Posljednjih sedmica intenzivirane su naplate, kojim RS traži sudske troškove od žrtava koje su tužile ovaj entitet za pretrpljeno nasilje. Riječ je o bivšim logorašima, žrtvama torture i seksualnog nasilja u ratu te porodicama nestalih i ubijenih lica. Umjesto pravde, kažnjeni su. Ponovo
Piše: Senka KURT
Meho Halilović iz Ratkovića kod Čelića imao je tek 22 godine kad je propatio višemjesečnu torturu logora.
No, danas je pred novim izazovom, teškoćom i preprekom nepravde i moćnih neljudskih zakona, koji Halilovića stavljaju pred nove muke. Zato jer je 2013. godine tužio Republiku Srpsku, te tražio baš kao i hiljade logoraša odštetu za stradanja koja su pretrpjeli, Haliloviću se prijeti oduzimanjem imovine ukoliko nema sredstava da plate troškove postupka entitetu kojeg je tužio.
Njegov je mučni ratni put krenuo u maju 1992. godine s kolegom Bahrudinom Mujkićem zarobljen na povratku iz Koraja.
– Zarobili su nas arkanovci, ali i lokalni mještani, odveli u policijsku stanicu u Lopare, ispitali, pa prebacili u Bijeljinu. Tu je počeo užas – tortura, prijetnje, udaranje. Ne znam koliko smo bili tamo, 15-tak dana možda. Dani puni neopisivog ponižavanja, omalovažavanja, nasilja. Kad te postave između štoka vrata pa se petorica mijenjaju u šutiranju udaranju. Svašta su nas tjerali, ponižavali najviše što mogu, skinuli, pustili da se smrzavamo. A onda prebacili u logor u Bijeljini – priča nam Halilović.
Smjenjivale se vojske, silnici, mučitelji.
– Ni ne znam zašto sam bio u logoru. Nisam imao ni vojnu ni političku funkciju, nisam bio niti u jednoj stranci. Imao sam samo 22 godine. Valjda zato što se zovem Meho Kolega je imao uniformu TO kad su nas pokupili. Njemu su bezbol palicom slomili ruku. Ja nisam mogao ustati koliko su me tukli – priča Halilović.
Nakon toga prebačen je u logor Batković. O užasima ovog logora zna danas cijeli svijet. Halilović kaže da je tu bilo zatočenika iz Kalesije, Koraja, Brezovog polja… U jednom hangaru poredani kao sardine, skoro 1.700 ljudi.
– Tu sam bio dva i po mjeseca. Sve ukupno 4,5 mjeseca raznih logora. U Batkoviću od jula do septembra, oktobra, vrijeme mi se gubi. Imam tačno u papirima – govori nam.
Iz ovog zloglasnog logora najviše se sjeća kako ga je mučio i tukao čuvar Fikret Smajlović zvani Piklić.
– Svjedočio sam protiv njega u Tuzli, ne znam je li odslužio svoje. On mi je, možete li zamisliti, psovao majku balijsku – sjeća se Halilović.
Nema nikog da nas zaštiti
Razmijenjen je u Brčkom, nakon što ga je registrirao Crveni križ. Kad se vratio kući gotovo niko ga nije mogao poznati.
Preko Udruženja logoraša, a uz pomoć advokata iz Tuzle, 2013. odlučio je tražiti odštetu za psihičku, fizičku bol, torturu, mučenja koja je preživio.
– Obratili smo se sudu u Banja Luci, advokat Mešić je vodio tu tužbu, a kad je umro naslijedio ga je njegov sin (Amir, op. aut). Tu tužbu smo izgubili, a danas mi se čini da je bilo bitno samo da se od nas uzmu pare. Nas niko ne štiti, nema nikoga da nas zaštiti – govori Halilović.
I onda je došlo rješenje o nadoknadi troškova postupka. Dolazila sudska policija izi Tuzle. Meho Halilović treba platiti oko 3.500 KM.
– Nisam imao taj novac, pa sam pribjegao manipulacijama. Mom kolegi, invalidu, koji je u ratu ostao bez očiju i ruku, počeli su mu skidati s računa od penzije. Ja sam svu svoju imovinu prepisao na dijete. Nemam posla. Nemaju mi od čega ni šta oduzeti. Došli su da plijene, kod mene bili kolege logoraši iz svih krajeva. Policajci došli i otišli – kaže Halilović.
I prije par dana sudski policajci su ponovo došli. Takva je, kažu, procedura.
– Istina je da mi se sad prijeti da će mi plijeniti pokretnu imovinu. Da nose TV, komodu, sećiju. Ja sam sit svega, nisam dobro, puna mi je kesa lijekova. Iz logora sam otišao u rov, branio zemlju. I nisam ovo zaslužio. Ništa nisam dobio ni kao bivši logoraš ni kao bivši borac. Nisam ja ta stranka. Podrumaši su dobili – kaže Halilović.
Ibro Ramić iz Kalesije nerado priča, kaže, on ne želi da se riješi njegov, već problem hiljada logoraša. Institucionalno. Pravedno. Po zakonu.
– Meni je cilj da pokažem da ne želimo biti žrtve drugi put. Želim ukazati na nepravdu, da se pomogne svim logorašima, ne meni. Mnogi su u jako lošoj situaciji. Ja radim, imam posao. Od ovog mjeseca su mi htjeli odbiti od plate. Tražio sam u trezoru da mi ne odbiju pola sume od skoro 3.000 KM, nego mjesečno – govori Ramić.
Nakon presude stigli su da mu plijene imovinu, pa se žalio, sudovima na svim nivoima. No, nije pomoglo, u ovom momentu izvjesno je da će mu se od plaće odbijati kako bi nadoknadio sudske troškove.
– Bio sam u logorima Sušica i Batkovići sad treba platiti – navodi Ramić.
I on je na poziv udruženja povjerovao advokatima.
– Rekli su nam napišite izjavu, donesite nalaze. Nekako su nam dali do znanja da ćemo izgubiti na sudovima u RS, ali su obećavali su nam da ćemo ići na druge, više, možda i međunarodne sudove. Na foru je pristalo hiljade ljudi, mislim da smo 150, 200 KM dali za papire, troškove. I onda izgubili – kaže Ramić.
Nedavno je bio kod Mešića, kad mu je stiglo rješenje da mora platiti sudske troškove.
– Bukvalno me je istjerao iz kancelarije. Angažovao sam novog advokata, koji je prije dvadesetak dana poslao moju tužbu Vrhovnom sudu. Čekam šta će dalje biti, ali nisam optimista. Poslali su rješenje i firmi u kojoj radim i meni – kaže Ramić.
Ramić je nastavnik, od svoje plaće izdržava šestoročlanu porodicu. Ima četiri kćerke, tri studentice i jednu srednjoškolku.
Ovih dana TRIAL International ponovo je upozorio da je u posljednjih nekoliko sedmica intenzivirana procedura naplate.
– Imamo sve više poziva žrtava ratnih zločina koje nam se obraćaju za pomoć. Prije mjesec dana, Evropska komisija je u svom izvještaju koji se tiče napretka BiH u procesu Evropskih integracija, izdala preporuku entitetima da razmotre opciju odustajanja od potraživanja ovih troškova od strane žrtava – ističe Adrijana Hanušić-Bećirović, viša pravna savjetnica u TRIAL International.
Dodatna stimgamizacija i viktimizacija
Ona napominje da je federalno Pravobraniteljstvo 2018. godine odustalo od potraživanja troškova, nakon što je Ustavni sud BiH usvojio odluku u kojoj je utvrdio da je jednoj žrtvi ratnog zločina povrijeđeno pravo na imovinu, kao i pravo na pristup sudu.
– Pravobraniteljstvo BiH je također odustalo od potraživanja troškova, a ovakva praksa se još uvijek dešava isključivo u odnosu na troškove postupka Republike Srpske – istaknuto je.
TRIAL International dodaje kako naplate troškova postupka mogu aktivirati sjećanja na originalnu traumu i pokrenuti niz simptoma koji su i dalje prisutni.
– Prinudne naplate predstavljaju direktan udar na egzistenciju preživjelih i asociraju na gubitak, a često i jeste prijetnja vlastitom opstanku, jer mnogi od njih žive na granici siromaštva. Ovakvim postupcima žrtve rata se dodatno stigmatiziraju i viktimiziraju i to od strane legitimnih predstavnika vrhovne vlasti kao što je sud – navodi psiholog Elmir Ibralić iz Udruženja građana Vive Žene.
Ovim problemom bavi se i Europska komisija (EK) u oktobarsko Izvještaju o napretku BiH za ovu godinu.
EK je zatražila od entitetskih vlada da odustanu od potraživanja troškova parničnog postupka od žrtava ratnih zločina.
I specijalni izvjestitelj UN-a za promovisanje pravde, reparacije i garancije neponavljanja zločina Fabian Salvioli tokom nedavnog posjeta BiH naveo je da će ovaj problem biti predstavljen Vijeću za ljudska prava Ujedinjenih nacija.
– Prema dostupnim informacijama, u pojedinim slučajevima troškovi su iznosili od 6.000 do 10.000 KM, a nekim žrtvama je oduzeta imovina kao jedan vid plaćanja. Ova praksa je koliko neetična toliko i neprihvatljiva, te je u suprotnosti sa međunarodnih standarda zaštite žrtava teških kršenja ljudskih prava i humanitarnim pravom – istakao je Salvioli.
Inače, Ustavni sud BiH je 2018. godine zauzeo stav, da obavezivanje žrtve ratnog zločina slabog imovnog stanja na plaćanje troškova sudskog postupka, predstavlja povredu njenog prava na imovinu i pristup sudu.
– Ustavni sud Bosne i Hercegovine, navedenom odlukom, a pozivajući se na odluku Europskog suda za ljudska prava u Strazburu broj 72512/13 u predmetu Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, utvrdio je da je pobijanim presudama Vrhovnog suda RS i Okružnog suda u Banjoj Luci, apelantici prekršeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava BiH i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava BiH i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te pomenute presude, u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima postupka ukinuo, a predmet vratio Okružnom sudu u Banjoj Luci i naložio da po hitnom postupku donese novu odluku u vezi troškova postupka i u roku od 90 dana obavijesti Ustavni sud BiH o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke – naveli su tada iz Saveza logoraša u BiH.
Nakon odluke Ustavnog suda, federalno Pravobraniteljstvo i Pravobraniteljstvo BiH odustalo je od od potraživanja troškova postupaka od žrtava.
Trenutno jedino Pravobranilaštva Republike Srpske ima aktivne izvršne predmete u kojima od žrtava ratnih zločina traže naplatu troškova postupka.
Ova je bila prva odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine kojom je utvrđena povreda prava na imovinu i prava na pravično suđenje logoraša/žrtava torture u predmetima po tužbama za naknadu nematerijalne štete, te je, kao takva, izuzetno značajna za sve logoraše/žrtve ratne torture koje su odlučile svoja prava na reparaciju potražiti sudskim putem, a protiv kojih se vode ili su okončani izvršni postupci, obzirom da je primjenjiva na sve identične slučajeve, te bi morala da predstavlja prekretnicu u odnosu institucija Bosne i Hercegovine prema žrtvama ratne torture.
Krug pravde i pravednosti
Logoraši su, dakle, prije tri godine pozvali sudske organe u BiH da ubuduće, prilikom odlučivanja o troškovima postupka u predmetima po tužbama logoraša/žrtava ratne torture, u obzir uzmu ovu odluku Ustavnog suda BiH, a institucije izvršne i zakonodavne vlasti da preduzmu odgovarajuće mjere s ciljem hitnog usvajanja Zakona o pravima žrtava torture, kao jedinog i sveobuhvatnog rješenja u interesu svih.
Njihov je apel podržao i Komitet protiv torture UN-a.
Sve stoji na papirima. U stvarnosti Ibro Ramić već će od idućeg mjeseca morati platiti što je prošao mučenja i logore.
Priča o začaranom krugu pravde i pravednosti nastavlja. A iza bivših logoraša i žrtava nema ni zaštitnika bošnjačkih interesa, ni politike, ni stranke
