Najnovija mantra da će u slučaju da izađu iz institucija države, Dodik imati snage da službenicima, a ima ih nekoliko hiljada, osigura egzistenciju, nije naišla na plodno tlo. Pa sve i da ima, da mu pomognu svi putini i orbani svijeta, šta će s njima? Mjesec dva dati pomoć. I onda? Reći im. Vidite drugari, eto ja sam vas izbavio iz institutcija države BiH. Vi se sad snalazite
Ima ta priča o vuku i pastiru.
Znate ono kad je pastiru bilo malo dosadno, pa je, da bi malo prepao seljane, bez razloga vikao – vuk, vuk.
Prvi put seljani skočili da brane ovce. Skočili i drugi put na poziv kao ustrašenog pastira. I treći put eto ih s toljagama.
A kad je jednom vuk stvarno zašao među stado, eto ti pastira s povicima. Iz sela niko da se pomakne. Misle se, opet lažna uzbuna.
Vuk smazao ovce.
Čiča miča i gotova priča.
Mi smo, da izvinete, ovce
Zvuči vam poznato? I meni!
Meni se čini da priču o pastiru i vuku živimo posljednjih mjeseci.
Pa evo da se malo i poigramo. Recimo da je Dodik pastir. Da je Christian Schmidt vuk.
Mi smo, da izvinete, ovce, dakle.
Pa kad Dodik vikne – vuk, vuk, on to ne priziva visokog predstavnika. Nego otcjepljenje.
A mi se kao i ne osvrćemo. Mirno pasemo, sve u se i u svoje kljuse.
Godinama već.
Napuštanje, raspuštanje, spuštanje
Malo sam se potrudila, pa prelistala arhive.
Iz maja 2011. vrišti naslov: Srbi će napustiti sve zajedničke organe, agencije i institucije.
Šta je bio povod? Kao da je bitno!
Onda ljeto 2016. Naslov: Srbi zbog popisa da napuste institucije.
Povod? Bezbeli popis stanovništva!
U novembru 2017. Naslov isti. Srbi da napuste institucije.
Biva tad je neko Republici Srpskoj prijetio ratom.
Da vas više ne zamaram, ukratko, malo, malo pominje se napuštanje, raspuštanje, spuštanje. Al, posljednjih mjeseci baš traje. Kulminira tužbom protiv Dodika, okupljanjima na entitetskim granicama, sve agresivnijim nastupima predsjednika RS i njegovih miljenika, sve slabijom reakcijom međunarodne zajednice.
Najnovija mantra da će u slučaju da izađu iz institucija države, Dodik imati snage da službenicima, a ima ih nekoliko hiljada, osigura egzistenciju, nije naišla na plodno tlo.
Pa sve i da ima, da mu pomognu svi putini i orbani svijeta, šta će s njima? Mjesec dva dati pomoć. I onda? Reći im. Vidite drugari, eto ja sam vas izbavio iz institutcija države BiH. Vi se sad snalazite.
Snašao bi se Staša Košarac. On se uvijek snađe. Bilo bi mjesta i za Željku Cvijanović. U nekom Dodikovom predsjedništvu. Bilo bi dobro i pokojem ministru.
A narodu? Šta će narod? Pasti travu i čekati da prođe.
Dodikove namjere o otcjepljenju nikada nisu bile ozbiljnije. No, potrajat će još ovo mrcvarenje.
Jer kao u dobrom vicu, ima gdje, ima kad, ima s kim, ali nema s čim.
Milioni, avioni, kamioni
No, zapravo to i nije njegova briga. Ovo zaklanjanje iza interesa i budućnosti Republike Srpske isto nije njegova briga. Uostalom, ima li iko, iko ko vjeruje da Dodika stvarno brine interes, budućnost, prosperitet, napredak entiteta i naroda koji živi u njemu?
Ima li više iko ko vjeruje da se iza sile i agresije krije bilo kakva druga borba osim one za zaštitu vlastitog kapitala, kriminala i korupcije u koje je toliko upetljan da ni sam vjerovatno ne zna koliko i gdje ima. Miliona, aviona, kamiona.
A šta će biti sutra? Isto ovako. Svašta će biti. Samo neće biti nas!
