Od genocida u vrelo ljeto 1995. u Srebrenici prošlo je 26 godina. Obitelji žrtava još čekaju pravdu, traže kosti svojih najmilijih. Čekaju dostojanstvenu osudu zločina, rezoluciju, koju apsurdno i sramotno, o Srebrenici, BiH nema
Piše: Senka KURT
Zvuči apsurdno, sramotno. Bosna i Hercegovina, u kojoj se dogodio genocid u Srebrenici u julu 1995. godine, zločini o kojima svijet govori, ni 26 godina nakon tragičnih događaja nije osudila ovaj stravični čin.
Genocid iz ljeta 1995. u Srebrenici bolna je tema, oko koje, na žalost, nema dogovora u Bosni i Hercegovini. O Srebrenici, na žalost, u Parlamentu Bosne i Hercegovine, tamo gdje o našim životima odlučuju narodni izabrani zastupnici, nema dogovora. Rezolucija o osudi genocida nije usvojena. Unatoč upornim pokušajima predstavnika stranaka iz Federacije BiH, prema svemu sudeći, uskoro ni neće. Uglavnom zahvaljujući tvrdom stavu zastupnika iz Republike Srpske da se u Srebrenici nije dogodio genocid. Unatoč presudama Međunarodnog suda pravde u Hagu. Porodice i njihove žrtve 26 godina čekaju pravdu. U svojoj zemlji.
Europski parlament je 2015. usvojio Rezoluciju o genocidu u Srebrenici i pozvao sve europske države da 11. juli obilježe kao Dan sjećanja. Kao dan kad cijeli svijet treba smoći snage, pogledati se u oči, dati makar malo pravde i satisfakcije žrtvama i njihovim obiteljima.
EP je događaje iz jula 1995. godine izravno označio kao “genocid i najveći ratni zločin u Evropi poslije završetka Drugog svjetskog rata”, uz davanje pune podrške radu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY).
No, nešto prije Rezolucije iz Bruxellesa, Vijeće sigurnost Ujedinjenih naroda, na inicijativu Velike Britanije, odbilo je da usvoji Rezoluciji S/2015/508, kojom se osuđuje genocid u Srebrenici.
Uvreda uspomene na mrtve
Tada je ruski izaslanik Vitalij Čurkin uložio veto, navodeći da je dokument “ispolitiziran” i “ne doprinosi pomirenju”.
Tako počinje žustra rasprava, ne samo na Balkanu, već i u ostatku svijeta.
Predstavnica Sjedinjenih Država Samantha Power kazala je da “ruski veto slama srce porodica žrtava, te predstavlja mrlju na savjesti Rusije”.
– Da li poricanje holokausta pomaže u potizanju pomirenja ili se svi možemo složiti da su priznavanje i sjećanje ključni sastojci koraka naprijed – kazala je Power.
Amnesty International saopćio je tada da je potrebno priznati da događaji u Srebrenici predstavljaju genocid.
– ….Nemogućnost Vijeća sigurnosti da prizna ta ubistva kao genocid, uvreda je uspomene na mrtve. Potrebno je priznati da događaji u Srebrenici predstavljaju genocid. To je preduslov za pomirenje, a negiranje genocida znači iznevjeriti patnju žrtava i njihovih porodica – saopćila je ova organizacija.
A porodice žrtava uporno apeliraju, mole, zovu, traže da se konačno i jednom usvoji dokument, Rezolucija, koja će u Bosni i Hercegovini, baš kao širom svijeta potvrditi da patnje njihovih najmilijih i njih samih nisu bez dostojanstva.
– Imaju li zastupnici u Bosni i Hercegovini i Srbiji spremnosti da to učine? Ne radi nas, niti radi njih već radi budućnosti, budućih generacija – bezbroj puta pitale su Majke Srebrenice.
No, ispred njihovih patnji, bola, decenijske tuge, dolaze različite interpretacije nedavne prošlosti, prerazličiti politički pristupi zajedničkoj budućnosti. I to je samo vrh ledenog brijega, koji otkriva zašto ova osjetljiva tema nikada nije dobila podršku. Unatoč mnogobrojnim apelima da se već jednom na prošlost stavi tačka i krene ka budućnosti.
No, stvari stoje drugačije, smatra profesorica na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu Edina Bećirović.
– Bh.društvo je daleko od tačke gdje može reći da je izvuklo bilo kakvu pouku od genocida u Bosni i Hercegovini, od tog procesa genocida koji je tekao od 1992. do 1995. i kulminirao genocidom u Srebrenici. Taj proces suočavanja s prošlošću, proces učenja lekcija, je trebao da počne još 1995. godine. Međutim, program tranzicijske pravde koji je osmislila međunarodna zajednica, nekako je sužen na retributivnu pravdu, na suđenja u Haškom tribunalu, pod pojedinačnu odgovornost za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Nažalost, taj dio restorativne pravde je izostao i sužen na suđenja i presude u Haškom tribunalu. Od Haškog tribunala se jako mnogo očekivalo, očekivalo se da ćemo naučiti lekcije nakon završenih procesa i presuda. Ali, te lekcije nismo naučili, naprosto zbog toga što je bh. politički kontekst takav da promovira etničke podjele – navela je Bećirović uoči obilježavanja 20 godišnjice genocida, 2015. godine.
I tako već godinama. Pokušaji da u Parlamentu BiH Rezolucija bude usvojena, nikada nisu ostvareni. Bez obzira na činjenice te najstravičnije dokaze koji se i danas pojavljuju u masovnim primarnim, sekundarnim tercijalnim masovnim grobnicama, te bijelim nišanima u Potočarima.
Aktuelni predsjedavajući Predsjedništva BiH, predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, koji određuje kad sviće, a kad smrkava u Republici Srpskoj, najprije je, dok je težio biti miljenikom međunarodne zajednice, tvrdio da je u Srebrenici bio genocid.
Bez obzira na krizu
Kako su njegovi politički apetiti jačali, a vlast u Srbiji smjenjivala između Borisa Tadića i Aleksandra Vučića, tako je Dodik promijenio mišljenje.
On ističe da bi njegova partija u Parlamentu BiH podržala samo onu rezoluciju, koja bi se odnosila na sve zločine tokom rata u BiH.
Ne negira ni da je u Srebrenici izvršen ratni zločin, ali riječ genocid Dodik ne priznaje.
No, podaci kazuju drugačije. Istraživačko – dokumentacioni centar Sarajevo navodi da je u Srebrenici u direktnim vojnim dejstvima od 1991. – 1995. ubijeno ili nestalo 8.945 osoba. Od toga 8.460 Bošnjaka i 480 Srba.
Direktor ovog Centra Mirsad Tokača smatra da se Rezolucija o genocidu mora usvojiti.
– Ona se mora usvojiti, bez obzira kakvu krizu ona u zemlji može da izazove. To je zapravo test da li je zemlja raskrstila sa zločincima ili nije raskrstila sa zločincima, prije svega sa onima koji su počinili genocid – uvjeren je Tokača.
Nakon što je Europski parlament usvojio Rezoluciju i u zemljama regije, te i kod naših susjeda usvojeni su dokumenti, upravo identični onom iz Bruxellesa. U Srbiji je napravljena iznimka, pa je u tekstu izbjegnut termin “genocid”.
Apsurd sad počinje jer je Bosna i Hercegovina, zemlja u kojoj se genocid dogodio, u kojoj su izvršeni najstravičniji i najbrutalniji zločini nakon Drugog svjetskog rata, ovaj dokument nakon nekoliko pokušaja stavila u ladicu.
Inicijator usvajanja Rezolucije u EP slovenski zastupnik Jelko Kacin kazao je Srebrenica i zataškavanje zločina i uništavanje masovnih grobnica.
– U Srebrenicu moramo ugraditi u naše zajedničko historijsko pamćenje i u temelje proširenja EU na području Zapadnog Balkana. Ne smijemo pristajati na diskriminatorne i isključive stereotipe o pojedinim narodima, boriti se moramo protiv kolektivne krivice. Odgovorni za genocid u Srebrenici moraju u Haag, na sud, u zatvor, mi moramo zajednički pomoći graditi i omogućiti evropsku budućnost za Srebrenicu, za tamošnje ljude i cijelu Bosnu i Hercegovinu…Ova Rezolucija nije namijenjena prošlosti. Iako govori i o mrtvima namijenjena je živima i njihovoj boljoj budućnosti – dodao je Kacin.
Bolja budućnost u Bosni i Hercegovini, međutim, ostaje razapeta upravo na raskršću s prošlosti. Vlada Federacije BiH 2010. godine donijela je Odluku da je 11. juli – Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici i dan kada se obavlja ukop srebreničkih žrtava – dan žalosti. U Republici Srpskoj neće ni da čuju za sličnu inicijativu.
Jedini dokument o osudi genocida u Srebrenici u BiH ima Brčko Distrikt. U ovom dijelu BiH je 2015. usvojena Rezolucija o osudi ratnog zločina i genocida u Srebrenici.
Političari iz Republike Srpske, baš kao i u mnogim drugim prilikama, kad je genocid u Srebrenici u pitanju vode se stavom susjedne Republike Srbije.
Narodna skuština Republike Srbije 2010. usvojila je Dekaraciju o osudi zločina u Srebrenici, kojom se osuđuje zločin nad Bošnjacima u julu 1995. na način utvrđen presudom Haškom tribunala.
U Deklaraciji se ne spominje riječ “genocid”, te se njome traži i od ostalih država bivše Jugoslavije da na isti način osude zločine nad srpskim narodom u BiH.
Širom svijeta rezolucije, osude, deklaracije donose se u Parlamentima. Australija je 2012. usvojila jednu od najsnažnijih osuda genocida, te Rezolucijom potvrdila da su ubistva bošnjačkih civila počinili pripadnici Vojske RS-a na čelu sa generalom Ratko Mladićem.
Rezolucije su prethodno već bile usvojene u zemljama Europske unije, Sjedinjenim Državama, Kanadi, Velikoj Britaniji, koja je ove godine obilježavanje genocida u Srebrenici počela danima ranije. Zgrade u Velikoj Britaniji, osvijetljene su zelenom bojom. Organizaciju događaja, već tradicionalno u Britaniji preuzima Remembering Srebrenica.
Izazovi u regionu
No, posljednje sedmice donijele su nove izazove u regionu i to upravo zbog Srebrenice. Skupština Crne Gore je 17. juna u uzavreloj i nimalo lagodnoj atmosferi na prijedlog Bošnjačke strane, a uz podršku opozicijske Demokratske partije socijalista izglasala Rezoluciji o zabrani negiranja genocida u Srebrenici.
Rezolucijom Skupština Crne Gore potvrđuje da je u Srebrenici počinjen genocid u julu 1995. godine, u kojem je stradalo više od 8.000 civila bošnjačke nacionalnosti. Također, Skupština Crne Gore osuđuje izjave, postupke i politike koje negiraju ili dovode u pitanje da se u Srebrenici desio genocid, a 11. jul se proglašava Danom sjećanja na žrtve Srebrenice.
Nije trebalo dugo da iz Beograda i Banja Luke prema Podgorici krenu otrovne strijelice. Pa i vrlo opasne poruke. Najprije je progovorio ministar unutrašnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin koji je izjavio je da će tražiti da se ulazak u Srbiju zabrani onima koji su u Skupštini Crne Gore glasali za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici.
– Predsednik Vučić nije čovek koji zabranjuje, ali tražiću od njega da se onima koji su glasali za rezoluciju zabrani ulaz u Srbiju. Neka svoje porodice dobro raspoređene po Beogradu, viđaju u Crnoj Gori – naveo je Vulin.
Oni koji su u crnogorskom Parlamentu glasali za Rezoluciju, naglasio je Vulin, “ispisali su se iz Srba”.
Njegov primjer (očekivano) slijedio je i predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik, koji je izjavio da svi poslanici Skupštine Crne Gore, a koji su glasali za Rezoluciju u Srebrenici “nisu dobrodošli u Republiku Srpsku, jer ta njihova odluka predstavlja direktan udar na RS i srpski narod”.
– Ovim činom donošenja spomenute Rezolucije crnogorska Skupština se pretvorila u antisrpsko političko pozorište – rekao je Dodik.
Strasti se nisu smirile kad je došla nova Rezolucija i to ona Skupštine Kosova, usvojena 7. jula. I ovom se Rezolucijom, uz osudu genocida, predviđa da se 11. juli na Kosovu proglasi Danom sjećanja na Srebrenicu.
Rezoluciju je pred poslanicima predstavio Bahrim Šabani iz koalicije VAKAT, koja predstavlja bošnjačku zajednicu na Kosovu. Sjednicu su napustili poslanici partije kosovskih Srba “Srpska lista”.
Premijer Kosova Albin Kurti je izjavio da je usvajanje Rezolucije o Srebrenici “plemenit i pravilan potez”.
Istakao je da genocid nad jednim narodom mora biti kažnjen, kako se u budućnosti ne bi ponovio.
Oštre reakcije ponovo iz Srbije i Republike Srpske. Gotovo iste kao nakon crnogorske Rezolucije, pa ih i ne vrijedi ponavljati.
U Sarajevu, pa ako moramo tačnije u Federaciji BiH, poruke podrške. I tako do sljedeće parlamentarne rasprave. Jednom. Nekad.
Rezolucija istina jeste samo dokument, no istovremeno i poziv na akciju, civilizacijska tekovina, priznanje istine o genocidu, traženje pravde za žrtve tog zločina, njegovanje kulture sjećanja.
Očuvanje istine o genocidu u Srebrenici garantira i očuvanje mira i stabilnosti, očuvanje identiteta i potomaka žrtava.
Sa istinom i pravdom nema ni pogađanja ni trgovanja. To je opomena cijelom svijetu. Da se genocid ne ponovi. Da se ne ponovi Srebrenica. Nigdje. Nikada. Nikome.
