Opština Vlasenica će više od miliona maraka isplatiti “Zvornikputevima” za rekonstrukciju trga i izgradnju spomenika. Zvornik putevi su posao dobili jer na tenderu nisu imali konkurencije. To i nije čudo jer je čitava procedura sprovedena na način da konkurencija u startu bude eliminisana.
Piše: Miljan Kovač
Pitanje je samo da li su i ovaj put presudile dobre poslovno-političke veze Save Erića, vlasnika ovog preduzeća koje je dugogodišnji favorit javnih nabavki u zvorničkoj regiji. Upravo zbog sukoba interesa Eriću je još 2010. uskraćen mandat poslanika u Parlamentu Bosne i Hercegovine.
Da se načelniku Vlasenice Miroslavu Kraljeviću baš žurilo da ovaj posao dodijeli Erićevoj firmi jasno je iz maksimalno skraćenih rokova kroz procedure javnih nabavki.
Od zemljanih radova do umjetničkih djela
Obavještenjem o javnoj nabavci, koje je objavljeno 28. decembra prošle godine, naveden je 17. januar kao krajnji rok za preuzimanje tenderske dokumentacije, dok je 18. januar bio krajnji rok za dostavljanje ponuda. Već sljedećeg dana, dakle 19. januara, načelnik Kraljević je potpisao Odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača.
Ako se ima u vidu da se u opštini Vlasenica između 28. decembra i 17. januara, što zbog državnih što zbog vjerskih praznika, više praznovalo nego radilo nije ni čudo da je na tender pristigla samo jedna ponuda.
Nije to, ipak, jedini razlog zašto „Zvornikputevi“ nisu imali konkurencije.
Osim što redovno dobija unosne puteve izgradnje i rekonstrukcije putne infrastrukture po opštinama i gradovima regije Birač, “Zvornikputevi” su se, sudeći po poslu koji im je dodijlila opština Vlasenica, počeli baviti i umjetničkim radovima.
Zvuči nevjerovatno da je ovom preduzeću povjeren posao koji između ostalog podrazumijeva i vajarske i livarske radove.
Među uslovima u tenderskoj dokumentaciji nigdje se ne navodi ništa što bi ukazivalo na tehničku i profesionalnu sposobnost ponuđača za izvođenje te vrste radova iako su oni precizno navedeni u tenderskoj dokumentaciji.
Kako se vidi iz obrasca riječ je o: „Vajanju i livenju od bronze kompozicije spomenika od 7 članova u svemu prema uputstvima umjetnika“.
Za ovaj posao, naravno, angažovan je podizvođač. Livenje spomenika, čiji je autor vajar Kirl Mukaetov, izvodi se u livnici „Janković“ u Smederevu. Bar tako je rečeno na svečanosti povodom početka radova u Vlasenici.
Sporno je međutim to što je u Obavještenju o dodjeli ugovora, od 22. februara ove godine, navedeno da podugovaranja neće biti.
U tenderskoj dokumentaciji je između ostalog navedeno: U slučaju podugovaranja, ponuđač mora u ponudi naznačiti da će i koji dio ugovora dati podugovaraču.
S obzirom da se Obavještenje o dodjeli ugovora objavljuje nakon razmotrene ponude i izbora najpovoljnijeg ponuđača, da se zaključiti da „Zvornikputevi“ nisu u ponudi naveli da li će i koji dio dati podugovaraču.
Ako je postojao razlog da ponuđač i ugovorni organ „sakriju“ podugovor sa Smederevskom livnicom, a sve ukazuje na to da jeste, onda je to još jedan i to krupan primjer kršenja zakona.
Logično da su drugi eventualni ponuđači bili limitirani, u slučaju da nemaju unaprijed dogovoren posao sa livnicom koja može izliti spomenik. Takvih livnica je u okruženju jako malo.
Sudeći po raspoloživoj dokumentaciji, u trenutku kada su predali svoju ponudu takvu livnicu na raspolaganju nisu imali ni u „Zvornikputevima“. Što je vjerovatno i razlog zašto je nisu ni naveli u ponudi.
Za razliku od drugih ponuđača koji se nisu ni usudili prijaviti na tender, oni su ipak „igrali na sigurno“. Na to ukazuje i činjenica da su dostavili ponudu u iznosu od 878.378,26 maraka, što je za oko 600 maraka manje od procijenjene vrijednosti posla.
Tender za poželjeti
Na ruku firmi Save Erića išli su i tenderski uslovi. Tako se od ponuđača zahtijeva da mora imati asfaltnu bazu koja nije više od 100 kilometara udaljena od lokacije izvođenja radova. Bez obzira na navedenu, tahničku opravdanost ovog uslova, jasno je da on eliminiše svaku konkurenciju „Zvornikputevima“ u tom regionu, gdje asfaltne baze nisu baš česta pojava.
Među uslovima je, između ostalog, navedeno i da ponuđač mora posjedovati bager, dva kamiona kipera i valjak minimalne težine četiri tone.
U Transparenci International BiH kažu da nije nezakonito to što je govorni organ postavio određene tehničke uslove, pitanje je samo koliko su oni stručno opravdani. S druge strane, smanjivanje rokova procedure javne nabavke može pogodovati jednom ponuđaču.
„U ovom slučaju rokovi su skraćeni na minimum koji dozvoljava zakon. Međutim, skraćivanje rokova može biti upitno jer se na taj način uskraćuje mogućnost da se postigne aktivna i pravična konkurencija. Svakako kraćim rokovima se ograničava konkurencija“, smatraju u TI BiH.
Osim toga, u ovom konkretnom slučaju intrigantno je da se toliko žurilo sa izborom najpovoljnijeg ponuđača, tako da je ugovor potpisan još u februaru, a radovi otpočeli tek 26. jula ove godine.
Savo Erić, vlasnik “Zvornikputeva”/ Foto: Patria
Sve ukazuje na to da je posao Zvornikputevima dodijeljen i prije nego su sredstva za ovaj projekat bila obezbijeđena.
Da je tako potvrđuje i sam načelnik Kraljvić, koji je prilikom svečanog početka radova krajem jula izjavio da se obraćao i predsjedniku Vlade, i predsjednici RS, pa i Miloradu Dodiku članu Predsjedništva BiH, sve dok Vlada konačno nije odobrila sredstva.
U svakom slučaju „Zvornikputevi“ nisu ti koji imaju razloga da se plaše konkurencije na tenderima. Kako se direktor ovog preduzeća Jelenko Vasić svojevremeno javno pohvalio, 99% poslova „Zvornikputeva“ relizuju se putem javnih nabavki. Žurnal je prije 4 godine pisao o tome kako ovo preduzeće dobija poslove koji se finansiraju iz Budžeta iako je protiv njih vođen postupak zbog utaje poreza. Apelaciono vijeće suda BiH je direktora Vasića, 2019. godine, osudilo na godinu dana zatvora i 15.000 maraka kazne.
