Milorad Dodik je odlučio. Dužnosnici iz Republike Srpske prekinut će blokadu državnih insitucija i vratiti se radu.
Tako i bi. Zastupnici Saveza nezavisnih socijaldemokrata odmah su se uputili u Sarajevo, koje, gle čuda odjednom ne smrdi, i zasjeli u parlamentarne klupe.
To je, k’o biva sukladno zaključcima Narodne Skupštine, po kojima eto Miloradovi puleni mogu sudjelovati na sjednicama samo pod uvjetom da u svom odlučivanju uvažavaju zaključke i odluke entitetskog Parlamenta.
Uz put će, najavio je Dodik, njegovi izabranici u proceduru uputiti prijedlog o zabrani zloupotrebe pojma genocida, što je aneks na zakon o zabrani negiranja ratnih zločina kojega je prošlog ljeta nametnuo bivši visoki predstavnik Valentin Inzko.
I zbog čega je navodno, po ko zna koji put, Narodna Skupština RS odlučila da blokira državne institucije.
Na vlasti, pred sudom ili na slobodi
U međuvremenu Dodik je puno prijetio, malo obećavao, ponovo blokirao, kiselo se osmijehivao. Nit’ mu šta mogu američke sankcije, nit’ on šta može njima.
Koprca se sad između velikih očekivanja i malih mogućnosti. Kako god okreneš, gubitak je prevelik.
Jedino što je izvjesno je redovna plaća u Predsjedništvu, te mutni poslovi koje je započeo već prije nekoliko decenija. Sve to, zna Dodik, lako može nestati u trenu. Bio na vlasti, pred sudom ili na slobodi.
Uvjet njegovog bogatstva i slobode jeste moć, sila i šačica prlljepaka, što su mu vjerno služili na putu do vlasti bez granica.
A narod? Za čas zaboravi!
Što je bilo jučer? Ko je bio jučer? Uvijek dođe novi mesija s novim obećanjima, floskulama o nezavisnosti, mantrom o boljem životu.
Vijest stoljeća
“Vijest stoljeća” dolazi iz Neuma. Gdje je navodno lider HDZ-a Dragan Čović rekao da se na idućim izborima neće kandidirati za hrvatskog člana Predsjedništva.
Dok ne vidim svojim očima ne vjerujem. Kao što sam teško povjerovala jesam li dobro čula što je Dragan Čović izgovorio na sjednici Narodne Skupštine u Banja Luci.
Aha! I vi sad znate da niste dobro čuli svojim ušima i da je sve, kako on tvrdi montirano.
Vi čuvajte RS. Na tome vam mogu svi samo pozavidjeti, poručio je emotivno Čović obraćajući se svojim drugovima u Banja Luci.
Kako je sve, eto montirano, pojasnio nam je da je u Narodnu skupštinu otišao da pokaže poštovanje prema tom visokom domu, onima koji su ga pozvali i prema Hrvatima koji žive u tom dijelu BiH.
Hoćete li da brojimo, koliko Hrvata zapravo živi u RS? I zašto je to tako? Hoćete li da se igram njihovih igrica pa nabrajam spaljena sela, srušene kuće, iskopane grobnice u kojima su zauvijek zatrti tragovi Hrvata u Republici Srpskoj?
Hoćete li da pitam zašto Hrvata nema u Banja Luci, Derventi, Prijedoru…zašto ih je od prijeratnih 220.000 na području ovog entiteta, prema podacima Katoličke crkve, ostalo tek oko 15.000 hiljada.
Netko koga je birao hrvatski narod mora bi imati više osjećaja za rane svoga naroda – zato su poručili iz Hrvatske stranke prava Orašja. I zatražili da se nakon glorificiranja Republike Srpske Čoviću oduzme titula počasnog građanina ove općine.
Ta inicijativa neće teško pasti Čoviću. Pa on u Orašje ne ide ni pred izbore.
Njemu je draže iz udobnosti Mostara lamentirati nad teškom i hudom sudbinom koja je snašla Hrvata u BiH.
U njihovo ime pregovara i progovara već skoro trideset godina. Danas malo ovako, sutra onako. U stvari, uvijek isto. Ni riba, ni djevojka. Ni Dragan ni Čović.
Tako smo ovih dana u dilemi je li montaža kad kaže da nema šanse za dogovor o izbornoj reformi ili šanse ipak postoje. Hoće li biti izbora na jesen ili neće.
I ono što me najviše zanima hoće li se zaista kandidirati ili je u Neumu stvarno bio ozbiljan pa rekao da neće.
Šaljivdžija Izetbegović
Kažu sudionici da je je morski zrak uticao i na lidera SDA Bakira Izetbegovića, koji je, kako tvrdi Elmedin Konaković, šeretski, baš njemu ponudio da bude bošnjački kandidat za člana bh. Predsjedništva.
Tako je šaljivdžija Izetbegović ponovo tražio problem za svoja rješenja. Uostalom, tu epizodu još gledamo. Tako je šeretski ponudio i Džaferoviću da mu grije fotelju četiri godine. Dok ponovo ne uđe u Predsjedništvo.
Scenarij je isti. Izetbegović voli komedije s dramskim zapletima. Umjesto Denisa Zvizdića u dramu je prošlih izbora uveo vlastitu suprugu. A sve kako bi Džaferovića smjestio u Predsjedništvu.
Po istom scenariju moglo bi to funkcionirati, samo da Konaković hoće, i ovaj put.
Jedan sjedi u Predjedništvu drugi povlači konce.
I svi mirni. U borbi za bošnjačke interese. Koji se kao i u slučaju suboraca lidera Dodika i Čovića svode na isto.
Na borbu za vlastite interese. U svijetu u kojem vladaju Dodikova, Čovićeva i Izetbegovićeva pravila.
U svijetu u kojem je narod samo puka kulisa nijemih promatrača.
U svijetu gdje se igra po njihovim pravilima.
Koje još nismo savladali. Ali, ne treba biti pesimističan. Pred nama je još puno godina neizvjesnosti.
