Nekadašnji drvno – prerađivački gigant imao je 10 tvornica širom SAD. A onda je došla tranzicija – pa je legenda razbucana, pokradena, privatizirana
Ruševine pogona tvornice Šipadu okolici Sarajeva još su jedan simbol koji predstavlja propast industrije na prostorima bivše Jugoslavije. Index posvećuje veliku priču nekadašnjem gigantu i za sugovornike zove suvremenike, kustose, privrednike
Velika drvno-prerađivačka industrija, koja je u kolektivnom sjećanju u regiji ostala prije svega po namještaju – i TV reklami “Lako je za razmještaj, ako imaš namještaj” – u godinama tranzicije bila je razbucana, pokradena i privatizirana, da bi na kraju poslovanja ostaci Šipadovih tvornica u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji otišli u stečaj.
Na vrhuncu moći – 80.000 zaposlenih
Riječ je o kompaniji koja je na vrhuncu moći zapošljavala osamdeset hiljada radnika i imala organiziranu proizvodnju namještaja u Sjedinjenim Američkim Državama.
– Šipad se uklapa u tadašnju ekonomsku politiku i situaciju u drvnoj industriji i industriji namještaja plasiranjem proizvoda ne samo na domaće nego i na inozemno tržište, što je bilo važno za stjecanje deviza. “Šipad” je imao razgranatu mrežu prodajnih mjesta diljem Jugoslavije, pa se sigurno još mnogi sjećaju i prodajnog mjesta u Zagrebu, u Dubravi. Asortiman se uklapao u standardnu produkciju, što ne znači da nisu moguće iznimke – kaže dr. Vera Brdar-Mustapić, kustosica zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt.
Priča seže u 19. stoljeće
Priča o Šipadu započinje još u 19. stoljeću, kada je, nakon što je Austro-Ugarska Monarhija anektirala Bosnu i Hercegovinu, njemački poduzetnik Otto Steinbeis 1892. godine započeo iskorištavanje šuma u Bosanskoj Krajini. Tvrtka Bosanska šumska industrija – akcijsko društvo registrirana je 1900. godine, imala je sjedište u Drvaru i već je tada zapošljavala 2800 radnika.
Kako bi prevozila drvenu građu, tvrtka je izgradila željezničku mrežu širom Bosne – do Prijedora i Jajca, ali i do Knina u Hrvatskoj. Nakon Prvog svjetskog rata tvrtka mijenja ime u Šipad – Šumsko industrijsko preduzeće Dobrljin-Drvar a.d., a nakon promjena nekoliko društvenih sistema, propala je 2016. godine. Izvoz drveta i drvene građe pretvorio je tadašnji Šipad u velikog izvoznika, što se nastavilo i nakon Drugog svjetskog rata.
Kako bi smanjili troškove morskog prijevoza, vlasnici Šipada su u doba Kraljevine Jugoslavije izgradili luku u Šibeniku, gdje je uskotračnom željeznicom, preko Knina, dovoženo drvo. Šipadova Luka Drvo u Šibeniku nije se registrirala i dobila koncesiju 1995. godine po propisima Republike Hrvatske, zbog čega je nastao sudski spor. Godine 1997. radnici su formirali poduzeće Luka Drvo Šibenik, ali ono je otišlo u stečaj.
Prostor je preuzela Luka Šibenik. Vlada Federacije BiH smatrala je kako su oštećeni za oko sto milijuna eura, ali pravomoćna presuda nije donesena.
Pravomoćno nije presuđeno ni po tužbi Šipada protiv grada Dubrovnika koji je tužen jer je njihovom drvnom građom 1991. godine zaštitio Orlandov stup od ratnih stradanja.
Vrhunac razvoja između ’45. i ’90.
Najveći razvoj Šipad bilježi između 1945. i 1990. godine. U ožujku 1948. godine Vlada BiH osnovala je samostalno poduzeće ŠIPAD te obnovila njegove kapacitete. Drvna građa služila je u izgradnji ratom stradale države, ali i za izvoz.
– Drvna industrija počela se u Jugoslaviji snažnije razvijati nakon Drugog svjetskog rata i bila je jedina koja je imala velike izvore sirovine. Stoga su dosta izvozili – glavna perjanica u BiH bio je ŠIPAD, u Hrvatskoj je to bilo Exportdrvo te u Sloveniji Slovenijales. U tim tvrtkama okupili su se vrhunski stručnjaci za razvoj proizvoda i tehnologije, marketing i drugo. Velike tvrtke su radile na obnovi drvne industrije – kaže dr. Ivica Grbac, profesor emeritus na Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije u Zagrebu.
Poslovni procvat Šipad je doživio između šezdesetih i devedesetih godina, kada je djelovao kao Složena organizacija udruženog rada (SOUR) ŠIPAD. U to vrijeme radio je više od osamdeset posto poslova obrade i prerade drveta u Bosni i Hercegovini, sa značajnim kapacitetima u Hrvatskoj i Srbiji.
SOUR Šipad bio je mastodont socijalističke privrede – obuhvaćao je 25 radnih organizacija s 239 osnovnih organizacija udruženog rada – tvornica, skladišta, prodavaonica i predstavništva – te je imao i svoju banku.
Zapošljavao je 84.500 radnika, namještaj je prodavao u 370 trgovina u bivšoj Jugoslaviji, nudeći kupcima popularne kuhinje, spavaće sobe, regale, fotelje i sve ono što im je trebalo da popune brojne stanove nastale u tom razdoblju.
Namještaj se izrađivao u tvornicama širom Bosne i Hercegovine – u Sarajevu, Mostaru, Foči, Gornjem Vakufu, Doboju, Magliću, Bosanskom Šamcu i drugdje. Zanimljivo je kako je ŠIPAD u Bosanskom Šamcu imao dvije tvornice s 1600 radnika – Budućnost, koja je radila namještaj za domaće tržište, i Stil, gdje se radio stilski namještaj za izvoz.
Ulaganje u ljude i vlastiti dizajne
Brojni su poznati dizajneri namještaja radili u projektnim uredima ili pogonima Šipada. Među njima su bili i čuvena hrvatska dizajnerica namještaja Blaženka Kučinac, koja je radila u zagrebačkoj Dubravi, dizajneri Dragan Roksandić i Božidar Lapaine te Salih Teskeredžić, današnji profesor u sarajevskoj Akademiji likovnih umjetnosti.
– Radio sam neko vrijeme u razvojnom centru Šipada u Sarajevu. Važno je znati kako su dosta ulagali u ljude i u vlastiti dizajn i razvoj proizvoda. Investirali su u tvornice te izrađivali postojeće modele namještaja, ali i nove modele koje su predlagali dizajneri. Bili su inventivni i pratili su trendove. Napravili su i suvremeni laboratorij za ispitivanje kvalitete namještaja – napominje dr. Ivica Grbac.
Stara TV reklama koju možemo vidjeti na YouTubeu slikovito govori o ŠIPAD-ovim proizvodima.
Stručnjaci za drvnu industriju s kojima smo razgovarali ističu kako je Šipad bio jedan od najznačajnijih jugoslavenskih izvoznika. U Italiju, Zapadnu Njemačku i zemlje Bliskog istoka izvozio je trupce, dok je namještaj eksportirao nadaleko.
– U to vrijeme bili su najveći europski izvoznik u SAD i Australiju. U Americi su imali deset slagaonica namještaja za tamošnje kupce – podsjeća profesor Grbac.
A onda je došla demokracija
Promjena političkog sustava 1991. pretvorila je socijalistički Šipad u dioničko društvo. Odlukom Radničkog savjeta 29. maja 1991. nastalo je poduzeće Šipad D.D. koje se 1999. pretvara u Šipad Holding.
Kasnije je nastala tvrtka Šipad eksport-import koja je u stečaju od 2016. godine. Posljednjih godina svog poslovanja Šipad se više nije bavio namještajem – u Sarajevu su iznajmljivali prostor poslovne zgrade u Titovoj ulici, koju je potom kupila jedna bosansko-hercegovačka banka uz pristanak većinskog vlasnika, Vlade Federacije BiH.
– Šipad je bio svjetski brend u svojoj branši. Nažalost, završio je kao i mnoge druge slične kompanije – zaključuje dr. Ivica Grbac.
(Index.hr)
