Kako se bliži ovo Valentinovo nekakvi me srsi prolaze.
Piše: Dženana Alađuz za Interview.ba
Toliko je mogućnosti, toliko moćnih muškaraca u mom životu, na žalost najčešće sredovječnih do starih, koji me jebu i politički i ekonomski i socijalno i emotivno da ne znam koji mi je draži i čiji zaslužuje veću pažnju.
Šta bi bio pravi poklon ovim našim muškarčinama, odreda liderima predsjednicima utemeljiteljima sinovima i očevima zaštitnicima nacionalnog vitalnog interesa (je l i vama seksi ovo v i t a l n o g?) Istina teško je zamisliti Nikolu Špirića kao vitalnog pastuha ali nije do njega, on uspješno tare već desetljećima, vidiš da ne smanjuje tempo…
Kako na primjer Seka Braci čestita Dan zaljubljenih? Samo za njega vrati zlatni sat u bolnicu? Pusti mu dirty show kako prijeti radnicima da će ih mrak progutati (ne trebamo suditi ljubav je ljubav pa makar ona i boljela)? Ulje za bradu?
Već vidim scenu skromna bošnjačka dnevna soba, vatra pucketa, cuko kod nogu, gitara pri ruci a vješti prsti, ko doktorski, utrljavaju li utrljavaju ulje. Ljiljanovo. Mmmm
Šta može supruga pokloniti vječnom članu predsjedništva našem Željki koji iza sebe ima impresivnu ratnu biografiju, i 1 (jednu) postratnu uzrečicu? Nešto za podmazivanje? Pa naravno ja sam mislila na premaz za skije, sram vas bilo. I to ekološki ako slučajno dođe do usta.
Ja da sam Dodikova supruga kosu bih čupala svako Valentinovo. Mislim koliko hardwera (kod Mileta nema ništa soft pa ni softver) stanova, kafana i imanja jedna žena može pokloniti najdražem a da se ne ponavlja?
Za razliku od nje, supruzi Halida Genjca je najlakše. Toliko dugo je u politici da mu je vrijeme za sat i plaketu.
Konaković je isto težak slučaj. Kad ne nosi BOSS kesu, čovjek kupuje stanove ili akademije drugim muškarcima, tako da vjerujem da će se morati okrenuti za savjet Dininom najboljem prijatelju.
Ima toga još, muškaraca koji imaju tornjeve i avione, javne ceste i javne nabavke, više nego što ima prostora u ovoj kolumni.
Mislite da pretjerujem? Da naši očevi nacija nisu predmet fantazija? Ako nisu otjelotvorene fantazije čime pravdamo sve glasove koje im svake 2 godine dajemo?