Na Interview.ba danas objavljujemo još jedan nastavak nastavak dosjea: Kako je ANUBiH po odluci zastupnika federalnog Parlamenta dobila isto novaca kao BANU i HAZU? Za Interview. ba govore danas govore, akademici ANUBIH dr. Adila Pašalić Kreso, dr. Kemal Hanjalić, dr. Slavo Kukić. U sutrašnjem, zadnjem nastavku riječ imaju predsjednik BANU dr. Mehmed Akšamija i predsjednik Bosanske akademije Kulin Ban dr. Suadom Kurtćehajićem. Od zastupnika je samo jedan htio govoriti na ovu temu
Piše: Senka KURT
Mnogo je reakcija u posljednjih nekoliko dana izazvao naš dosje u kojima smo preispitivali odluku zastupnika federalnog Parlamenta da iz budžeta odvoje 900.000 KM za tri akademije nauka i umjetnosti.
Podsjećamo, zastupnici su, usvajanjem amandmana, a na poziv Osmorke i HDZ BiH odlučili da sa po 300.000 ravnopravno finansiraju Akademiju nauka i umjetnosti BiH (ANUBiH), Bošnjačku akademiju nauka i umjetnosti (BANU), te Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti (HAZU).
Ova je odluka izazvala nevjericu među akademicima u ANUBIH, ali i intelektualcima, dijelu javnosti medija. Riječ je, čulo se, o trulom političkom kompromisu, o sramnoj odluci, kojom su zastupnici izjednačili državnu Akademiju sa udruženjima građana sa etničkim predznakom.
Dođite u Bistrik 7
Slaže se s tim akademkinja dr. Adila Pašalić Kreso. Tvrdi riječ je o nedopustivom izjednačavanju najviše državne naučne institucije, koja djeluje više od 70 godina.
Pa dodaje da se upravo ANUBIH ponosi sa dva nobelovca, ima “pedigree” kao nijedna akademija nauka u okruženju. I kako to, pita se onda porediti sa grupom građana ili nevladinom organizacijom kakve su BANU ili HAZU.
– Hoću da vjerujem da je ta odluka donesena iz neznanja, ali ima tu i namjernog, tendencioznog i svjesnog. A narod kaže: “Ako ne znaš pitaj!” Nažalost, kod nas je takva situacija da onaj ko zasjedne u fotelju – direktorsku, parlamentarnu i sl. odmah sve zna. Ne pita, ne čita i ne može ni da nauči – kaže dr. Pašalić Kreso.
Ističe da kao pedagog po osnovnom obrazovanju ima potrebu da pozove zastupnike u posjetu ANUBIH, Bistrik 7 u Sarajevu, da se upoznaju sa radom ove naučne ustanove kao i sa rezultatima njenog rada.
– Pa da paralelno s tim da posjete ove druge akademije, koje donedavno nisu imale ni stalnu adresu. Na fotografijama sa njihovih sastanaka vidi se ambijent jednog hotela – dodaje profesorica.
Kuda idu zastupnici?
Kad je pitamo da li ova odluka zastupnika implicira moguće slabljenje ANUBiH i s kojim ciljem, dr. Pašalić Kreso ističe :
– Da! Ako je ova odluka nesvjesna, nastala iz neznanja onda je to pogubno po nas, po Federaciju BiH i po građane koji su učestvovali u izboru ovakvog sastava parlamenta. Ako je pak svjesna onda se pitam da li naši zastupnici znaju kuda idu? Slabljenje državnih institucija vodi ka slabljenju države. Ako je slaba država slabi su i njeni entiteti. Još drastičnije bez države nema ni entiteta, a to u konačnici znači “sječem granu na kojoj sjedim”.
I dodaje da je nauka investicija, koja istraživanjima i novim spoznajama treba voditi zemlju u progres.
– Nauka nije puko trošenje novaca iz budžeta. Ovakvim dijeljenjem novca niko neće moći provesti niti jedno ozbiljnije, a pogotovo ne višegodišnje fundamentalno istraživanje niti u jednoj naučnoj oblasti. Tako je ova odluka svjesno slabljenje ANUBiH da bi se sutra postavljalo pitanje:” Šta to oni rade ?” – ističe dr. Pašalić Kreso.
I vrlo otvoreno kaže da ovakav stav zastupnika smatra uvredljivim. I pita dokle može da ide ovo urušavanje države i njenih temelja od kojih je ANUBiH jedan od najvažnijih.
Uvjerena je da Bosni i Hercegovini ne treba ovoliki broj akademija. Sad ih je čak sedam. Ali, kako kaže, to se nikada ne zna, jer ne nastaju na zakonu, propisima, statutu. Dodaje kako su i titule koje dijele te samozvane akademije upitne.
– Treba praviti razliku kada je neko dvostrukom izbornom procedurom postao akademik od onoga ko je (uz sva poštovanja pojedinaca) preko noći postao član neke samozvane akademije i uz potpis dodaje “titulu” akademik. Da li se tu radi o zloupotrebi to neko drugi treba da procjeni … – kaže.
Ad hoc akademije
Naglašava kako u tim akademijama ima vrlo uglednih članova. Zato joj i nije jasno kako oni ne vide čemu takvo ad hoc (dogovorno) formiranje akademija vodi.
– Oni se mogu udruživati po raznim osnovama i sa različitim naučno-istraživačkim ciljevima ali bez zloupotrebljavanja imena Akademija nauka i umjetnosti. Samo je jedna državna ANUBiH, članica evropske ALLEA asocijacije koja samo nas priznaje – ističe.
I dodaje kako BiH zaslužuje Guinisov rekord u postizanju apsurdnih kontrasta. Dok se sve evropske i druge zemlje bore da postanu društvo znanja, društvo permanentnog učenja i samoučenja i to ističu kao krilaticu gdje god mogu, mi smo društvo neznanja. Nama neznanje ne smeta.
– Naprotiv, što je više neznalica, lakše ih je indoktrinirati i upravljati njima. Uz to ovdje se gradi jedan segregirajući i diskriminatorni sistem neznanja – uvjerena je dr. Pašalić Kreso.
Slaže se da je položaj ANUBiH u ovakvom političkom okruženju dosta složen i neizvjestan. I to traje. Od poslije rata ANUBiH se, prema njenim riječima, bori sa centrifugalnim silama koje prijete da postepeno ukinu državu i sve što je državno, uvijek pod izgovorom “ustavom zagarantovanih” prava…
– Mi se ne predajemo i nastavljamo borbu ne samo zbog vlastitog statusa i određenih privilegija, nego prije svega zbog opstanka države, naše domovine, ma koliko ona smetala drugima – naglašava.
I išaretom dosta
I ističe kako nakon odluke zastupnika akademici ANUBiH ne šute. I nije prvi put da doživljavaju poniženje.
– Akademici ne šute zato što nemaju odgovor. Oni zapravo šute i rade. Njihov rad i rezultati rada (štampane publikacije, časopisi, konferencije…) su pravi i najbolji odgovor. Što se tiče aktuelne odluke zastupnika parlamenta FBiH u javnost su brzo stigle reakcije nekoliko naših akademika, predsjednika. Narod kaže “pametnom je i išaretom dosta”. A ako i nije, teško je očekivati neke velike proteste ili (što je nezamislivo) izlazak akademika na ulice. Oni ipak moraju čuvati svoje dostojanstvo. Ako ne dostojanstvo stečeno u domovini onda barem ono prepoznato i priznato u inostranstvu – zaključuje akademkinja Pašalić Kreso.
Bočni udar na državu
Jedan od najvećih svjetskih izdavača naučne literature ELSEVIER BV objavio je 19. oktobra 2021. godine popis 2 posto naučnika na svijetu s najvećim uticajem citiranosti pod originalnim naslovom: “Updated science-wide author databases of standardized citation indicators”. U članku kojeg potpisuju profesori John P. A. Ioannidis, Kevin W. Boyack i Jeroen Baas sa Univerziteta Stanford u Californiji (SAD) objavljen je popis 2 posto naučnika na svijetu s najvećim uticajem citiranosti u toku cjelokupne karijere i u toku 2020. godine, koji je baziran na naučnoj analizi podataka dostupnih u Elsevierovoj citatnoj i bibliografskoj bazi SCOPUS grupe istraživača sa Univerziteta Stanford.
Na tom je popisu bilo i ime akademika dr. Kemala Hanjalića, s Odjeljenja tehničkih nauka ANUBiH.
Zato pitamo dr. Hanjalića da komentira odluku zastupnika. I dobijamo konkretan ogovor:
– Ovo je, po mom mišljenju, još jedan bočni udar na državu BiH, ponižavajuċi za ANUBiH koja je jedna od njenih reprezentativnih institucija (koliko znam, presedan je napravljen još prošle godine). Žalosno je da se ovo dešava nakon sedam decenija postojanja i uspješnog djelovanja. ANUBiH. Izjednačavati reprezentativnu državnu instituciju jedinstvenog profila i značaja, osnovanu odlukom državnog parlamenta (Skupštine BiH) i čije postojanje i djelovanje je regulisano posebnim zakonom, sa udruženjima građana je zaista presedan i eklatantan primjer nepoštovanja države i njenih simbola.
Podsjeća nas da je ANUBiH organizovana, profilisana i djeluje prema međunarodnim kriterijima i praksi, priznata u svijetu kao (jedina) nacionalna akademija nauka i umjetnosti u BiH, članica Evropske asocijacije nacionalnih akademija nauka i umjetnosti ALLEA – All European Academies (European Federation of Academies of Sciences and Humanities).
Dići glas
Dodaje dalje da od osnivanja (najprije kao ‘Naučno društvo BiH’), ANUBiH njeguje nacionalni/državni karakter balansirajuċi zatupljenost naučnih/umjetničkih oblasti, etničku i rodnu pripadnost, sa opšte-društvenom misijom “da unaprijeđuje, podržava i promovira nauku i umjetnost … na bazi pouzdanih, naučno-zasnovanih informacija i sopstvenih istraživanja”, po uzoru na skoro sve nacinalne akademije nauka još od doba Prosvjetiteljstva u 17. i 18. stoljeċu kada su nastajale prve akademije profila koje danas poznajemo.
– Da li se ovim bave udruženja građana koja se nazivaju ‘akademijoma nauka i umjetnosti’ – pita dr. Hanjalić.
I priznaje da mu je, kako kaže, mučno govoriti o ovom problemu u momentu kada se BiH bori protiv raznih nasrtaja za svoj cjelovit opstanak u svakom segmentu svog biċa.
– Znam da mnogi misle da je pitanje statusa ANUBiH u ovom trenutku marginalno, ali ja mislim da je bitno i da treba dići glas protiv ovakvih odluka – ističe.
I zato se, kaže, pribojava, da je cilj zastupnika oslabiti i obezvrijediti ANUBiH dokidanjem njenog statusa kao nacionalne institucije i svesti je na nivo nekog udruženja građana sa neizvjesnim i nesigurnim finansiranjem…
– A sve u cilju rastakanja države BiH i svođenje na nekakvu (kon)federaciju etniciteta. Naravno, akademije u ovom procesu nisu ključni faktori, ali su bitne kao simbolika. Poznato je da je Daytonski sporazum predvidio regulisanje statusa ANUBiH kao i Zemaljskog muzeja i još nekoliko ranijih državnih institucija BiH nakon raspada ranije države. Ali se taj stav sporazuma ne sprovodi. Nakon dugotrajnog sudskog postupka, taj status je nedavno pozitivno riješio Ustavni sud BiH, ali ga Ministarstvo pravde odbija sprovesti – naglašava dr. Hanjalić.
Samotitulisanje akademika
Smatra da ni Bosni i Hercegovini, a pogotovo Federaciji, ne trebaju nove ili druge akademije nauka. Eventualno bi, dodaje, imalo smisla osnivati granske/strukovne akademije, npr. medicinskih, tehničkih… nauka, humanistike itd. kakve postoje u brojnim zemljama. I to samo onda kada se stekne kritična masa naučnog potencijala i produktivnosti koji bi to opravdao.
S druge strane, dodaje, to ne znači da udruženja koja sebe danas nazivaju akademijama nauka i umjetnosti ne treba da postoje. Svako organizovanje građana sa ciljem da doprinesu društvenom aktivizmu i razvoju sa jasnim programom mogu biti društveno korisni.
– Ali zašto ime ‘akademija nauka’? I zašto, na kojoj osnovi, se članovi takvih organizacija samotitulišu ‘akademicima’ – dodaje dr. Hanjalić.
I zaključuje da sada i ovdje ne govorimo o problemu ANUBiH, nego društva i države BiH. I uvjeren je kako je izvjesno da ċe to stanje potrajati sve dok se sistemski ne riješi njen status u skladu sa Daytonskim sporazumom.
– Prihvatanje i regulisanje statusa ANUBiH kao jedinstvene nacionalne Akademije nauka i umjetnosti BiH bi bilo jedino pravo rješenje. U takvom pravnom statusu, ANUBiH bi mogla dati kontruktivni doprinos i eventualnom osnivanju drugih državnih akademija ako i kada se za to ukaže potreba – zaključuje akademik Hanjalić.
Ko je upao u stupicu?
Jedan od onih koji su među prvima oštro reagirali na odluku zastupnika o izjednačavanju ANUBiH sa BANU i HAZU je akademik dr. Slavo Kukić.
Istakao je da, prema njegovom mišljenju, nije problem u tome jesu li za neke nevladine udruge, a BANU i HAZU to jesu, dobile neka sredstva iz federalnog budžeta. To je, uostalom, stvar federalnog parlamenta.
– Pitanje je, međutim, dali se, uključivanjem ANUBiH na listu s te dvije NVO, pristalo da se ANUBiH i u slijedeće četiri godine onemogući tretman državne institucije koji joj je osiguran i Daytonskim sporazumom – kazao je akademik Kukić.
I dodao da je za onemogućavanje takvog tretmana do sada „zaslužna HDZ koja se u Vijeću ministara ni pod koju cijenu nije spremna odreći Ministarstva pravde i preko njega u vezi s ANUBIH ignorira i odluke pravosudnih institucija. Čak i Ustavnoga suda BiH!“
– Otuda mi je razumljivo da HDZ zagovara uključivanje ANUBiH u federalni budžet i, usput, njezino svođenje na istu ravan s nekakvim partijsko-političkim udrugama. Ali me zbunjuje činjenica da u tu stupicu upadaju i partije koje sebi pripisuju epitet partija bh. građana. No, vidjet ćemo. Možda te partije bitku za ANU BiH kao državnu instituciju tek planiraju povesti, i u tom slučaju sve moje sumnje i pitanja bitno gube na težini. Možda, iako, najiskrenije, put kojim se pošlo ne obećava – zaključio je dr. Kukić u izjavi za Radio Sarajevo.
Zašto da još neko gradi lijepu kuću?
U sutrašnjem, zadnjem dijelu dosjea govore predsjednici BANU i BANUK. – Ako neko izgradi lijepu kuću, možete li razumjeti onoga koji kaže: “Zašto da još neko gradi lijepu kuću?!”, pita predsjednik BANU dr. Mehmed Akšamija.
A zastupnici? Kao i obično, govore za medije samo kad se trebaju pohvaliti, kritizirati političke oponente. Oni ne objašnjavaju svoje postupke. Bolesni, prehlađeni, ne ogovaraju na pozive, ignoriraju poruke.
(Sutra: Trebaju li se akademici baviti politikom)
