Vrhbosanski kadija Milan Tegeltija javno se blamira tvitovima o ulozi Vrhovnog suda Sjedinjenih Država u izboru američkog predsjednika, a pored skandalozne činjenice da njegova zemlja uopšte nema državni vrhovni sud. Baš kao što nema odluke VSTV-a BiH o njegovom imenovanju na poziciju sudije?! Umjesto pohvalnice za najboljeg muža Tegeltija bi trebao javnosti pokazati odluku o imenovanju za sudiju Osnovnog suda u Banjaluci i tako egzaktno dokazati da nije lažni sudija.
Piše: Borislav Radovanović
Znate li šta je godinama zajedničko raznim analitičarima i stručnjacima koji se bave američkim izborima? Posebno onima koji se izbornim procesima bave u toj državi i najbliži su datoj tematici. Zajedničko im je da nakon silnih sprovedenih anketa i istraživanja kontinuirano promašuju konačne rezultate. Što se tiče balkanskih kvazianalitičara interesantno je kako se njihova “mišljenja” podudaraju sa intencijama političkih elita i populacije iz koje dolaze.
Elem, kad se bandoglavci poput Milana Tegeltije, na bruku kompletne domaće pravničke zajednice sa pozicije predsjednika VSTV-a BiH, bave mogućnostima izbornog inženjeringa preko glasanja poštom dobijamo krajnje iritantne javne navode. Kako protumačiti navod: “Glasanje putem pošte generalno i svuda slabi integritet izbornog procesa. Čak i da je sve ispravno, ono otvara prostor za sumnje i nepovjerenje. Treba ga potpuno ukinuti kao opciju. Ko hoće da glasa treba da ide na biračko mjesto…”???
Možda prednja objava više govori o Milančetu, negoli o izbornim dešavanjima. Znamo da su Sjedinjene Države najviše u svijetu pogođene kovidom-19, zbog čega je strah građana od potencijalne zaraze mnogo veći negoli kod nas. Sa te strane sasvim razumljivo je masovno korištenje mogućnosti glasanja poštom, a što Tegeltija i slični u tome vide “teoriju zavjere” samo potvrđuje prepoznatljivu balkansku opsjednutost iracionalnim.
Izgleda da u cijeloj Bosni i Hercegovini jedino Milanu Tegeltiji nije poznato da decenijama unazad mrtvi “ustaju iz grobova” i fizički glasaju na biralištima. Eto Centralna izborna komisija BiH (CIK) preko prijava za glasanje u inostranstvu otkrila je ogroman broj mrtvih “glasača”, a tom kategorijom u kontektu biračkih mjesta moći će se baviti tek poslije izbora. I to su stvari kakvima bi se Milan Tegeltija trebao posvetiti sa pozicije koju vrši, umjesto lupetanjima o materiji u kojoj se teško snalaze i kompetentni stručnjaci.
Izborni kriminal Bosne i Hercegovine za Tegeltiju očigledno nije zanimljiva materija, šta donekle možemo i razumjeti obzirom na njegove opšteznane sklonosti ka provodima po svjetski atraktivnim turističkim destinacijama. Svjetski čovjek! Zato je “primjerena” njegova zabavljenost izborima za američkog predsjednika. Pobogu, neće se valjda pačati u izborne krađe Milorada Dodika!?
Tvitovima, kakve možete vidjeti sa donje fotografije, ušao je Tegeltija u materiju bližu njegovoj kupljenoj ili nezasluženoj diplomi – pravničku. No, time je ponovo “dosolio otvorene rane” sopstvene zemlje. Dovoljno je postaviti jedno jednostavno pitanje: koliko članica UN-a nema uspostavljen državni vrhovni sud? Osim Bosne i Hercegovine?! Prosto pitanje, a otvara mnogo bolne teme.
Godinama Tegeltija medijski mantra kako je osnivanje Vrhovnog suda BiH u nadležnosti državnog parlamenta, odnosno da je to stvar koju mora riješiti zakonodavac. No, nećete od njega čuti objašnjenja kako se takva pravna anomalija reflektuje na strani prava građana i kompletnog društva. Na nivou entiteta imate funkcionalnu trostepenost sudskog odlučivanja, pa time i mnogo kvalitetnije uspostavljanja sudske prakse kao iznimno važnog elementa pravnog sistema.
Sa druge strane, šta imamo na nivou državnog sudovanja? O kakvoj dvostepenosti i preispitivanju presuda Suda BiH možemo govoriti kad o žalbama odlučuje “vijeće” istog tog suda? No, mnogo grđa situacija je na planu tužilačkih odluka. O žalbi na npr. naredbu o nesprovođenju istrage tužioca Tužilaštva BiH inokosno odlučuje Gordana Tadić i nema mogućnosti pravnog pobijanja njene (samo)volje.
Na entitetskim nivoima imate mogućnost pobijanja tužilačkih odluka preko vrhovnih sudova, dok na državnom nivou građani i pravna lica mogu samo sanjati o sudskoj kontroli tužilačkih akata. Da ne duljim, nepostojanje Vrhovnog suda BiH primarno treba posmatrati kroz dimenziju obespravljivanja, iliti bar umanjivanja kapaciteta pravne zaštite. Sad, neka Milan Tegeltija pokaže javnosti gdje i kako se zalagao za jačanja pravne zaštite putem Vrhovnog suda BiH!
Sa te pozicije krajnje je iritantno njegovo “bavljenje” Vrhovnim sudom SAD, pri čemu još manifestuje sopstveno neznanje o materiji koju komentariše. Znate, Amerikanci mnogo polažu na sigurnost poštanskog saobraćaja i zato imaju specijalizovane agencije sa jakim nadležnostima. Čak i na federalnom nivou. U SAD postoji još kakva institucionalna kapacitiranost za istrage izbornih prevara ili krađa putem pošte.
Druga stvar koju Tegeltija očito nije dovoljno shvatio jeste mogućnost apeliranja kod najvišeg saveznog suda. Donaldu Trampu možda je jednostavnije doći do nepostojećeg Vrhovnog suda BiH, negoli do istovjetnog suda sopstvene zemlje. Prvo mora iskoristiti sve sudske instance federalne jedinice u kojoj osporava izborni proces, a to može potrajati ili npr. rezultirati po njega željenim presudama. Uglavnom, nema zemlje u svijetu gdje sudovanje započinje pred vrhovnim ili ustavnim sudom, odnosno pred najvišim sudskim instancama. Postoji nešto šta nazivamo sudskom hijerarhijom.
Znao bi Milan Tegeltija ove stvari da je tokom rata manje svirao harmoniku po banjalučkim kafanama, a malo češće dolazio na predavanja i pokušavao nešto naučiti. Ovako imamo sudiju sa probematičnom (blago rečeno) diplomom i pravosudnim ispitom , a koji po svemu sudeći nikada u statusu sudije nije ušao u sudnicu. Eto neka sam kaže koliko sudskih predmeta je sudio tokom svoje problematične karijere, odnosno da li je ikada sudio u klasičnom smislu.
U mnogo tekstova objašnjavao sam kako je nezakonito imenovan za predsjednika Osnovnog suda u Banjaluci, a da prethodno ili potonje nije imenovan sudijom tog suda. I danas je formalno sudija parničnog odjeljenja tog suda, a u VSTV je izabran kao prestavnik sudija osnovnih i okružnih sudova Republike Srpske.
Problem je što se sudijom može nazvati samo onaj za kog je VSTV donio validnu odluku o imenovanju na takvu funkciju. Da bih to pitanje egzaktno razriješio obratio sam se VSTV-u i Osnovnom sudu u Banjaluci sa upitom da mi dostave broj i datum odluke o imenovanju Milana Tegeltije na poziciju sudije. U upitu sam jasno naglasio kako me ne zanima broj i datum nezakonite odluke o njegovom imenovanju na poziciju predsjednika suda, nego striktno na funkciju sudije.
Ukoliko takve odluke VSTV-a nema proizilazi da je Tegeltija lažni ili samoprozvani sudija, koji nema pravo vršenja sudačke funkcije. Time nema ni pravo na članstvo u VSTV-u ispred kategorije sudija Republike Srpske, a da ne pominjem izbor za predsjednika tog tijela. Govorim o možebitnom skandalu interesantnom na globalnom nivou – ukoliko nema validne odluke o njegovom imenovanju za “običnog sudiju”.
Obzirom da tražim vrlo prost podatak (broj i datum odluke) obratio sam se mejlovima, a stići će i pismeni podnesci u slučaju izostanka odgovora, pa sve do traženja sudske naredbe. Kad dobijem traženu informaciju javnost će doznati govorimo li o legitimnom ili lažnom sudiji. Od toga zavisi hoće li se Bosna i Hercegovina naći u još jednom skandalu o kom će pisati svjetski mediji.
Doduše, postojanje odluke o imenovanju na poziciju sudije Milan Tegeltija može vrlo jednostavno razriješiti – jednostavim prezentovanjem odluke na društvenim mrežama. Isto kako se bavi američkim izborima i sličnim bjelosvjetskim temama jednostavnim prezentovanjem fotografije ili pomenutog podataka može otkliniti sumnju u legitimitet vršenja sudačke funkcije. Eto, kao što vidite sa podnaslovne fotografije, postavio je “dokaz” da je najbolji muž, pa neka identično dokaže i da je sudija.
P.S: Koliko elektorskih glasova je odistinski osvojio koji kandidat za američkog predsjednika pokazaće tzv. elektorski koledž i tadašnje glasanje. Znate, i u Sjedinjenim Dražavama postoje “papci”, “preletači” i slične kategorije kakve će povodom ovih izbora posebno doći do izražaja. Vjerujte svom “zabranjenom analitičaru”!
Tekst je u potpunosti sa fotografijama preuzet sa bloga Borislava.
