Ko su ljevičari u BiH? Imaju li zajedničku ideju ili samo interes? Šta se krije iza nove BNS, koja stavlja vjeru ispred naroda i države? Šta se dešava sa SDP-om i Našom strankom
Piše: Senka KURT
Agencije su jučer objavile – društvena i politička scena bogatija je za još jednu političku opciju i tako najavile zvanični početak djelovanja Bosanske Narodne Stranke, koja nastupa uz slogan – Vjera, narod, država.
Osnivač i predsjednik BNS – Vjera, narod, država je teolog, predavač, pisac, autor, profesor Sanin Musa.
Prethodno je vodio istoimeni pokret, a na Facebooku ponudio je svoju biografiju i preporučio medijima da je koriste kad trebaju pisati o njemu. Pa kaže… Musa je ratovao, bio ranjavan, izgubio u ratu oba roditelja u jednom danu, doživljavao i druge tragedije u bližoj familiji… Bio zatvaran i gladovao na Allahovom putu! U stotinama džamija, mesdžida i islamskih udruženja držao predavanja i hutbe, obišao čitavu Evropu na Allahovom putu…, napisao i recenzirao više od 35 knjiga islamskog sadržaja, predavao na islamskom fakultetu u Novom Pazaru, bio imam u više džemata (Novi Pazar, Beč, Subotica…), te glavni imam Rijaseta Islamske zajednice Srbije…
Jedinstvena i unikatna biografija
Iz detaljne biografije izdvajamo i da je predsjednik sektora za islamsku edukaciju pri Udruženja Mladi Muslimani, jedan od prvih daija (predavača) na prostorima Balkana. Njegovim djelovanjem, navedeno je dalje, hiljade ljudi širom svijeta, raznih nacionalnosti, preobratilo se na islam. Bio je prvi imam i hatib džamije u naselju Salakovac, u Novom Pazaru, prvi hatib bošnjačkog džemata u švajcarskom gradu Vezikon, prvi imam i hatib, te pokretač džemata Ebu Bekr es Siddik, u Beču…pokretač i idejni utemeljitelj javnih islamskih tribina u Beču, Podgorici, Vogošći, Novom Pazaru, Bijelom Polju, Bužimu, Baru, te u studentskim domovima u Sarajevu.
– Ovo je jedinstvena i unikatna biografija u bošnjačkoj populaciji – napisao je Musa u zaključku vlastite biografije.
Kad govorimo o stranci koju je osnovao, kratko je saopćeno:
– Ovo je prva stranka čiji se program temelji na islamskim principima, uz naglasak na tome da je takav temelj kompatibilan sa idejom demokratije, računajući manjue razlike u tumačenju i primjeni, što je inače relativno nepoznato u domaćoj javnosti.
U domaćoj javnosti, koja se na političkoj sceni u zadnjih tridesetak godina nagledala svega i svakoga sasvim je napoznata stranka koja vjeru stavlja prije naroda i države.
Filozof i politički analitičar Esad Bajtal to naziva – atavizmom.
– U modernom svijetu to se davno izašlo iz tog koncepta vjere i države na nekom zajedničkom fonu. Sad građani trebaju da pokažu jesu li građani ili su samo etno ili klero podanici. Ako građani daju takvom atavizmu šansu da ih vodi, da bude dio vlasti, onda više nemamo o čemu razgovarati. Onda je demokratija do kraja umrla. Onda mi možemo mirne duše spustiti ruke niz sebe, mi angažovani, oni koji žele nešto promijeniti i reći: Izvolite gospodo, narode, izabrali ste. Ja razumijem da neko ima ideju te vrste, da taj atavizam hoće da uvuče u društvo, to je njegovo pravo, ali imati pravo i biti i u pravu su dvije različite stvari – kazao je Bajtal za Interview.ba.
A povod našem razgovoru nije samo osnivanje BNS-a već i činjenica da na političkoj sceni političke partije neprekidno rastu, s predizbornom kampanjom ili bez nje. Podsjećanja radi na općinskim izborima prošle godine mogli smo birati između 129 stranaka, 333 neovisna kandidata, 72 koalicije, 9 lista neovisnih kandidata. Ukupno 543 politička subjekta.
Neki doduše igraju „samo jedno ljeto“, neki se koprcaju između dva izborna ciklusa, a neki su među nama već decenijama.
Za svo to vrijeme ubijeđeni smo da imamo izbor između lijevih, desnih, onih u centru, no, posljednja će dešavanja u Našoj stranci, pa i u Socijaldemokratskoj partiji pokazati da lijevi više odavno nisu ono za šta se izdaju. Bajtal bi rekao – riječ je o desnoj ljevici.
Profesor Ivo Komšić, nekadašnji SDP-ovac, a kasnije i član nekih drugih partija, koje danas više ne postoje, svojevremeno je napisao da je pojam ljevice u bh. postao potpuno proizvoljan.
– Radi se uglavnom o samoetiketiranju koje sa smislom i djelatnošću ljevičarskih stranaka nema ništa zajedničko. Nije ni čudo, jer stranačke vrhove uglavnom čine ljudi koji su teorijski neizobraženi ili poluobrazovani. S obzirom na opće stanje svijesti u politici BiH, ova samoumišljenost postaje uvjerenje, bez argumenata. Tako je „ljevica“ postala prazna floskula, puka stranačka ideologizacija bez pokrića – naveo je prilično oštro Komšić.
Pa nas profesorski podučio da “ljevica nije samo ideologija s jasnim ciljevima, ona je i metoda”.
– Ljevica je aktivizam, dinamički pristup društvenim i političkim problemima, aktivan pristup državi. Ljevica ne može biti defanzivna, bilo da je samo društveni pokret izvan vlasti, bilo da je pokret u sistemu vlasti, borba za određeni koncept vlasti. Ona je uvijek u ofanzivi, nikada u defanzivi. Defanzivna ljevica nije ljevica. To je samo umišljenost i prevara – dodao je.
U Bosni i Hercegovini podjele su, ističe on, vrlo jasne. S jedne strane nacionalizam, klerikalizam i liberalni nacionalni kapitalizam. A što je s druge strane? Gdje su stranke koje sebe smještaju u ljevicu, pita Komšić.
Smatra kako o sebi kao o ljevici govore stranke duboko ukopane u defanzivu. I primjećuje kako se ljevičarski program ne realizira na konferencijama za štampu, priopćenjima i izjavama stranačkih funkcionera, negiranjem drugih, nego proizvodnjom političkih događaja.
– Ako to ne znaju kako se radi, neka nauče od desnice – preporučuje Komšić.
Konkretno, kada je o Socijaldemokratskoj partiji BiH riječ, on frazom naziva tvrdnje da se iz defanizive može mijenjati i kreirati ponašanje državnih vlasti.
– Defanzivna ljevica ne postoji. Stranke bez ideologije, stranke sitnih interesa i jeftinog populizma to sebi mogu dozvoliti, ali ne može SDP. Na SDP se gleda kao na društvenu vrijednost, u njoj je još uvijek nataložena ljevičarska politička svijest, ona je važan dio kolektivnog pamćenja u BiH – naveo je Komšić.
SDP – stranka saopćenja
I Edin Zubčević je u svojoj posljednjoj kolumni “Koalicije ne možemo” na Nomad. ba SDP nazvao “strankom saopćenja” i pozvao lidera SDP-a Nermina Nikšića da slijedi svog koalicijskog kolegu, dojučerašnjeg predsjednika Naše stranke Predraga Kojovića.
– Nermin Nikšić bi trebao iskoristiti ovu prigodu pa i sam podnijeti ostavku i tako dati stvarnu šansu SDP-u da se oslobodi bezidejnog vođstva u nigdje. Predugo Nikšić gazi političku močvaru koju mu je ostavio Lagumdžija i već je zagazio preduboko – napisao je Zubčević.
Problemi s osipanjem SDP-a, u pravu je Zubčević, traju već dugo. Čak i dok je strankom strogo vladao Zlatko Lagumdžija iz SDP-a su se izrodile Socijaldemokratska unija (SDU), koju je vodio Nijaz Duraković i Demokratska fronta, koju i danas vodi Željko Komšić.
No, kad se samo malo osvrnemo unatrag vidjet ćemo da SDU nije previše dala ljevici, a Komšićev DF radio je što je mogao manje na afirmaciji građanske političke opcije stavivši se pod skute SDA. Ili u prijevodu HDZ i SNSD, kad je državna razina u pitanju.
Nastali su potom u Tuzli i Socijaldemokrati Envera Bijedića, pa i još poneka strančica što je stremila preuzeti vodstvo ljevice. No, bez rezultata. Ne računamo li da je Dodikov Savez nezavisnih socijaldemokrata nekada (davno, davno) bio međunarodna uzdanica i zapikani lider ljevice u Republici Srpskoj.
Na obično pitanje postoji li ljevica u Bosni i Hercegovini Esad Bajtal kaže – postoje ljevičari, pojedinci, pa možda čak i grupice koje imaju vrijednosnu orijentaciju onoga što se zove ljevičarstvo u političkom, socijalnom i javnom prostoru.
– Da li ljevica postoji u svojoj organizovanoj formi, odnosno u svojoj solidno dobro i organizovanoj formi, drugo je pitanje. To je pitanje. Svojevremeno sam na njega odgovorio pričajući o desnoj ljevici – dodaje.
Interesi i idejne razlike
Kad kažem da ljevica od 90-tih do danas nije imala šansu u BiH, ne zato što nije imala podršku glasača, već i zbog unutarstranačkih razdora, sukoba, Bajtal komentira:
– Ako se sukobljavate onda to činite iz nekog interesa. Nema razloga da se sukobljavaju na nivou ideje ako su zaista istinski orijentisani na onom tragu koji to ljevica podrazumijeva. Ako bi ideja bila ono što ih vodi onda su oni uporno, uporno morali istrajavati na poziciji opozicije i boriti se na toj poziciji, unaprijed odbijajući vlast i učešće u njoj.
A nije da su stranke ljevice bježale od vlasti, odnosno od onih s kojima ne dijele ni programe, ni ideologiju, s kojima su teško bili u stanju sjediti u istoj prostoriji. Vrijednosti su trebale biti osnova onoga na čemu ljevica istrajava, a ne komadićak vlasti.
– Tamo gdje su interesi isti, tamo više idejne razlike postaju nevažne – kaže Bajtal.
No, činjenica je da bi bilo ko danas mogao nabrojati šta je to ideja, ideologija lijevih partija u BiH. Pitanje je kad su i zašto lijeve partije same sebe deideologizirale.
– Pa, iz pragmatskih razloga, tako je najlakše. Vi bi morali imati stvarne intelektualne veličine koje razumiju smisao lijeve ideje, njenu snagu, njenu moć, principijelnost. Ljevica se ne pogađa. Ona u istoriji hoće svoje mjesto jer zastupa nešto što je apsolutno. Moraju biti apsolutni pravda, istina, jednakost, čovjek mora biti čovjek. I oko toga nema pogodbi. I sve ono što smo gledali i slušali od Francuske revolucije do danas – navodi Bajtal.
I đavolskim problemom naziva situaciju u kojoj su građani danas. S jedne strane mrtva, deideologizirana ljevica, s druge, stranke poput ove s početka teksta, što streme staviti vjeru prije naroda i države.
– Kako izabrati, kad izbora nemate? Niti je lijevo lijevo, a desno je otišlo desnije. Kako birati između nepostojećeg lijevo i desnijeg? Rješenja su uvijek dio javnog, političkog, društvenog, ekonomskog konteksta. Ona se traže, ne padaju s neba. Sad slijedi praćenje onoga što se dešava i traženja rješenja. Da vidimo šta će se događati, šta će nam se nuditi. Imamo li išta da biramo – predlaže Bajtal.
Komadićak vlasti
Posebna je priča hoće li se ovom temom baviti ljevica. Hoće li se zamisliti nad činjenicom da se rasipaju, utapaju, polako nestaju ili je to samo dio plana u kojem je komadićak vlasti „s bilo kim“ bolji od svake opozicije.
Posebna je priča hoće li se ljevica, ko god ona bila i ko god se tako zvao u Bosni i Hercegovini konsolidirati do narednih izbora ili će nastaviti da se sukobljava, svađa, javno i tajno blati ili je to sve, što bi rekao Predrag Kojović „pokazatelj onoga što je u našoj glavi“.
