih odbora svjetskih i evropskih prvenstava.
Zato zna da: „Biti mentalno spreman znači osjećati potrebu za sportom.“
– Treba težiti cjeloživotnom bavljenju sportom, bez obzira da li će neko napraviti vrhunsku karijeru. Kod nas to nije slučaj – mladi sportisti nakon izlaska iz omladinskih kategorija zauvijek napuštaju sport i sportske aktivnosti kada vide da neće moći dostići vrhunski nivo. Sve je stvar mentalne prirode – objašnjava Šečić.
Ističe kako je tema o kojoj razgovaramo izuzetno važna i upozorava da kod nas u većini slučaja trener ima ulogu i psihologa i roditelja i nutricioniste, vodi računa o treninzima, planiranju.
– Trener radi ono što negdje radi čitav tim. I zato je krucijalan, posebno trener koji ima znanje i svijest može pomoći samom sportisti. Integrisani sportski tim bi zapravo trebali činiti glavni trener, kondicioni trener, nutricionista, psiholog, PR stručnjak i dodatno osoblje po potrebi. Sve to iziskuje sredstva što je za klubove veliki izazov i tu dolazimo do začaranog kruga bh. sporta i priče o neizdvajanju dovoljno sredstava za sport – smatra Šečić.
Đoković i tajna bosanskih piramida
Mentalno zdravlje ne podrazumijeva isključivo razgovor s psihologom, niti njegovo učešće u trenažnom procesu na bazi razgovora.
Jedan od najboljih tenisera svih vremena Novak Đoković pionirski se izbori za stav kako uspjeh na terenu nije samo rezultat fizičkog napora i talenata, već i ozbiljnog rada na mentalnom zdravlju.
Posvećenost psihološkom aspektu postala je ključna komponenta njegovog treninga i opšteg pristupa životu. Svojom filozofijom oslanja se na principe koji uključuju mentalnu stabilnost, svjesnost, meditaciju i emocionalnu ravnotežu.
U Visoko, na piramide, dolazi u potragu za mentalnom snagom, posjećuje tunel. I otvoreno govori o o energiji koju je osjetio.
Đoković ne krije da mu boravak u blizini piramida pomaže da se opusti, poveže sa sobom, sa kako kaže Univerzumom. Sve mu to daje snagu da se novi sa izazovima profesionalnog života.
A tokom najsjajnije karijere prvi reket svijet činio je sve da se ne oslanja samo na klasične metode fizičkog ili mentalnog oporavka. U posljednje vrijeme istražuje pristupe koji integrišu tijelo, um i duh.
Tu su meditacija, joga, mindfulness tehnike, različite psihološke pripreme.
Đoković tvrdi da mu sve to pomaže da se fokusira, smanji stres i poveća fizičku izdržljivost.
Rezultati govore da je u pravu!
“Da smo se ranije sreli…”
Na tatamiju poznata po svojoj nevjerovatnoj snazi, ali svjesna da ništa nije moguće bez psihičke pripreme, jedna od najboljih bh. sportašica Larisa Cerić idealna je sugovornica.
– Koliko je bitno biti fizički pripremljen, toliko je važno i kako se nosiš sa stresom, pritiscima i izazovima koje takmičenja donose. U ključnim trenucima jedino mentalna snaga može odlučiti ishod. Meč možeš dobiti samo ako si dovoljno mentalno jak. U to ssam sigurna – kaže Larisa.
Otvoreno priznaje kako je njoj posebno pomogao rad sa Jovanom Hadžić.
– Mnogo sportista se stidi reći da rade sa psihologom,kao da je to znak slabosti. A za mene je to jedna od najboljih odluka u karijeri. Prvo sam, priznajem, mislila da to meni nije potrebno. Brzo sam promijenila mišljenje. Sada tek znam što znači biti mentalno zdrav – kaže Larisa.
Dodaje da svako od nas može sam „gurati“ probleme, prelaziti preko njih. Ali, kad-tad sve dođe na naplatu.
– U jednom trenutku, dođeš do toga da nemaš volje, želje da radiš ono što voliš. To je iscrpljujuće, iako misliš da možeš izdržati. Prepoznala sam to na vrijeme, počela sam raditi sa psihologom i sada mi je žao što nisam počela mnogo ranije. Tek kad sam izgubila motivaciju, shvatila sam koliko je to bilo važno za moj razvoj. Ne treba čekati problem, nego ga zaustaviti prije nego se pojavi – objašnjava Larisa.
Breme odgovornosti: S 18 godina kapiten
Fudbaler Nidal Čelik rođen je 17. jula 2006. godine, a iako je tek zakoračio u svijet profesionalnog sporta, postao je kapiten FK Sarajevo. Nidal je preko noći prošao put od mladog talenta do kapitena seniorskog tima.
– Ravnoteža između pritiska tokom utakmice, kao i očekivanja od trenera, saigrača i porodice, može biti izazovna. Ali, nastojim biti fokusiran na ono što mogu da kontrolišem – svoj trud i stav prema svakom treningu, utakmici i posebno grbu kojeg nosim – kaže Nidal.
Dodaje da je i zbog njegove mladosti i zbog neiskustva i zbog okolnosti u kojima se našao od izuzetne važnosti imati pored sebe psihologa, psihološku pripremu.
– Vidio sam i znam šta je stres, osjetio sam kako može utjecati i na saigrače. Zato je psiholog tu – da pomogne u pripremi. Važan kao fizički trening. Taj osjećaj da imate psihološku podršku, te dobro vodstvo trenera je recept za uspjeh – kaže Nidal.
Posložiti prioritete
Ermin Jusufović, reprezentativac Bosne i Hercegovine u sjedećoj odbojci ima veliko iskustvo u savladavanju mentalnih izazova kroz sportsku karijeru.
Kao parasportaš, suočio se s posebnim izazovima, kako na terenu, tako i van njega.
– Veza između stanja uma i performansa u sportu je neraskidiva. U mom slučaju usponi i padovi su bili mnogo češći u mlađoj životnoj dobi, bili su produkt efekta “kante za smeće”. Bilo je perioda kada sam dozvoljavao da me svi vanjski faktori koji su me remetili napune i budu uzrok loše, ponekad i katastrofalne igre. A onda sam posložio prioritete – privatno i u sportu i doživio najljepše trenutke u karijeri – kaže Jusufović.
Otkriva nam kako je teško prihvatao poraze, možda zato što ih i nije bilo previše.
– Nisam se mirio s njima, proganjali su me. A danas sam siguran da su mi oni bili najbolji učitelj i motivator. A pobjede? Uglavnom su me znale uljuljati, otvoriti emocije, razvezati jezik, skrenuti fokus sa igre. Onda te poraz ekspresno vrati u normalu – priznaje Jusufović.
Kaže kako su mu treneri Ifet i Zikret Mahmutović vraćali samopouzdanje svaki put kad je htio odustati. No, danas, najviše žali što u u karijeri nije imapo podršku psihologa.
– Psiholog je tada bio ‘špansko selo’. A uvjeren sam da bi mnogo stvari, pa i sportskih rezultata bilo bolje s nekim stručnim. Na fakultetu sam uživao u predavanjima profesorice “Psihologije u sportu” Jasne Bajraktarević. Budućim generacijama zaista želim da imaju nekog stručnog i za dušu – završava Jusufović.
Zato – džaba svaki fizički napor ako duša nije zdrava, ako mladi (ali i onaj malo stariji) sportista nema kraj sebe mentalnog učitelja i vodiča.
U sportu je želja velika. Ali se u toj želji brzo izgori.
