Šta sve mi, građani možemo? Kako možemo mijenjati, spriječiti, kome se žaliti? Znamo li kako uzeti stvar u svoje ruke i ostvariti naše interese? Znamo li da nas moraju (po)slušati? Sve ove odgovore ponudit ćemo u seriji tekstova i podcasta #demokratija24/7 na Interview.ba.
U današnjoj priči podsjećamo kako su Ines Kavalec i Udruženje “Dajte nam šansu” zagovaranjem uspjeli doći do Zakona
Razgovarao: Slađan TOMIĆ
Koliko su državi Bosni i Hercegovini (ne)bitni njeni građani najbolje pokazuju presude Evropskog suda za ljudska prava. Diskriminisani, obespravljeni, nejednaki. Tako se često osjećaju mnogi građani, a nejednakost najviše, ponovo, osjete marginalizirane grupe. U toj su grupi i osobe s invaliditetom i teškoćama u razvoju, ali i njhovi roditelji.
No, da se stvari pomjeraju na bolje i da su promjene moguće, uz jak i kontinuiran pritisak javnosti na vlast, najbolje ilustruje Zakon o roditeljima njegovateljima u Federaciji BiH. Zakon je 27. jula prošle godine usvojen u Domu naroda Parlamenta FBiH.
Konačno zakon!
Tako su roditelji djece s teškoćama/invaliditetom konačno dobili zakon koji im dodjeljuje status koji zaslužuju – “roditelj njegovatelj” koji roditelju omogućuje mjesečna naknada uz pripadajuće doprinose za penzijsko-invalidsko, zdravstveno osiguranje i osiguranje za vrijeme nezaposlenosti.
Direktorica Udruženja “Dajte nam šansu” Ines Kavalec za #demokratija24/7 kaže da je Zakon prvenstveno usmjeren ka jačanju porodica koje imaju dijete/osobu s poteškoćama u razvoju/invaliditetom, a posebno na one najranjivije u ovoj populaciji – roditelje (u 90 posto slučajeva su to majke) koji svoju djecu njeguju 24 sata dnevno.
– Ovdje je bitno razgraničiti (to mnoge roditelje zbunjuje) brigu o djetetu od njege djeteta. Njega u medicinskom smislu podrazumijeva održavanje osobe u životu te obavljanje najosnovnijih životnih potreba za neku osobu. Primjenom ovog Zakona jedan roditelj koji 24 sata njeguje svoje dijete ima mogućnost da dobije status osobe uposlene na neodređeno vrijeme. Sa svim pripadajućim koristima od tog statusa (redovna plata, penziono i zdravstveno osiguranje). Davanjem ovakvog statusa roditelju “država” je pokazala da razumije životnu i socijalnu situaciju u kojoj su se ove porodice našle, Odato im je priznanje, postoji želja da se njihovu životnu situaciju bar donekle ublaži – poručuje Kavalec koja je jedna od najzaslužnijih za usvajanje ovog zakona.
Otvorena vrata
Ona ističe da donošenjem ovog Zakona o ovoj populaciji zastupljenost u medijima je mnogo veća, gotovo konstantna, što donosi više benefita,
– Podiže se svijest o ovoj populaciji. Detaljnije se upoznaje šira javnost o porodicama koje imaju člana sa poteškoćama. Otvara se mnoga vrata za izmjene, dopune i donošenje novih zakona – napominje Kavalec.
Važnost i dobrobiti zakona možda nisu najjasnije opštoj populaciji. Ponekad ni onima kojih se zakon direktno tiče. To su roditelji, najčešće majke, čiji je život podređen njezi djeteta.
– Da bih pojasnila koliko je ovaj Zakon značajan navešću činjenicu koja je određivala život majke/oca koji njeguju svoje dijete 20, 30 pa i više godina. Bez prestanka, 24 sata. Majka nije imala mogućnost ostvariti bilo kakva lična prava, koja bi joj garantirala da će ikada imati neku skromnu penziju. Česti su slučajevi da majke žive same sa djetetom, a jedini prihod je djetetova invalidnina i naknada za tuđu njegu i pomoć. Podsjetila bih da mi nismo “izmislili” ovaj Zakon. Većinu teksta smo prepisali iz sličnog zakona koji je na snazi u Hrvatskoj, unaprijedili ga, prilagodili bh. prilikama – pojašnjava Kavalec.
Pritisak javnosti
Najugroženiji roditelji djece s teškoćama/invaliditetom sada imaju osigurana primanja koja možda nisu dovoljna za život, ali garantuju ostvarivanje prava na penziju, kada se za to steknu uslovi.
Situacija je sada znatno bolja nego ranije, ali stvari se nisu “same popravile.” Vlasti su unaprijedile status roditeljelja ove djece nakon višegodišnjeg pritiska javnosti, odnosno nakon višegodišnjeg javnog zagovaranja.
To je dokaz da građani, koristeći se demokratskim alatima, mogu natjerati zakonodavce da rade i donose odluke koje će poboljšati živote građana.
Naša sagovornica je bila predvodnica dugogodišnjeg procesa koji zahtijeva vrijeme, odricanje, upornost, ali trud se isplatio.
Javno zagovaranje podrazumijeva akciju koja je usmjerena ka promjeni politika za društvenu korist. Zagovarač mora biti osoba koja razumijevati ovaj pojam, ali i biti u potpunosti upoznata sa problemom i znati koje korake je potrebno poduzeti za ostvarivanje zagovaračkog cilja.
Kako natjerati vlasti?
Kavalec je upravo koristeći se javno zagovaranje uspjela natjerati vlasti da prihvate problem, pokažu odlučnost za rješavanjem i na kraju da donesu prihvatljiva rješenja.
– Svakako je vrlo bitan. U kombinaciji sa ličnim integritetom zagovarača, povjerenjem u istinitost i opravdanost onoga što zagovarate te pravilnim pristupom, ovaj demokratski alat postaje garancija. Garancija da ćete uspjeti u svojoj nakani da poboljšavate stvari u društvu – odgovara Kavalec na pitanje koliko je javno zagovaranje bitan demokratski alat.
Problema u bosanskohercegovačkom društvu je puno, a nerijetko u online prostoru dobijamo zahtjeve da potpišemo neku online peticiju koja se uglavnom završi samo na sabiranju broja virtuelnih potpisa jer pokretači peticija uglavnom nisu upoznati sa procedurama.
Iako je demokratskih alata za izvršavanje pritiska na vlasti puno, naša sagovornica kaže – jedan je najučinkovitiji.
Legalno i legitimno
– Zagovaranje je praktično jedini legalan i legitiman alat koji omogućava da se kroz parlamentarne procedure dođe do podrške onih koji odlučuju u zakonodavnim tijelima – poručuje Kavalec.
Zagovarački proces je dug, mukotrpan, nepredvidljiv, a osoba koja se nađe u ulozi zagovarača mora biti spremna na najgori scenario – da zagovaranje neće dovesti do rezultata. Iako je to opravdan rizik, Kavalec nam otkriva da je vjerovala u rezultate zagovaračkog procesa koji je predvodila.
– Sa rizikom da zvučim naivno i samouvjereno reći ću da sam vjerovala. Znala sam iz prve ruke kako žive roditelji koji 24 sata njeguju svoju djecu. Bila sam odlučna iskoristiti sve što sam znala i uporno raditi da Zakon bude usvojen – kaže nam Kavalec.
Put je težak i trnovit
Kao što revolucija jede svoju djecu, tako i zagovarački proces može da umori, obeshrabri ili demotiviše predvodnika ovog procesa. Put ka rješenju nije nimalo lak, trnovit je, ali cilj opravdava podnesenu žrtvu.
– Ovaj proces mi je oduzeo dosta vremena. I to je jedino na šta bih se mogla požaliti. Međutim, usvajanje Zakona mi je donijelo veliku ličnu satisfakciju zbog suza radosnica ili osmijeha majki, kojima je neko odao priznanje za najteži posao na svijetu, ali sa velikom ljubavlju – govori Kavalec.
Mobilisati druge, uključiti širu populaciju u tim koji zagovara, odlike su uspješnog zagovaranja, a što je Udruženje “Dajte nam šansu” uspjelo.
Zakulisno lobiranje
Kada se zahtjevi sa jedne grupe prošire i postanu biti fokus drugih grupa, bliže ste cilju. Animiranje mase, s druge strane, nekada znači i nailaženje na prepreke i grupe koji se trude da sabotiraju cijeli proces. S takvim se grupama susretala i Kavalec, ali je bilo puno više onih koji su je podržavali.
– Ovako značajan uspjeh u radu Udruženja DNŠ, mom ličnom radu, ne bio bio moguć najprije bez Udruženja i bez podrške američke agencije USAID. Za pomoć u radu na ovom Zakonu te njegovo konačno usvajanje, istakla bih zastupnike u Federalnom parlamentu Irfana Čengića i Aljošu Čamparu, premijera Novalića, pojedine stručne saradnike iz Federalnog ministarstva za rad i socijalnu politiku. Velikih prepreka i nije bilo. Međutim jako su me razočarali pojedinci koji se vole predstavljati kao neko ko vodi brigu o populaciji porodica sa djecom/osobama sa poteškoćama u razvoju. Neki su iz ličnih, rekla bih sebičnih razloga, pokušali javno, a i zakulisnim lobiranjem kod federalnih zastupnika, osporiti usvajanje ovog Zakona. Na kraju se uspostavilo – potpuno bezuspješno – priča nam Kavalec.
Nema odustajanja
Idealan zakon ne postoji, naročito kad se radi o onima koji traže značajna budžetska sredstva. Vlast traži načine da takav zakon “pojeftini”.
Druga strana se uvijek nada da će ponuditi manji dio rješenja, natjeravši zagovarača da pristane na sitnice i odustane od prvobitnog cilja. No, Kavalec i članovi tima “Dajte nam šansu” nisu odustali i nastavili su artikulisati svoje zahtjeve.
– Bili smo u situaciji da to rješenje prihvatimo pod prijetnjom uzmi ili ostavi. Na kraju smo naišli na razumijevanje vlasti u Federaciji, te je ovaj uslov izbačen iz konačnog teksta. Zakon će kroz primjenu pokazati dobre i loše strane. Mi ćemo pratiti primjedbe roditelja, službenika u centrima za socijalni rad, službenika u komisijama, nadležnog ministarstva. Tražićemo rješenja za poboljšanje odnosno otklanjanje manjkavosti – obećava.
Dok nam se neki problem čine vječni i nerješivi ključ za rješavanje problema je u našim rukama. Inicijative, peticije, javne rasprave, protesti samo su neki od demokratskih alata kojim građani mogu uticati na promjene, a posebno onda kada to ne rade političari.
Ti procesi mogu potrajati godinama, ali i uz to brže je nego kada ne radimo ništa.
Kako s političarima?
Kavalec građanima koji imaju neki problem u zajednici ili čekaju na zakonsko rješenje koje bi im olakšalo život preporučuju da upotrijebe neki od ovih demokratskih alata.
– Mislim da su ovakvi i slični demokratski alati možda i jedino sredstvo za postizanje uspjeha u oblasti zakonodavstva. Naročito kada su u pitanju zakoni iz oblasti kao što je socijalna zaštita. Naročito i kad su u pitanju zakoni koji političkim strankama ne donose nikakvu finansijsku ili političku korist. Umjesto savjeta navest ću lični primjer, koji je promijenio moju percepciju i odnos prema političarima. To je trenutak kada sam shvatila da političari ne znaju ili vrlo malo poznaju problematiku iz života naših porodica. S političarima i donosiocima odluka se lakše i uspješnije razgovara kada im na primjeren i jednostavan način objasnite i pokažete koji su problemi i koja su moguća rješenja.
Kavalec i Udruženje “Dajte nam šansu” pokazuju da je sve moguće kada se borite, a uz to i znate kako se boriti. Mirnim i demokratskim putem jasno iznoseći svoje zahtjeve.
Nenaviknuti na pritisak javnosti, političari bi možda češće prihvatali zahtjeve građana.
________________________________________________________________________________
Javno zagovaranje – niz aktivnosti koje se poduzimaju s ciljem mijenjanja politike, prakse i stavova s ciljem promjene društva i pozicija moći, mentaliteta, tj. načina razmišljanja
