U Bosni i Hercegovini zbog zagađenja zraka godišnje prerano umre oko 3.300 stanovnika. No, niti jedna vlast od rata do danas nije se ozbiljnije (po)zabavila ovim problemom
Piše: Senka KURT
Stanovnici BiH udišu nečisti (nezdrav) zrak i time im se uskraćuje jedno od ljudskih prava – pravo na čist zrak.
Gotovo da nema više godišnjeg doba (nekad je to bilo samo u kasnu jesen ili u zimu) kad građani ne osjete probleme, posebno disajnog sistema.
To nas stavlja na vrh ljestvice zemalja u kojima zbog zagađenja umiremo prerano.
Lagano umiremo i nestajemo
Posljednji izvještaj Svjetske banke za Zapadni Balkan naglašava kako je neophodno smanjiti proizvodnju električne energije iz uglja. U istom se izvještaju dodaje da je (osim smrtnosti građana i oboljenja) direktna šteta za našu zemlju, koja je rezultat zagađenja zraka između 1 i 1,8 milijardi dolara.
Stručnjaci najavljuju da će nas rekordne visine zagađenja sredinom ovog mjeseca staviti na listu najzagađenijih gradova na svijetu, gdje se već redovno nalaze Sarajevo, Zenica, Tuzla, Ilijaš, Visoko…
Za Interview. ba meteorolog Nedim Sladić prošle je sedmice najavio pojačano zagađenje u dijelu Zemljine kugle, kojoj i mi pripadamo.
– To bi se moglo desiti zbog buđenja Atlantika i smirenja vremenskih prilika što donosi topliji zrak s jugozapada – upozorio je Sladić.
Dodao je da, usljed globalnih promjena dolazi do temperaturne inverzije, odnosno topliji zrak bude izdignut uvis, a hladni, fizički teži i gušći, u nizinu. Tako planine postaju toplije od gradova usljed čega teški zagađeni zrak ostaje u kotlinama.
Ovaj je opis tipičan za naše krajeve.
– Taj poklopac gustog hladnog zraka, ispod kojeg nema strujanja, onemogućava ozbiljniji i vjetar, a gdje nema vjetra – tu se zadržava teški zagađeni zrak i uz naše automobile, ložišta, ugalj i druge izvore zagađenja dolazi do gomilanja velikih količina aero polutanata koje se zadržavaju u kotlinama – dodao je.
Anes Podić iz Eko Akcije upozorio je da, kad god u BiH tokom zime imamo stabilno vrijeme, imamo razloga i za brigu jer je i zagađenje više.
U Sarajevu to posljednjih godina postaje opasno, a vlasti (iznova i iznova) najavljuju brojne akcije.
Podsjetimo, išlo se na uspostavu “epizode” pripravnosti, kroz uvođenje mjera par – nepar u saobraćaju, škole su dobile preporuku za održavanje online nastave, najavljena je zamjena peći za socijalno ugrođene obitelji.
Od obećanja, podsjetio je Podić, ostala su samo obećanja.
Sarajevski kantonalni ministar zadužen i za zaštitu okoline Enver Hadžiahmetović kazao je da se situacija “prati”. Reagirat će se, kaže, ukoliko dođe do zagađenja ili ako stignu ozbiljne najave.
Nedim Sladić upozorava da bi aerozagađenje moglo trajati sve do marta naredne godine, a tokom tog dugog perioda stanovnici gradova sa prljavom industrijom ponovo će se suočiti sa većom koncentracijom sumpornog dioksida i nitrogen oksida, odnosno udisati vrlo štetne PM čestice (PM 2.5 i PM 10).
Okret ka zelenoj energiji
Šta je rješenje? Stručnjaci kažu – za početak ograničenje zagađujućih čestica moguće je samo okretanjem ka takozvanoj zelenoj energiji, odnosno obnovljivim izvorima energije.
Kad je BiH u pitanju najveći izvori aerozagađenja su čvrsta ložišta, poznato je da je ugalj jedan od najprljavijih energenata, što nama govori da ćemo se morati nečega odreći, uvjeren je Sladić.
No, odricati se nije lako, posebno u teškoj ekonomskoj situaciji kakva je u BiH i na Zapadnom Balkanu, općenito.
Osim toga, čisti zrak i pravo na čisti zrak nije samo obaveza građana, već prije svega država i vlasti.
Vijeće za ljudska prava UN-a 8. oktobra ove godine usvojilo je Rezoluciju 48/13, kojom je priznalo pravo na zdrav okoliš kao ljudsko pravo, a zagađenost zraka koja vlada u BiH potvrđuje da je bh. građanima/kama to pravo uskraćeno.
Prof. dr. Samir Lemeš s Politehničkog fakulteta u Zenici, inače predsjednik Skupštine zeničkog Eko Foruma za Interview. ba ističe da kod nas pravo na čist okoliš nije prepoznato kao osnovno ljudsko pravo, ni u Ustavima BiH (države, entiteta, kantona) ni u međunarodnim konvencijama.
– Evropski sud za ljudska prava imao je samo nekolicinu presuda za slučajeve koji su nastali kao posljedica zagađenja okoliša, ali su se presude pozivale na druga prava zagarantovana Evropskom poveljom o ljudskim pravima: pravo na privatnost, pravo na pravično suđenje i slično – kaže nam prof. Lemeš.
On podsjeća na najnoviju odluku Vijeća UN-a za ljudska prava, koje je priznalo pristup čistom i zdravom okolišu kao temeljno ljudsko pravo.
– Tim je formalno osnažena globalna borba protiv razornih posljedica klimatskih promjena. Rezolucija, o kojoj se prvi put raspravljalo 1990-ih, nije pravno obavezujuća, ali ima potencijal oblikovanja globalnih standarda. Pravnici koji se bave klimatskim parnicama kažu da bi im to moglo pomoći u izgradnji argumenata u slučajevima koji se tiču okoliša i ljudskih prava– navodi prof. Lemeš.
Podsjeća nas da Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je oko 13,7 miliona smrtnih slučajeva godišnje, ili oko 24,3% ukupnog broja u svijetu, posljedica ekoloških rizika kao što su zagađenje zraka i izloženost štetnim hemikalijama.
I upravo su zbog toga, posebno za građane BiH kreirali bilten, kako kaže, za sve one koji se odluče koristiti pravosudnu zaštitu od zagađenja.
Inače, Udruženje Eko forum Zenica osnovano je na inicijativu grupe građana, još prije 13 godina. Osnovni cilj Foruma je borba za zaštitu okoliša i zdrave životne sredine, ali i podizanje svijesti građana o njihovim pravima na zdrav okoliš, te pružanje pomoći i pravnih savjeta građanima.
Pravne bitke (pre)dugo traju
Sa Udruženjem Arnika iz Češke realiziraju projekat “Pravna pomoć žrtvama zagađenja”, čiji je cilj pokretanje tužbi protiv odgovornih za zagađenje u Zenici. Inače, ovo je Udruženje još 2015. podnijelo Krivične prijave protiv kompanije ArcelorMittal Zenica i (tada) odgovornih lica Palavathu Krishnan Nair Biju i Mukund Vyankatesh Kulkarni, za krivično djelo Onečišćenje okoliša iz člana 303 Krivičnog zakona FBiH, te protiv Branke Đurić, bivše ministrice Ministarstva okoliša i turizma FBiH i Ibrahima Tirka, direktora Federalne uprave za inspekcijske poslove, kao službenih osoba u FBiH, za krivično djelo Nesavjestan rad u službi iz člana 387. Krivičnog zakona FBiH.
Nedavno je Lemeš upozorio da od tada vode pravne bitke protiv zagađivača zraka koje ni do danas nisu završene.
Istina, neke presude i parnice su završene, krivične prijave odbačene, a neke još uvijek u postupku žalbe.
– Čitav proces koji u našoj državi traje sporo i dugo, otežava dalji put da se pravda traži na međunarodnim sudovima – naglasio je Lemeš.
Uvjeren je da u borbu za čisti zrak treba uključiti i druge kako bi lakše stigli do međunarodnih sudova, “da BiH prodiše i da imamo zdrav okoliš bez obzira da li se radi o zagađenju vode, zraka, tla”.
A pravna zaštita žrtava zagađenja, bez obzira o kojem je gradu u BiH riječ, zahtjeva odgovore na nekoliko osnovnih pitanja: koliko je zagađenje i zašto, koji su osnovni uzroci zagađenja zraka, koliko je učešće pojedinih izvora zagađenja.
No, to se, kažu stručnjaci, može uporediti količinama potrošenih goriva, pa se dođe do podatka da je industrija daleko najveći izvor zagađenja.
Drugi veliki problem je izostanak investicija u zaštitu okoliša, tako da se i dalje koriste zastarjela postrojenja koja nisu usklađena s modernim standardima.
Stručnjaci upozoravaju da se ne koriste čak i stari uređaji za prečišćavanje zraka, kako je to, na primjer u zeničkoj Čeličani, gdje je svojevremeno uklonjena vazdušna zavjesa zbog rekonstrukcije kompresora, pa se dim ispušta kroz krov hale, umjesto da se preko filtera ispušta kroz dimnjak.
No, nije problem samo u otrovima koje udišemo već i u činjenici da je zbog zagađenja zraka, otrovno i tlo, a time su i poljoprivredni proizvodi kontaminirani teškim metalima i organskim materijama iznad dozvoljenih granica.
Lov u mutnom
U Bosni i Hercegovini, nadalje, nema pouzdanih podataka o zdravstvenom stanju stanovništva, ali postoje brojne naučne studije koje povećano zagađenje nedvosmisleno povezuju s povećanim brojem oboljenja disajnih organa, srca i krvnih sudova, probavnih i reproduktivnih organa, dijabetesom, leukemijom i drugim malignim oboljenjima.
U najmanju ruku sumnjive su i tzv. okolinske dozvole koje se izdaju da bi se smanjio utjecaj industrije i okoliš. One su pored zakona i propisa, koji propisuju granične vrijednosti zagađenja, te postupke i procedure zaštite, za svako industrijsko postrojenje obavezan dokument.
No, stručnjaci ističu, kako se i tu nerijetko lovi u mutnom jer se rijetko uzimaju u obzir rezultati javne rasprave i mišljenja građana (kad su veliki pogoni u pitanju), a pitanje je koliki dio tereta preuzmu i inspekcije.
Studija o uticaju kvaliteta zraka na zdravlje opće populacije stanovnika Tuzle, Lukavca i Živinica (mislioprirodi.ba) iz oktobra prošle godine pokazala je da je revizija aktivnosti nadležnih institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine na smanjenju zagađenosti zraka utvrdila brojne nedostatke u postojećem sistemu upravljanja kvalitetom zraka.
– Identifikovala je da su nedostaci postojećeg regulatornog okvira, neadekvatno praćenje kvaliteta zraka, nezadovoljavajuće planiranje i realizacija mjera zaštite zraka, kao i neodgovarajući nadzor nad zagađivačima zraka, krivi za neefikasnost nadležnih institucija na poboljšanju kvaliteta zraka. Dosadašnja praksa rada inspekcija svih nivoa pokazala je da su kazne koje se izriču velikim zagađivačima simbolične i da nikako ne odgovaraju stepenu štete nanesene okolini. Veliki zagađivači su privilegirani kod institucija vlasti jer je prisutan debalans između ekologije i ekonomije; državne institucije po pravilu daju prednost ekonomiji nad zaštitom okoliša – navedeno je.
U Studiji je istaknuto kako su rijetki primjeri primjene krivičnog zakona za djela protiv okoliša, da su procesi spori i neefikasni i najčešće se završavaju bez kazne, usljed nedostatka adekvatnih dokaza.
Navedeno je također da praksa Evropskog suda za ljudska prava sadrži nekoliko slučajeva presuda protiv država koje nisu svoje građane zaštitile od zagađenosti.
Presuda nasličnija situaciji u BiH je ona kojom je Italija 2019. godine proglašena krivom zato što nije zaštitila svoje građane od zagađenja, što je dopustila zagađivačima da odgađaju projekte zaštite okoliša i što je građanima uskratila informacije o zagađenju i uticaju zagađenja na zdravlje. Ustanovljeno je kršenje člana 8. (pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života) i člana 13. Konvencije (pravo na djelotvoran pravni lijek).
– Da bi se pokrenuli slični procesi protiv Bosne i Hercegovine, neophodno je da se prvo iscrpe svi pravni lijekovi u BiH, jer u suprotnom Evropski sud takve apelacije odmah odbacuje – savjetuju pravnici.
Parnični postupak pojedinaca protiv velikih zagađivača može trajati godinama, iziskuje značajne troškove vještačenja i uvijek nosi rizik da se parnica izgubi jer se veliki zagađivači brane nerealnim zahtjevima za skupa vještačenja za koje unaprijed znaju da su neprovodiva ili da tužitelji nisu u stanju podnijeti tolike troškove.
– Iz tog razloga se samo malobrojni pojedinci usuđuju pokrenuti takve tužbe. Čak i upravni sporovi protiv rješenja koja izdaju nadležne institucije zagađivačima mogu trajati godinama i imaju neizvjestan ishod. Tužbe budu odbačene zbog proceduralnih grešaka ili nedostataka legislative koja ne dopušta onima koji imaju kapaciteta za pokretanje postupka da osporavaju donesena rješenja – istaknuto je.
S druge strane, oni koji su i zakonom prepoznati kao “zainteresirane strane” kao direktno izloženi utjecaju zagađenosti okoliša, rijetko znaju kako da se izbore za svoja prava i kako da vode postupke pred sudovima.
Male države poput Bosne i Hercegovine, koja je uz to još i zemlja u tranziciji, nemaju kapacitete da se izbore s kompleksnim problemima kao što je zagađenost zraka.
Češka Republika je preko dvije decenije, u suradnja sa ekspertima iz SAD i EU i uz značajna finansijska sredstva EU, uspjela da kvalitet zraka dovede u prihvatljive okvire. To znači da rješenja ipak postoje…
– … ali da je potrebno jasno opredjeljenje institucija vlasti, građana i šire javnosti, te značajna podrška drugih zemalja i međunarodnih institucija– naveli su autori studije, uz dr. Lemeša, još i Đana Stojančić i Zlatan Dizdarević.
To ukratko znači da u BiH svaki građanin/javnost imaju pravo pokrenuti sudski postupak ukoliko se neko ponaša suprotno okolišnim principima iz okolišnih zakona (čl. 39(2) ZZO FBiH) pred nadležnim sudom.
Shodno tome sud ima pravo naložiti pravnim i fizičkim licima da preduzmu sve neophodne mjere, uključujući obustavu određenih aktivnosti i/ili plaćanje šteta; obavezati pravna i fizička lica da izvrše uplatu naknade u Federalni fond za zaštitu okoliša; naložiti privremene mjere.
Samo u slučaju neuspjeha kod domaćih institucija (iscrpljenost pravnih lijekova) postoji mogućnost obraćanja mešunarodnim institucijama, poput Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.
Sudija ovog suda Faris Vehabović za Interview. ba kaže da do sada nije bilo obraćanja građana Bosne i Hercegovine Sudu zbog uskraćivanja prava na čisti zrak.
– Takvi su slučajevi poznati kad je u pitanju Španija ili Italija, ali iz naše zemlje, valjda zbog drugih problema, ove tužbe još nisu došle – ističe Vehabović.
On kaže da Sud za sada ne tretira pitanja globalnog zagađenja već konkretne, rekli bismo lokalne slučajeve.
– Kad globalno zagađenje dođe na dnevni red to će biti veliki predmeti. To se tiče svih nas. No, rano je o tome još govoriti. Teško je predvidjeti kako bi takve tužbe bile odlučene – kazao je Vehabović.
Preokupirani političkim, društvenim, ekonomskim problemima građani BiH, posebno u krajevima gdje je zagađenje najviše, zaboravljaju zapravo da je ispred svega briga za zdravlje. I još da imaju pravo da dišu zdrav zrak.
Termoelektrane smrti
Liječnici za kriznih dana upozoravaju da su najugroženije trudnice, stari, djeca, osobe s respiratornim, srčanim problemima. No, u konačnici, ugroženi su svi.
Prema najnovijem izvještaju nevladine organizacije CEE Bankwatch Network i Centra za istraživanje energije i čisti zrak pretpostavlja se da su štetni gasovi iz termoelektrana na Zapadnom Balkanu u posljednje tri godine usmrtili 19.000 ljudi širom Evrope.
Iona Ciuta iz CEE Bankwatch Networka je poručila da vlasti zemalja Zapadnog Balkana ne mogu, kako je izjavila, sanjati o članstvu u EU, a ignorisati pravila o zagađenju zraka. Smatra da Evropska komisija i vlade EU država moraju sankcionisati one koji uzrokuju zagađenje.
O Europskoj uniji građani BiH odavno više ne sanjaju. Sad je vrijeme da se počnu boriti. I za EU i za čist zrak!
