U Republici Srpskoj registar postoji od 2018. i u njenu je upisano 250 osoba. U FBiH tek treba da budu upisani pravosnažno presuđeni za pedofiliju
Piše: Ljiljana Kovačević
Javno otkriće da je poznati bh. glumac Muamer Kasumović osuđen za bludničenje nad maloljetnikom i da je u tajnosti sa 36.500 konvertibilnih maraka otkupio jednogodišnju zatvorsku kaznu, na koliko ga je 2023. godine presudio Općinski sud u Sarajevu, izazvalo je opšte zgražanje i osudu javnosti. Kasumović je izopšten iz strukovne zajednice u BiH, a napustio je i državu.
Osim činjenice da je zatvorsku kaznu za monstrouzno djelo seksualnog zlostavljanja maleljetnika otplatio, šokantan je i način na koji su njegova nedjela ugledale svjetlo dana. Da mladić, prema njegovom iskazu, Kasumovićeva žrtva seksualnog zlostavljanja, nije skupio hrabrosti da po završetku jedne od predstave na Sarajevo Festu, publici ispriča svoju traumu, ovaj glumac bi bez problema nastavio sa svojim dosadašnjim životom, čekajući moguću priliku za novu žrtvu.
To potvrđuje i svjedočenje mladića da nije bio jedina Kasumovićeva žrtva i da je postojao proces u drugom slučaju u kome je ovaj bh. glumac osuđen. Javnost, međutim, nije dobila odgovor na ključno pitanje – ko je izvršio uticaj na Sud da ne objavi presudu protiv Kasumovića i kako se moglo desiti da se pune tri godine nije znalo da je on prijavljen za bludničenje nad maloljetnikom, da je protiv njega podignuta optužnica i da je izrečena presuda?!
Zašto je prikrivana presuda?
Nema dileme da su oni iz Suda, koji su prikrili presudu, kao i oni, koji su izvršili uticaj da presuda ne bude objavljena, Kasumovićevi saučesnici, jer su sve vrijeme, od dana kada je prijavljen za seksualno zlostavljanje maloljetnika pa do njegovog javnog razotkrivanja, potpuno svjesno velikoj opasnosti izložili svako dijete koje je u tom periodu na bilo koji način došlo u dodir s njim.
– To je dvosjekli mač, jer se interes maloljetnika štiti i predmeti u kojima su maloljetnici uključeni se ne objavljuju, pa im je to opravdanje. Ali, nije tu prevara. Prevara je u objavama Suda. Imate deset počinilaca tih krivičnih djela (seksualnog zlostavljanja djeteta, nasilja nad djetetom op.aut.) i te presude su objavljene, što nosi posljedice javne objave. Kasumovića tu nema. Za neke ljude se na objavama Suda ne stavlja da se vodio postupak. Kod Kasumovića je upravo to iskorišteno – izjavio je za Žurnal sarajevski advokat Vlado Adamović.
Adamović smatra da postoji lobi koji štiti zlostavljače djece, uključujući i pedofile. Svoju tezu pojašnjava tvrdnjama da za neke od tih (ne)ljudi nema objava sudova, da se propušta propisano djelovanje po Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici, te da su u takve lobi grupe uključene osobe iz policijskih i pravosudnih institucija, potom psiholozi i vještaci, za koje kaže da su u tužilaštvima “napravili tezge”. Svi zajedno, čine koruptivnu mrežu, koja radi protiv interesa djeteta, mada interesi djece treba da budu iznad svega drugog, što predviđaju i postojeće konvencije Ujedinjenih nacija i rezolucija Vijeća Evrope.
Beneficiranje pedofila
Mnogo je slučajeva, nastavlja Adamović, gdje nadležne institucije, počevši od centara za socijalni rad, preko policije, tužilaštava i sudova, psihologa i vještaka ne poštuju zadati standard izbjegavanja koruptivnih metoda i zaobilaze odredbe Zakona o zaštiti od nasilja u porodici.
– Psiholozi mogu manipulisati tezom da svako dijete ima pravo da viđa oba roditelja, bez obzira šta se desilo, a kod nas se to obilno zloupotrebljava, pa kažu – neka se u krivičnom postupku utvrđuje da li je on silovao dijete, ali on treba viđati dijete. Zakon o zaštiti nasilja u porodici upravo to zabranjuje. Dovoljno je da izbjegnete taj zakon i beneficirali ste pedofile. To se radi u korist doktora, uglednih privrednika, tajkuna, a što se tiče sirotinje, završavaju u pritvoru u roku od 24 sata – pojasnio je Adamović.
Lobiji u pravosuđu
Banjalučki advokat Milan Malešević smatra da je pitanje postojanja lobija unutar pravosudnih institucija koji štiti pedofile ozbiljno i da zahtijeva detaljnu istragu.
– Iako je teško sa sigurnošću tvrditi da takav lobi postoji bez konkretnih dokaza, činjenica je da pojedinci uspijevaju izbjeći izdržavanje kazni, što sugeriše na probleme u primjeni zakona i transparentnosti postupaka. Stoga je od ključne važnosti da nadležne institucije istraže ovakve tvrdnje i osiguraju integritet pravosudnog sistema. Bilo kakav oblik zataškavanja ili podrške osuđenim pedofilima je neprihvatljiv – naglašava Malešević.
Razlika u kaznenoj politici
Slučaj Kasumović doprinio je da Federacija BiH dobije registar pedofila, na koji se čekalo punih pet godina. Radi se o registru pravosnažno osuđenih osoba za krivična djela protiv spolne slobode i morala prema djeci i maloljetnicima u FBiH, koji je trajan i čiji podaci ne mogu biti izbrisani.
Ovaj registar neće biti javan, ali će uvid u njega imati sve javne i privatne ustanove koje direktno ili indirektno rade s djecom, tako da će potencijalne zaposlene provjeravati šaljući imena nadležnim ministarstvima unutrašnjih poslova na provjeru.
Republika Srpska je registar pedofila uspostavila ranije, 2018. godine, a osobe koje se nalaze na tom popisu moraju prijavljivati sva svoja putovanja, promjenu ličnih podataka i ne smiju smiju posjećivati mjesta na kojim se okupljaju djeca. Entiteti, uključujući i distrikt Brčko, dužni su da razmjenjuju podatke o osobama čija imena se nalaze u popisu pedofila.
Advokat Malešević navodi da postoji razlika između RS i FBiH u kaznenoj politici, kada je riječ o krivičnim djelima seksualnog zlostavljanja djece, pri čemu RS ima strožiji pristup.
– U RS, prema članu 172. Krivičnog zakona Republike Srpske, osnovni oblik obljube s djetetom mlađim od 15 godina kažnjava se zatvorom od 2 do 10 godina. Ako je djelo počinjeno od strane bliskog srodnika ili uz upotrebu sile, kazna se povećava na najmanje 8 godina. U slučajevima teških posljedica, poput smrti djeteta, predviđaju se kazne od najmanje 10 godina ili čak doživotni zatvor. Nasuprot tome, član 207. Krivičnog zakona Federacije BiH propisuje kaznu od jedne do 8 godina za osnovni oblik spolnog odnosa s djetetom. U slučajevima nasilnog spolnog odnosa ili zloupotrebe položaja, kazne se kreću od 3 do 10 godina, dok se u situacijama s teškim posljedicama kazne mogu kretati od 5 godina do dugotrajnog zatvora. Ova razlika u kaznenoj politici ukazuje na stroži pristup Republike Srpske prema osnovnom obliku krivičnog djela, iako oba entiteta prepoznaju ozbiljnost seksualnog zlostavljanja djece – naveo je on.
U RS nije moguće otkupiti kaznu
Međutim, naglašava Malešević, najvažnija razlika između entitetskih krivičnih zakonodavstava je u tome što u RS nije moguće otkupiti kaznu zatvora (izrečenu do jedne godine) za ovu vrstu krivičnih djela, dok u FBiH takva mogućnost postoji.
– To je iskoristio i glumac Muamer Kasumović, te tako ostavio javnost u šoku i nametnuo pitanje: Kako je moguće da za presudu niko nije znao?.
Na neke od načina uz pomoć kojih pedofili izbjegavaju zatvorske kazne ukazuju i dva slučaja iz Republike Srpske.
SLUČAJ PRVI: Ivica Mišković iz Kaknja je 7. novembra 2023. godine pobjegao kroz prozor Osnovnog suda u Banjaluci, nakon što mu je izrečena prvostepena četvorogodišnja kazna zatvora za teško seksualno zlostavljanje devojčice. Djelovalo je kao da je predator Mišković u zemlju propao, da bi se desetak dana kasnije pojavio u programu zagrebačke Nove TV, potvrđujući da je pobjegao u Hrvatsku, čije državljanstvo posjeduje.
– Vjerujem u boga i on mi je pomagao da pobjegnem iz pritvorske jedinice, a granicu sa Hrvatskom sam prešao ilegalno, na biciklu – ispričao je tada Mišković novinarki ove televizije, tvrdeći da je osuđen “na pravdi boga”.
O “božijoj pomoći” pri bijegu iz pritvorske jedinice nema ni govora, kao ni o slučajnom spletu okolnosti, već je jasno da je Mišković imao unaprijed osiguranu podršku. Nakon izricanja presude, on je u pritvorsku jedinicu doveden bez lisica na rukama, što mu je, kako je prvobitno saopšteno, omogućilo da odgurne radnicu Sudske policije, a potom iskoči kroz prozor suda i onda se, u sred bijela dana, “utopi” u masi ljudi u Banjaluci. Sve govori o tome da je je Mišković imao pomagača ili više njih, koji su ga, prema ranijem dogovoru, sačekali u blizini suda, a potom prevezli do granice sa Hrvatskom. Dva sudska policajca, koja su sprovodila Miškovića u pritvorsku jedinicu, odmah su suspendovana, a potom je protiv njih vođen disciplinski postupak, koji je okončan tako što su dobili otkaze.
– Radni odnos za pomenute službenike je prestao sa danom 25. 04. 2024. godine, tako da oni više nisu pripadnici Sudske policije RS – potvrdio je za Žurnal direktor Sudske policije RS Željko Dragojević.
Dodao je da nadležne institucije nisu obavijestile Sudsku policiju RS da je protiv ovo dvoje bivši sudskih policajaca pokrenuta istraga radi utvrđivanja njihove krivične odgovornosti. Iz banjalučkog Okružnog tužilaštva Žurnalu je potvrđeno da MUP RS ovom tužilaštvu 8. marta ove godine dostavio izvještaj protiv dva lica, T.D. i T.D., zbog krivičnog djela “Omogućavanje bjekstva licu lišenom slobode iz člana 345. stav 1. KZ RS”, navodeći da se taj predmet nalazi u radu kod postupajućeg tužioca.
Istraga bi tebalo da utvrdi da li je, ko i na koji način angažovao dvoje sudskih policajaca da pomognu Miškoviću pri bijegu iz zgrade suda ili je, kako su mediji ranije izvještavali, on iskoristio neiskustvo jednog od njih i zbrisao kroz prozor.
Osnovni sud u Banjaluci je 8. novembra 2023. godine, dan nakon njegovog bjekstva, izdao naredbu o raspisivanju potjernice.
– Izvršenim uvidom u CMS sistem (Sistem za automatsko upravljanje predmetima), utvrdili smo da je međunarodna potjernica po kojoj je imenovani prvenstveno uhapšen ostala na snazi, iako se isti nalazio u pritvoru, te je 08. 11. 2023. godine sud izdao naredbu o raspisivanju potjernice, a nakon što je zaprimio dopis Okružnog centra sudske policije Banjluka. Kako je na snazi bila međunarodna potjernica, na osnovu iste su policijske agencije imale osnova da imenovanog liše slobode – odgovorili su Žurnalu iz Osnovnog suda Banjaluka.
Poseban problem u privođenju pravdi pedofila Ivice Miškovića je to što je on utočište našao u Hrvatskoj, čije državljanstvo, osim državljanstva BiH, posjeduje.
Iz Osnovnog suda Banjaluka Žurnalu odgovoraju da su 5. januara ove godine primili akt Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, datiran 27.12.2023. godine, u kojem su navedeni razlozi zbog kojih nije uvažena molba za izručenje Miškovića Bosni i Hercegovini. Pojasnili su da nisu ispunjene pravne pretpostavke propisane Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izručenju iz 2012. godine. Ukratko, navedeno je da krivična djela koja je počinio Mišković nisu obuhvaćena Ugovorom o izručenju, te da dužina kazne kazne zatvora koja je izrečena nepravosnažnom presudom ne ispunjava uslove iz člana 8. navedenog Ugovora. Iz Osnovnog suda su još naveli da se predmet Mišković nalazi na banjalučkom Okružnom sudu radi odlučivanja po žalbi.
Zbog ovih navoda iz banjalučkog Osnovnog suda, čudi odgovor Ministarstva pravosuđa i uprave Hrvatske dostavljen Žurnalu, po kojem to ministarstvo “nije zaprimilo molbu Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine za izručenje niti zamolnicu za preuzimanje kaznenog postupka protiv imenovane osobe”, odnosno Ivice Miškovića. Jednako je začuđujući odgovor koji smo dobili iz Ministarstva pravde BiH da je Ivica Mišković izručen iz Savezne Republike Njemačke u Bosnu i Hercegovinu 22.6.2022. godine, te da ovo Ministarstvo “ne raspolaže nikakvim drugim podatkom u vezi navedene osobe”.
Prema dokumentu koji je u posjedu Žurnala, jasno je navedeno da je Ministarstvo pravde BiH uputilo Ministarstvu pravde Hrvatske molbu za izručenje Miškovića 20. decembra 2023. godine, a da je negativan odgovor iz hrvatskog ministarstva stigao sedam dana kasnije, upravo kako je to u odgovoru Žurnalu naveo Osnovni sud Banjaluka.
S obzirom da je za Miškovićem još na snazi međunarodna potjernica, pitali smo MUP Hrvatske da li traga za njim i da li se njegovo ime upisan u registar pedofila u Hrvatskoj? Iz hrvatskog MUP-a su nas uputili da sve odgovore potražimo u Ministarstvu pravde Hrvatske, iz kojeg su nam odgovorili da se, prema zakonu, podaci iz krivične evidencije smiju koristiti samo u službene svrhe i da se u odnosu na te podatke ne može ostvariti pravo na pristup evidencijama.
Mnogi mediji su ranije konstatovali kako je Mišković prevario sistem, ali je također tačno da je sistem iznevjerio Miškovićevu žrtvu, djevojčicu koju je seksualno zlostavljao i njenu porodicu. I ne samo njih. Zbog birokratskih prepreke za izručenje Miškovića Bosni i Hercegovini, on slobodno šeta Hrvatskom, sada možda i nekom drugom zemljom EU.
SLUČAJ DRUGI: Milenko Tomić, bivši predsednik Bokserskog saveza RS i generalni sekretar Bokserskog saveza BiH, 29. marta ove godine nije se pojavio u Okružnom sudu u Bijeljini, na izricanju presude kojom je osuđen na 12 godina zatvora zbog optužbi da je obljubio četrnaestogodišnju djevojčicu. Poslednji put je na kućnoj adresi bio dva dana prije izricanja presude. Od tada mu se gubi svaki trag.
Prije bijega je bio u kućnom pritvoru i policija ga je obilazila dva puta dnevno, sve do večeri 27. marta, kada ga nisu pronašli na kućnoj adresi. Postupak protiv njega je trajao više od dvije godine, a iz Okružnog tužilaštva Bijeljina javno su upozoravali da sud odugovlači postupak, kako bi se iscrpile sve zakonske mogućnosti da se Tomiću produži pritvor. On je poslat u kućni pritvor iz kojeg je pobjegao dva dana uoči izricanja presude. Iz Okružnog suda Bijeljina tvrde da nije tačno da je sud namjerno odugovlačio postupak.
– Ovaj sud je optuženom produžavao pritvor do maksimalno mogućem zakonom određenog pritvora i pored činjenice da je Ustavni sud BiH u svojoj Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP -1017/23 od 21. marta 2024. godine utvrdio da je dalje produžavanje pritvora, koje je produžavao i Vrhovni sud Republike Srpske, neosnovano – odgovorili su Žurnalu iz bijeljinskog Okružnog suda.
Konstatovali su da je taj sud “iskoristio sve zakonske mogućnosti da optuženog zadrži u pritvoru, pa je proizvoljna tvrdnja da je taj sud, odnosno vijeće namjerno omogućilo optuženom bjekstvo”. Ukazali su da u posmatranju cijelog ovog slučaja treba imati u vidu i činjenice koliko vremenski je u toku suđenja dokaze izvodilo tužilaštvo, koliko je vremenski u toku suđenja dokaze izvodila odbrana i koliko puta je optuženi mijenjao advokate, što je pravo koje mu sud nije mogao osporiti.
Kako nije postojala zakonska mogućnost za dalje držanje Tomića u pritvoru, naveli su, sudsko vijeće je donijelo rješenje da mu se odredi “kućni pritvor”, uz sve mjere zabrane i obavezu policije da kontroliše poštovanje tih mjera.
– Dakle, sud je iskoristio sve zakonom dozvoljene mjere da bi optuženi bio dosupan sudu, a zakonska obaveza provođenja tih mjera je, kako prema zakonu, tako i prema rješenju suda na policijskim organima – naglasili su iz ovog suda.
Na ranije navode iz bijeljinskog Okružnog javnog tužilaštva o tome kako su upozoravali sud da ističe rok u kojim Tomić može biti u pritvoru, odgovorili su konstatacijom da “ne postoji nijedan akt koji je dostavljen vijeću ili sudu, a koji bi upućivao da postoje saznanja i činjenice da će optuženi izvršiti bjekstvo”.
– Ako je to tužilaštvo znalo i imalo određene informacije, bilo je obavezno da samo reaguje i dostavi organima policije te činjenice, pa i ovom vijeću kako bi se mogle pojačati mjere. Takvog akta po našim saznanjima nema – naveli su iz Okružnog suda Bijeljina.
Istakli su i da tužilaštvo nije supervizor, koji ocjenjuje zakonitost i pravilnost sudskih postupaka i odluka, te da će Vrhovni sud RS dati konačnu riječ o zakonitosti postupanja bijeljinskog Okružnog suda u ovom slučaju. U međuvremenu, glavna tužiteljka Okružnog javnog tužilaštva u Bijeljini Olga Pantić, privremeno je udaljena sa ove funkcije. Odluku o njenoj suspenziji donijela je Prvostepena disciplinska komisija Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH, nakon što je protiv Pantićeve podignuta disciplinska tužba na osnovu više pritužbi i prijava, koje su protiv nje podnesene. Između ostalog, kako su objavili pojedini mediji, i zbog oglašavanja tužilaštva u “slučaju Tomić”.
Tatjana Savić, advokatica koja zastupa žrtvu i njenu porodicu, ranije je za banjalučke “Nezavisne novine” izjavila da očekuje da policija uradi svoj posao u vezi sa potjernicama koje su raspisane za Tomićem. Presuda protiv Tomića istaknuta je na oglasnoj tabli suda, a dostavljena je i njegovom advokatu Veselinu Londroviću, koji tvrdi da nema pojma gdje je njegov klijent.
Zakon pogoduje pedofilima
I u ovom slučaju sistem je iznevjerio žrtvu. Predator Tomić, umjesto na robiji, negdje se slobodno kreće, moguće i da vreba nove žrtve. Nije isključeno da ima dvojno državljanstvo BiH i Srbije. Banjalučki advokat Milan Malešević smatra da je praksa izbjegavanja izdržavanja kazni bijegom u susjedne zemlje posebno veliki problem.
– Ova situacija ukazuje na ozbiljan pravni vakuum i nedostatak koordinacije među državama u regionu kada je riječ o izručivanju osuđenika. Konkretni slučajevi, poput Ivice Miškovića i Milenka Tomića, koji su iskoristili dvostruka državljanstva za bijeg iz pravosudnih sistema, pokazuju neprimjerenu zloupotrebu zakonskih rupa. Za rješanje ovakvih situacija neophodna je jača saradnja između pravosudnih institucija BiH, Hrvatske i Srbije, te efikasnije međunarodne potjernice i sporazumi o izručenju – naglašava Malešević.
U Republici Srpskoj je u registar pedofila, uspostavljen 2018. godine, upisano 250 osoba. U Federaciji BiH tek treba da budu popisani svi oni koji su pravosnažno presuđeni za pedofiliju. Pedofilija u cijeloj BiH raste. Od 1. januara godine do 31. decembra 2023. godine, Okružno javno tužilaštvo Banjaluka zaprimilo je 47 prijava za obljubu maloljetnih lica, a podiglo je 31 optužnicu. Zbog krivičnog djela “Iskorištavanje djece za pornografiju” u istom periodu podignuto je 15 optužnica.
Bijeljinsko Okužno tužilaštvo je od početka ove godine donijelo tri naredbe o sprovođenju istrage zbog seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece. Do sada najteži slučaj pedofilije u istoriji BiH zabilježen je u Laktašima. Dragan B. je 2022. godine, u to vrijeme 25-godišnjak, presuđen na jedinstvenu kaznu od 15 godina zatvora zbog obljube tri devojčice mlađe od 15 godina.
U nekim zemljama, poput Belgije, Norveške, Sjeverne Makedonije, Poljske i SAD registar pedofila je javan. U BiH, odnosno njenim entitetima nije. Zato je sva odgovornost na sistemu – da predatorima koji vrebaju djecu, kako u realnom životu, tako i putem interneta, stave do znanja da postoji sistem koji maksimalno štiti i brine o pravima maloljetnika.
To će najbolje učiniti strogom kaznenom politikom i izricanjem zasluženih zatvorskih kazni, koje će, ne samo pedofile strpati iza rešetaka, gdje im je i mjesto, već i ohrabriti društvo, posebno žrtve da prijavljuju takve slučajeve.
– To je prokleti novac. Postoje crvene linije ispod kojih, bez obzira na zakonodavstvo, društvo ne može ići. Potpuno je nedopustivo da neko podmiti vještaka da spasi supruga koji je silovao šestogodišnje dijete – zaključuje Adamović.
(Žurnal.info)
