Postoji više predaja o tome kako je Sv. Valentin postao zaštitnikom ljubavi. Neki to povezuju sa biskupom Valentinom iz Ternija u Umbriji koji je krišom vjenčavao zaljubljene, a druge, manje sigurne predaje pripisuju nastavak ovog vjerovanja jednom svećeniku iz Rima kojeg je obezglavio car Klaudije, također iz nekog razloga koji ima veze sa ljubavlju.
No, novija saznanja upućuju na to da bi cijela stvar mogla imati veze sa stanovitim koruškim misionarom koji je službovao na Balkanu a u narodu je ostao upamćen kao sveti Valentin Zabrinuti. Nije zvanično proglašen svecem, ali je to zaslužio jer je prema narodnoj predaji činio čudesa koja su mnoge političare ostavila u foteljama – a poznato je kako nema veće i jače ljubavi od one koju bh. političari osjećaju prema vlasti, paušalima i službenim automobilima.
Tu ljubav je sveti Valentin svesrdno štitio i ona je donijela stvari koje su se u ostatku Europe u njegovo doba smatrale čudesima, kao što su sistemska korupcija, ratna retorika ili rušenje ustavnog poretka. Blagonaklon je bio i prema negatorima genocida i fašističkim pokretima, a u njegova čudesa se ubraja i to da je uskrsnuo cijelu garnituru lica osumnjičenih za opstrukciju implementacije mira i podršku skrivanju ratnih
Zbog ovih čudesa i zbog razumijevanja za njihovu ljubav prema korupciji, kriminalu, ratnom huškanju i podrivanju pravnog poretka, te njihovu strast prema privilegijama i beneficijama, političari su prigrlili svetog Valentina, a zbog zabrinutosti koju je često iskazivao nazvali su ga sveti Valentin Zabrinuti. Često ga slave i drugi pripadnici budžetsko-administracijskog staleža, iako imaju svog vlastitog zaštitnika – skandinavskog mučenika poznatog kao sveti Lars Gunnar Skupotočivi.
Dan svetog Valentina Zabrinutog, koji se još naziva i Inzkovdan, obilježava se u stranačkim organima skromno ali svečano. Činjenica da ga poštuju pripadnici svih konfesija u Bosni i Hercegovini ukazuje da bi ovdje moglo biti riječi o ostacima zajedničkog paganskog naslijeđa a nije isključeno ni to da se radi o čistoj zajedničkoj poganštini.
U večer uoči Inzkovdana članovi stranke se okupe oko panja koji simbolizira inertnost i izdržljivost misije svetog Valentina, pjevaju stranačke pjesme i uzvikuju slogane. Ujutru domaćin – obično predsjednik izvršnog ili glavnog odbora stranke – okiti fotelju cvijećem i voćem uz riječi nameti nam cvjetali, budžeti se plodili dok mlađe članstvo žvače sredinu bijelog hljeba koji simbolizira nezaslužene privilegije kojima treba težiti tokom mandata, ali i nakon njega.
Nakon ovog rituala, funkcionerima se čestita Inzkovdan riječima nek ti je sretno i ne pomakao se sa tog mjesta pa se zajedno uživa u obilnom cateringu. Običaj je da se troškovi proslave plate novcem poreznih obveznika jer se među političarima vjeruje kako trošenje vlastitog novca donosi nesreću i sluti na odlazak u opoziciju.
