Nakon što smo apsolvirali podmetnutu priču o ratu i shvatili da od toga neće biti ništa, vođe nacionalnih stranaka su sada prisiljene da smišljaju neku novu krizu i neki novi rat, kako bi zaokupili pažnju javnosti. Ipak, treba hitno skrenuti pažnju građana s loše ekonomske situacije, potpunog izostanka reformi, a posebno sa brojnih afera i suđenja u koja su umiješani visoki politički dužnosnici. Dok ne smisle nešto bolje i originalnije, pokušavaju nas prestrašiti prijetnjama da neće biti općih izbori u oktobru. Ja, i?
Kao da se u BiH nešto značajno mijenja na izborima. Imaju li izbori smisla kada građani već trideset godina glasaju za svoje dželate i one koji i njih i državu vode u propast? Kao da vodeće stranke ne kradu izbore putem dobro razrađenog i uhodanog izbornog inžinjeringa i čitave vojske stranačkih plaćenika zaduženih za izborne prevare. Kao da rezultati izbora odražavaju volju birača, a ne brojača glasova. Kao da desetine hiljada birača svoj glas ne prodaju za siću i to upravo onim strankama koje su ih i dovele u tako lošu ekonomsku situaciju da moraju prodavati i to malo prava koja imaju, a time i svoje dostojanstvo. Kao da se brojni zastupnici, koje građani izaberu, ne prodaju nakon izbora i to onima koje su najviše kritikovali tokom izborne kampanje. Kao da će oni koje izaberemo razmišljati svojom glavom i raditi posao za koji su plaćeni, a ne slušati naredbe vođa i gledati samo svoj interes. Kao da o najvažnijim pitanjima odluke neće donositi predsjednici i diplomate drugih država, već oni koje smo izabrali da nas predstavljaju. Kao da će birači izabarati političare koji će biti pošteni i moralni i koji će se boriti protiv korupcije, a ne ponovo iste ove političare koji su umiješani u brojne afere i kojima se sudi za kriminal. Kao da postoje mnogo bolji političari od ovih koje trenutno imamo, a ne samo njihove blijede kopije koje će postati kao i oni jer nemamo pravnu državu, a moralni sistem nam je poremećen. Zašto onda trošiti naše vrijeme i novac na izbore, kada nam to ionako ništa dobro neće donijeti.
S ovakvim stanjem svijesti građana, možda bi nam čak bilo bolje bez izbora, jer bi vladajuće stranke mogle na miru nastaviti krasti novac od građana bez da moraju dokazivati ko je veći Srbin, Hrvat, Bošnjak i bez da moraju izmišljati sukobe i ratove te podizati nacionalne tenzije, plašeći se da će izgubiti naredne izbore. Dakle, sve bi bilo isto, ali bi narodi malo manje mrzili jedni druge. Možda je onda bolje da ostavimo ovu i ovakvu vlast i narednih trideset godina, dok narod ne prestane nasjedati na njihove prevare i nauči da demokratija znači i obaveze, a ne samo prava. Do tada bismo mogli korisno potrošiti stotine miliona koje bacamo na izbore.
Šta su nam zadnji izbori donijeli?
Bili su izbori i za nivo Federacije BiH. Mnogi zastupnici su ostali isti, a dobili smo i nešto novih, ali slabo čujemo da bilo ko od njih nešto radi. Vladajuća koalicija je ostala ista, samo se najdugovječnijoj koaliciji SDA i HDZ-a sada priljučio i DF. Vlada se nije mijenjala i pustili smo da nekažnjeno prođe ignorisanje izbornih rezultata i prešutni dogovor SDA i HDZ-a da stara vlada protuzakonito nastavi svoj rad. Dopustili smo i da tu vladu predvodi premijer protiv kojeg je potvrđena optužnica za sudjelovanje u aferi „Respiratori“. Kao i da se njegovoj zamjenici sudi u istom tom slučaju. Šutke podnosimo i to da nismo dobili novog predsjednika i potpredsjednike Federacije, već da su vršioci tih funkcija protuzakonito produžili još jedan mandat. Prvi put su potpuno popunjeni svi klubovi naroda u Domu naroda. Manje je važno to da za neke od delegata ni njihova rođena majka nije znala da su Srbi, Hrvati ili Ostali, jer su se ta mjesta dobijala lakše nego mjesto u Klubu Bošnjaka. Umjesto da vlast bude temelj demokratije, ona se pretvorila u politički cirkus pun akrobacija, prevara, nemorala, zloupotreba, suđenja, prijetnji i korupcije. I sve smo to mi izabrali na prethodnim izborima, a slično ćemo uraditi i na sljedećim.
Bili su izbori i u Mostaru. Ovaj grad je dvanaest godina bio grad slučaj, a to je ostao i nakon izbora jer se situacija ni nakon izbora nije popravila. SDA i HDZ su godinama odbijali da se dogovore o izbornim promjenama, čime su Mostarcima uskratili njihovo biračko pravo. Nisu se Mostarci puno bunili protiv toga jer su nacionalne stranke, stalnim podizanjem nacionalnih tenzija i širenjem mržnje prema pripadnicima drugih naroda, anestezirale njihovu potrebu za demokratijom. Nije Mostarcima smetalo ni to što te dvije stranke odlično surađuju u dijeljenju izbornog plijena od prije 12 godina. Očekivali biste da će građani kazniti one koji su od tog prelijepog grada napravili ruglo. Ali ne, Mostarci su pokazali da im izbori i ne trebaju jer su grad ponovo prepustili u ralje istih onih koji su taj grad osakatili. SDA i HDZ su zajedno vladale Mostarom nakon rata, tokom dvanaest godina suspenzije demokratije, a vladaju i sada, nakon „istorijskih“ izbora. Jedino što je pozitivno iz tih izbora je to što je Mostar dobio par zastupnika koji se svim silama bore za svoje sugrađane, ne obazirući se na brojne kritike i prijetnje.
Dom gubitnika i dom klimoglavaca
Bili su izbori i za državni parlament. Premišljali smo se kome dati svoj glas i ko bi mogao najbolje zastupati naše interese u parlamentu, a onda smo izabrali gore nego da smo glasali naslijepo. Izabrali smo klimoglavce koji nemaju svoj stav već čekaju da im lider njihovog naroda kaže kako da se ponašaju, šta da pričaju, da li i kako da glasaju, da li da bojkotuju parlament i kada da se vrate u njega. Dobili smo beskičmenjake čiji glavni zadatak je da se nikome ne zamjere, jer brzo prođe mandat i nikad se ne zna ko će im možda zatrebati ukoliko ostanu bez posla. Među svom tom bagrom, potkralo se i par zastupnika koji se zaista bore za interese građana, a ne prvenstveno samo za sopstveni interes.
Za Dom naroda nismo glasali ali su oni kojima smo mi dali podršku, u Dom naroda delegirali one koji nisu dobili podršku birača. Tako se taj dom pretvorio u utočište izbornih gubitnika i kukavica koje se nisu usudile čak ni izaći na megdan svojim suparnicima. I tu se uspio provući koji delegat koji zaista radi posao za koji je plaćen, a ne gleda netremice prema svom voždu iščekujući sljedeću naredbu.
Nakon što smo upotpunili oba doma državnog parlamenta desilo se jedno veliko ništa. Morali smo čekati godinu dana da se SDA, HDZ i SNSD dogovore oko podjele plijena. Nakon što su okončali proces formiranja vijeća ministara, krenule su smjene direktora institucija i javnih poduzeća. Onda su izglasali budžet kako bi osigurali novac za plate, posebno plate vojsci birača udomljenih u državnu administraciju, zatim novac za reprezentacije, luksuzne automobile, egzotična putovanja, za vozače, asistente, savjetnike i pomoćnike. I onda opet jedno veliko ništa. Tokom pandemije smo zaboravili i da imamo državnu vlast jer su se svi zavukli u mišje rupe. Da slučajno ne bi nešto morali uraditi nakon što pandemija prođe, pobrinula se Dodikova garda koja je počela blokadu državnih institucija.
I kompletan ta struktura nije bila u stanju da za par godina ispuni nijedan od 14 uvjeta koje je EU postavila za dobijanje kandidatskog statusa. Za sve te godine smo umjesto povratka imali odlazak ljudi. Za sve te godine smo imali poskupljenja i gubljenja radnih mjesta, umjesto ekonomskog napretka i otvaranja fabrika i novih radnih mjesta. Za sve te godine nismo uspjeli iza rešetaka poslati niti jednog korumpiranog političara ili poduzetnika. Uglavnom, možda bismo bolje prošli da nismo ni imali izbore i da smo ostavili stari sastav i parlamenta i Vijeća ministara, jer u onom sastavu je bilo bar nekoliko aktivnih zastupnika i ministara za razliku od ovog u kojem Boga molimo da ništa ne rade, jer nas svakim svojim potezom samo sramote i nanose nam štetu.
Članovi Predsjedništva vs. lideri naroda
Bili su izbori i za članove Predsjedništva BiH. Izabrali smo članove koji se u medijima pojavljuju samo kada se prepucavaju, svađaju ili prijete jedni drugima ili od te institucije prave cirkus. Izabrali smo članove koje niko ne zarezuje i koji služe kao ikebane koje neko nekad pozove negdje, gdje se ništa važno ne dešava. O svim bitnim stvarima razgovaraju samoprozvani lideri naroda. Taj problem još većim čini činjenica da i druge države na sastanke pozivaju samoprozvane lidere naroda, umjesto zvaničnih predstavnika koje su građani izabrali.
Na kraju o BiH odlučuju svi osim onih koje smo mi izabrali, jer oni ne žele da se dogovore već svoj posao prebacuju na druge. Pa tako o BiH razgovaraju Erdogan i Vučić, Plenković, Milanović, Orban, rusko i njemačko ministarstvo vanjskih poslova, američke i EU diplomate, hrvatski ministar vanjskih poslova čak spominje da je od Rusije dobio garanciju za izmjene Izbornog zakona BiH. Ima li onda uopće potrebe da BiH ima svoje institucije ili je dovoljno da ostavimo tri samoprozvana nacionalna lidera i faktički im predamo kompletnu vlast u ruke, pošto je očito da je oni već i imaju.
Nakon svega toga se postavlja logično pitanje da li nama uopće trebaju izbori? Zašto da biramo predstavnike vlasti kada o sudbini BiH ionako odlučuju druge države preko tri nacionalna lidera.
Šta je ta demokratija?
Bosna i Hercegovina je s pravom stavljena na listu hibridnih demokratija što podrazumijeva da demokratiju imamo na papiru ali ne i u stvarnosti. Demokratija nam garantira slobodu i brojna prava, ali ona podrazumijeva i brojne obaveze i preuzimanje odgovornosti za svoje postupke i odluke, posebno izborne odluke. Iskoristite mozak i nemojte dozvoliti da vas kriminalci decenijama varaju na istu foru. Iskoristite svoje biračko pravo, ali ne da biste zaradili 50 KM već da biste izabrali nekoga ko će vam omogućiti da sami i na dostojanstven način zaradite puno više od toga.
Ako želite bolju vlast onda trebate glasati za bolje političare, a ne za korumpirane političare i nacionaliste. Ako želite da korumpirani političari budu sankcionirani onda trebate prestati da im se divite, da tražite opravdanja za njih i da za njih glasate. Ako želite snažnu opoziciju onda glasajte za poštene i jake opozicionare, a na za one koji decenijama sjede u parlamentu bez rezultata i koji su se toliko stopili s vladajućima da ih ne možete ni razaznati. Ako želite promjenu, ona mora krenuti od vas. Ne može se promjena desiti sama od sebe, već se svako od nas mora promijeniti da bi se to prenijelo na kolektiv.
Ono što je sigurno je da će nam vladajuća koalicija sve do izbora pažnju održavati novim prijetnjama, širenjem straha, stalnim prepucavanjima, lažnim sukobima, izmišljenom mržnjom, harmonikama, nelegalnim praznicima i dokazivanjem ko je veći vjernik. Za njih je to jedini način da dobiju izbore, jer nikakvih rezultata nemaju. Vi imate i pravo i obavezu da te i takve političare zaustavite, da ih kaznite za svo zlo koje su nanijeli, da im pokažete da znate bolje i da ne nasjedate na njihove izmišljene priče o nacionalnim sukobima kojima prikrivaju svoj kriminal. Pogledajte kako žive vođe vašeg naroda, njihove porodice i suradnici, a onda se okrenite oko sebe, pogledajte kako živite vi i vaše porodice i sve će vam se samo kazati. Nemojte glasati za korumpirane političare, milionere koji se pretvaraju da im je stalo do sirotinje i njihovog naroda. Iskoristite izbore da izaberete ljude koji su slični vama, koji imaju slične probleme, koji su pošteni i moralni i koji će znati i htjeti izboriti za prava građana. Malo je takvih, ali je za početak i to malo dovoljno. Jedino u tom slučaju se isplati imati izbore, sve ostalo je samo varka.
