Dakle, počela je.
Bez obzira na kalendar.
Pa se spremite da do oktobra nemate ni mira ni sna.
Dakle, počela je vruća politička jesen, bez obzira što smo tek u maju. I što je pred nama još najmanje šest mjeseci.
Koje nismo planirali provesti u prepirkama, svađama, naduravanjima, bildanju mišića, pameti, optužbi.
Predizborna kampanja, za izbore planirane u oktobru. Bilo para ili ne. Zvanično je zapucano za početak i povratka više nema.
Opozicija, okupljena oko Trojke i još nekoliko stranaka objavila je, a više – manje to se i znalo, da će Denis Bećirović iz SDP-a biti zajednički kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva.
Na skromnoj svečanosti bilo je međutim i velikih riječi. Riječ je, veli opozicija, možda i o najvažnijem trenutku nakon završetka agresije na BiH. To što se opozicija ujedinila da se bori za državu bez podjela.
Da nije istina, bilo bi smiješno. A pošto je istina, onda je tužno. Da se oni koji i jesu i nisu vlast, a opet jesu i opozicija konačno odluče ujediniti. U prijevodu – da prevaziđu vlastite podjele, sumnje, da počnu vjerovati jedni drugima, da privatne, pojedinačne, sitne interese, stave ispod interesa svih nas i države.
No, bolje ikad nego nikad. I toliko o tome.
I nema mjesta optimizmu. Jer budimo realni, šta znači pobjeda opozicionog kandidata u Predsjedništvu, ako omjer snaga u vladama i parlamentima bude drugačiji.
Zato, polako. I smireno. Euforija oko jednog kandidata ne donosi nikakve rezultate.
Čini mi se da će upravo to biti problem. Sad kad su se dogovorili. Poneseni uspjehom da se konačno ujedine i daju podršku Bećiroviću, neki su se opozicioni lideri utrkivali kako posoliti rane Izetbegoviću. Pa se u tim nemuštim nasoljavanjima i pretjerivalo.
Što poslovično ide dobro od ruke predsjedniku Naroda i pravde Elmedinu Konakoviću koji je, eto, u namjeri da valjda bude duhovit, a to je još jedna od disciplina gdje je slab, predložio da SDA umjesto Izetbegoviću da podršku Komšiću i tako osigura njegov ponovni prolaz u Predsjedništvo BiH.
No, dok Trojka i kompanija već likuju, u pravim je mukama, a s pravom Bakir Izetbegović.
Nigdje još nije ozvaničeno, ali zna se da je on najvjerovatniji kandidat SDA da se ponovo vrati u Predsjedništvo.
Napravio pauzu, jer tako nalaže zakon, instalirao Džaferovića, jer Zvizdić nije htio zbog Sebije i eto Bakira ponovo u Ulicu Maršala Tita.
To što se k’o biva opozicija ujedinjuje protiv jednoga, kaže Izetbegović u stvari je dokaz snage. Jer drugi lideri nemaju hrabrosti da izađu na izbore, pa isturaju nekog novog kandidata.
Zašto se, o zašto, baš svi moraju ujediniti protiv jednog kandidata i jedne stranke, gotovo vapi Izetbegović.
Stvarno, zašto se, o zašto baš svi moraju ujediniti protiv Izetbegovića i SDA?
Pa da probam kratko, jer sjećanja sežu već desetljećima, da iz prve ruke odgovorim:
- Zato što je Izetbegoviću Stranka važnija od države
- Zato što nema ni ideja, ni vizije, već glasačima nudi samo obećanja
- Zato što niti jedan proces s Čovićem i Dodikom nije donio rezultat
- Zato što smo siromašniji
- Zato što nas je sve manje
- Zato što je za njega Asim Sarajlić maloljetni borac, a Dragan Vikić bivši komandant
- Zato što je novim funkcijama nagrađivao kriminalce i korumpirane
- Zato što je netalentiran za politiku
- Zato što je umislio da mu je otac u amanet ostavio i stranku i državu
- Zato što je u ratu bio iza linije i na liniji
- Zato što je za Fadilove respiratore rekao da nisu neka klasa, ali je i Jugo ’45 auto koje vas može spasiti
- Zato što je doktore s Kliničkog centra u Sarajevu nazvao neradnicima
- Zato što je iftare pretvorio u političke tribine
- Zato što je obmanuo javnost i žrtve oko revizije tužbe protiv Jugoslavije, a okrivio savjetnike
- Zato što je upravo ponovno stavljanje revizije na dnevni red nazvao temom iz naftalina.
- Zato što se ne brine dok god su pune džamije.
- Zato što se ne brine što su sve punije javne kuhinje.
Zato, o zato, Bakire Izetbegoviću! Zato se opozicija ujedinjuje!