Žene se rjeđe zapošljavaju od muškaraca, a češće završavaju fakultete. Jednako su sposobne, ali su manje plaćene. Nakon posla brinu o porodici i domu, ali se manje odmaraju. Čine većinu radne snage, ali lakše ostaju bez posla
Piše: Belmina ČORBIĆ
Šta su žene na tržištu rada u BiH? Ponekad se čini da su samo dio statistike.
A kad smo već kod brojeva, treba reći da u Bosni i Hercegovini žene čine većinu radne snage.
No, to ništa ne znači jer se većina već na prvom koraku ka zaposlenju suočavaju se sa rodno zasnovnanom diskriminacijom.
Pokazuju to podaci iz prošle godine prema kojima je oko 40 posto žena formalno zaposleno.
No, to nije sve, istraživanja su pokazala da žene duže čekaju na prvi posao, pristaju na pola radnog vremena i nejednake uslove rada.
Samo zbog toga što su žene, u odnosu na muškarace, za istu radnu poziciju imaju čak i do 10 – 20 posto manju platu.
Ženama ne manjka obrazovanja
Tu su i predrasude, pa se često pretpostavlja da su žene manje obrazovane, da nisu dovoljno ambiciozne ili da radije biraju porodični život.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, od onih koji su završili visoko obrazovanje u 2020. godini, 60 čine žene, dok je muškaraca 40.
Programska koordinatorica Sarajevskog otvorenog centra Delila Hasanbegović Vukas ističe da se žene pretežno obrazuju u sferama koje u našim društvenim okolnostima predstavljaju „ženska“ zanimanja.
– To su, na primjer zdravlje i socijalna zaštita, pravo, administracija, društvene nauke, dok je s druge strane primjetan značajan jaz kod zanimanja koja se odnose na tipične „muške“ poslove, kao što su inžinjerstvo, proizvodnja, građevinarstvo – zaključuje Hasanbegović Vukas.
Iako je veći broj visokoobrazovanih žena, u odnosu na muškarce, i dalje ih je manje na rukovodećim pozicijama.
– Podaci koje imamo potvrđuju da ženama ne manjka ni obrazovanja niti ambicije, stoga uzroke moramo tražiti drugdje. Time dolazimo do porodičnog/privatnog života kao prepreke za veće učešće na tržištu rada. Postavlja se pitanje da li su žene same to izabrale ili su pak bile primorane biti neaktivne/neprisutne na tržištu rada – stava je Hasanbegović Vukas.
Koga biraju poslodavci?
Iako visokoobrazovane ipak su najviše tražene na pozicijama prodavačica, pomoćnih radnica, konobarica…
Istaknuto je to i u Istraživanju tržišta rada 2020./2021. kojeg su zajednički realizirali entitetski zavodi i Zavod za zapošljavanje Brčko distrikta BiH.
Ukratko, zaključci se svode na nekoliko tačaka: Posmatrano na razini ekonomije BiH žene su u toj godini činile 37 posto ukupnog broja novozaposlenih. Ovakav rezultat može ukazivati na dva moguća zaključka: poslodavci češće zapošljavaju muškarce nego žene ili da žene nisu dovoljno aktivne na tržištu rada. Što, sigurno nije slučaj.
Najveći procent novozaposlenih žena bio je u prerađivačkog djelatnosti i trgovini, a velika preduzeća su značajan faktor u zapošljavanju žena.
Rodno neutralna zanimanja
No, istovremeno, istraživanje je pokazalo da su žene zapošljavane najčešće kao trgovkinje, pomoćne radnice u proizvodnji, obućarke, krojačice, konobarice. Čak 51 posto novozaposlenih žena u 2020. našlo je posao u ovim oblastima.
Zanimanja u kojima žene značajno dominiraju odnose se na: farmceutski tehničar (95 posto svih novozaposlenih), šivačice (94 posto, magistare farmacije (93 posto), obućarske radnice, krojačice.
Niti jedna žena u BiH nije zaposlena kao bravar, dostavljač, varilac, tesar, zidar, vozač autobusa, elektrotehničar, vozač putničkog automobila…
– Ovakvi rezultati ukazuju da se žene najčešće zapošljavaju u tzv. tradicionalna ženska zanimanja, te da je potrebno kroz obrazovni sistem promovisati rodno neutralna zanimanja – navedeno je u istraživanju.
Istaknuto je da tokom perioda u kojem je rađeno istraživanje skoro 40 posto žena ostalo bez posla. Najčešće u velikim kompanijama. Posao su također najčešće gubile zaposlenice u sektorima trgovine, usluga, proizvodnje, te posebno hotelskimm i turističkim uslugama.
– Žene su bile značajnije pogođene COVID-19 pandemijom koja je obilježila 2020. godinu – navedeno je u studiji.
To je tek djelić realnosti u kojoj živimo. U kojoj svaka kriza, bilo ekonomska, zdravstvena, politička prvo ide na štetu žena.
Tako je to kad imaju sreću da su na poslu.
Ponovo problemi
U Gender centru Federacije BiH uvjereni su da je možda i najznačajnija karakteristika historijske emancipacije žena bio njihov masovni ulazak na tržište rada.
Ističu kako se, nakon relativno dugog perioda gotovo pune zaposlenosti žena u BiH, danas ponovo javljaju problemi manjeg učešća žena na tržištu rada, dužeg čekanja na prvi posao, dugotrajnih prekida u radnom stažu zbog porodiljskog odsustva ili njege starijih ili bolesnih članova porodice, ili nemogućnosti da se pronađe posao u zrelijoj dobi zbog promjene tržišta i prestanka potrebe za određenom vrstom rada.
– To su sve problemi koji i dalje više pogađaju žene. Učešće žena na tržištu rada i jednake mogućnosti njihovog zapošljavanja najčešći su pokazatelji emancipacije žena. Smatra se da je ekonomsko osnaživanje žena jedan od osnovnih ciljeva rodne ravnopravnosti, oslanjajući se na premisu da je ekonomska samostalnost temelj na kojem žene mogu poboljšavati svoj položaj i u svim drugim sferama života – navode.
No, dodaju, da bez učešća žena u radnoj snazi jedne zemlje nema stvarnog ekonomskog napretka i rasta. Zato se ekonomska emancipacija žena smatra i preduvjetom za ravnopravnost spolova.
Na papiru i zakonima
Pa ćemo opet malo na statistiku. U BiH na tržištu rada već niz godina ima manje žena nego muškaraca i, prema izvještajima, ta stopa je među najnižim u regiji.
Konkretno, u Federaciji BiH recimo 2010. godine bilo je ukupno 438.949 zaposlenih osoba, od toga 266.731 žena (39,2 posto). Podaci o broju zaposlenih žena i muškaraca u svim kantonima FBiH, također, pokazuju da žene manje učestvuju na tržištu rada u odnosu na muškarce, u rasponima od 35 posto (Tuzlanski kanton) do 43,9 posto (Kanton Sarajevo).
Prateći trendove, možemo vidjeti i to da se stopa ukupne zaposlenosti nije mnogo promijenila u posmatranom periodu i da je učešće žena, uglavnom, ostalo na oko 40 posto.
Na papiru i po zakonima žene imaju potpun pristup na zapošljavanje i rad, pa čak i kad je riječ o zaštiti zaposlenih žena u periodu trudnoće, porođaja i majčinstva. Sve dok te zakone poštuju poslodavci.
Ali, zakoni su (za sada) nemoćni kad je u pitanju mobing, uznemiravanje i seksualno uznemiravanje, viktimizacija i direktna ili indirektna diskriminacija.
Najniže plaće
Onda treba govoriti i o stanju (ne)zaposlenih žena posebno u određenim starosnim skupinama. Kad se analizira starosna struktura vidljivo je da se stopa nezaposlenih žena povećava.
Pa dolaze i podaci kako su žene i među najniže plaćenim radnicima/ama na tržištu rada, da više žena radi nepuno radno vrijeme, a takođe ih je više i u neplaćenom pomažućem radu.
Istraživanje portala Posao.ba od prije dvije godine pokazalo je da žene zaposlene u oblasti ekonomije, medicine, turizma i tekstilne industrije imaju u prosjeku i do 300 KM manju platu u odnosu na muške kolege.
Na osnovu istraživanja, najviša plata žena zaposlenih u sektoru ekonomije, bankarstva, iznosila je 2020. 1.256 KM, dok je najviša plata muškaraca 1.483 KM, a kada je u pitanju viši menadžment, žene su imale platu 2.040 u prosjeku, a muškarci 2.368 KM.
Posao. ba je istakao kao svijetli primjer gje žene prednjače u zaradi u BiH – u farmaciji, te na pozicijama direktorica filijala u bankarstvu.
Istaknuto je i da je presudni faktori za odlazak iz BiH kod žena su niska primanja i osjećaj nesigurnosti.
Pet puta manje vremena
Kad govorimo o zaposlenim ženama, treba istaknuti i saznanja Agencije za ravnopravnost spolova u BiH, koja pokazuje da i dalje postoji izrazita rodna neravnopravnost u obavljanju kućanih poslova i brige za djecu.
Zbog brige o porodici i obavljanja kućnih poslova žene imaju pet puta manje vremena za odmor, lični i profesionalni napredak i usavršavanje, kao i za učestvovanje u društvenim aktivnostima.
Aktivistica Maja Gasal-Vražalica podsjeća da postoje poslovi koji još nisu naišli na političke predstavnike i predstavnice koji bi se pozabavili uređenjem modela zapošljavanja osoba koje vode domaćinstva drugih lica ili im čuvaju djecu.
– Gdje bi te osobe bile prijavljene i danas, sutra imale svoju penziju nakon završenog radnog vijeka, umjesto što nakon teškog fizičkog rada tada već kao starije osobe ostaju socijalni slučajevi, kao da u životu nisu nikad ništa radile. Dakle, nema politike koja bi se pozabavila uređenjem i uspostavom modela kojim bi se i ove osobe uvele u tržiste rada i imale svoja prava i u zdravstvenom i penzionom sistemu – smatra Gasal – Vražalica.
No ovdje nije riječ samo o našim tradicionalnim modelima ponašanja. Ima tu i procesa tranzicije putem kojeg se srušio ekonomski sistem. Na scenu je došao kapitalizam, privatizacija, nesigurnost na poslu.
– A kapitalizam i patrijarhat su dva brata rođena – primjetila je aktivistica Kristina Ljevak.
Patrijarhat i stereotipi
Diskriminacija žena na tržištu rada danas se posebno ogleda, reći će vam mnoge žene, kad dođe vrijeme za proširivanje porodice.
Ima poslodavaca koji se čak ni ne ustežu u lice reći da neće radnicu koja ima u planu trudnoću. Tako ponekad radost djeteta zamijeni tuga zbog gubitka posla.
Istraživanje je pokazalo je da će mlade žene koje tek sada izlaze na tržište rada na svoju ravnopravnost (sa)čekati još nekoliko godina.
Pravna stručnjakinja Vildana Džekman, ističe da je patrijarhat i dalje jak i pun sterotipa gdje će poslodavac između žene i muškarca koji su sličnih preferencija, u većini slučajeva izabrati muškarca.
– Postoji snažan rodni stereotip u kontekstu da će žena možda tražiti porodiljsko odsustvo, pa će morati plaćati njoj naknadu i plus zaposliti nekog drugog na tu poziciju. Poslodavci vođeni tim rodnim stereotipom i patrijarhalnim obrascima, pribjegavaju da više prilike daju muškarcima. No tu su i predrasude da ženama nije mjesto na poslu nego u kući – dodaje Džekman.
Odakle sve počinje?
Ali, da se vratimo na početak. Mnogo je uzroka ovakvog stanja na tržištu rada. Među njima su rodni stereotipi. No, ima toga još…
– Uzroke možemo tražiti i u neprilagođenom zakonodavnom okviru realnim potrebama na tržištu rada i u porodici, što dovodi do diskriminacije i neravnopravnosti – podsjeća Hasanbegović Vukas.
S jedne strane neprekidna borba za emancipaciju. S druge borba za golo preživljavanje. Između toga realnost i tradicija. Ženama nikad nije bilo lako.
Naročito u svijetu koji vodi svoje bitke na štetu žena.
