Romska populacija u Bosni i Hercegovini u trenutnoj situaciji pandemije koronavirusa smatra se zdravstveno najugroženijom zbog uvjeta u kojim žive. Međutim, to nije bio dovoljan razlog za našu vlast da se sistemski pruži pomoć ovoj populaciji. Umjesto toga Romi i Romkinje su primorani da obustave svoj rad zbog mjera koje su uvedene, većinom na sakupljaju sekundarnih sirovina, dok su njihove zalihe u frižiderima nikakve. Osim toga obustavljeno je i obrazovanje njihove djece, koja nemaju mogućnosti online nastave zbog nedostatka tehnoloških sredstava i interneta.
– Romsku populaciju kao marginalizovanu skupinu pogađa sve, mnogo više i ozbiljnije, nego ostale građane u BiH zbog samog njihovog položaja, načina života, zajednica koje su dosta izolovane, nezaposlenosti, višečlanih porodica koje žive u dosta lošim uslovima. Pogotovo su ugrožene starije osobe, a kod Roma/kinja se to još više pokazuje jer žive više generacija u istim porodicama, tako da su u još većem riziku. Higijenski uslovi samih naselja i objekta u kojim žive su često neadekvatni. Mora se voditi računa i o tome koliko su u mogućnosti da održavaju higijenu, kakva su njihova primanja, te koliko u ovim trenucima mogu priuštiti da ojačaju imunitet, što je ključno – kaže za Interview.ba izvršni direktor Udruženje građana za promociju obrazovanja Roma “Otaharin” Dragan Joković.
I dok još uvije ne postoji nikakva pomoć kada su u pitanju država i entiteti, civilni sektor pravi pritisak na lokalne vlasti. Najbolji primjer nam dolazi iz Bijeljine.
– Tražili smo od gradonačelnika da dodijeli pomoć romskoj populaciji. Dodijelio je nekih 40 paketa za najugroženije porodice, izvršena je dezinfekcija naselja i ulica u kojim Romi/kinje žive, i to je za početak jako značajno, sve zavisi koliko će potrajati cijela situacija – govori nam Dragan.
Poručuje kako je važno da organizacije civilnog društva izađu s problemom i traži reakcije u svojim lokalnim zajednicama.
–Treba izvršiti pritisak na ministarstva koja provode akcione planove da sredstva koja postoje izdvoje za potrebe romske populacije. Kontaktirao sam Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH i rekli su mi da izdvajaju sredstva koja su predviđena za projekte zdravstva, te da će ih usmjeriti za nabavku higijenskih sredstava po gradovima u kojima žive Romi/kinje. Nadam se da će biti više takvih reakcija. Mislim da neće vlasti reagovati ukoliko ne budemo tražili – mišljenja je on.
Predsjednica Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ Indira Bajramović ističe kako svi znaju da je romska populacija najugroženija i da su se prvo trebala obići njihova naselja i adekvatno osigurati humanitarnom pomoći.
– Ako ćemo stalno, mi kao nevladin sektor, raditi posao države, onda tu nešto ne štima. Mogu u suradnji s nama uraditi nešto, ali još nam se nikada nisu obratili. Tuzla nije ništa izdvojila za ovu populaciju. Mi iz nevladinih organizacija tražili smo od naših donatora pomoć, dobili smo odobrenje i u mogućnosti smo da za nekih 50 ljudi pripremimo pakete. Već 60 paketa smo podijelili u mjesnoj zajednici Kiseljak, i to su sredstva od World Visiona. EMAUS nam je obezbjedio 400 obroka za romsku populaciju koje dijelimo po kućama. Možda je to jedini obrok što će danas imati – ističe Indira.
Kaže kako je situacija jako teška, ali da se nada da će se pružiti pomoći Romima/kinjama onoliko koliko se to učini i s drugim građanima/kama.
– Ne možemo stvarno obuhvatiti sve ljude u zajednicama, tako da mislim da mjesne zajednice u suradnji s lokalnim crvenim križom, centrima za socijalni rad, trebaju pružiti pomoć. Centar za socijalni rad u Tuzli kaže da su zaprimili mnogo zahtjeva za jednokratnu pomoć, ali kad će biti isplata, kako će ljudi ti otići da podignu te jednokratne pomoći…– pita se ona, te poručuje kako su volonteri njenog udruženja na usluzi svim starijim građanima/kama, dok nam se žali da im ni naselja nisu dezinficirali.
Kao još jedan od značajnih problema za ovu populaciju ističe se i online škola, koja za djecu Roma/kinja trenutno nije moguća zbog njihove financijske situacije, odnosno nemogućnosti posjedovanja tehnoloških sredstava i interneta.
– Mi smo morali da zatvorimo naš dnevni centar, koji radi već 10 godina i koji je bio resurs za sve romske porodice. Mogli su tu da dođu po školski pribor, po savjet, po obrok… Dolazimo u rizik da mnoga djeca romske nacionalnosti ne mogu da prate nastavu adekvatno, jer za ovo praćenje nastave je vrlo važan resurs internet, koji najčešće djeca imaju na svojim mobilnim uređajima, marka-dvije, za Instagram ili FB. To nije dovoljno za praćenje nastave, to će biti problem, kako će djeca savladati gradivo? Pokušavamo da nabavimo djeci opremu koja bi mogla da posluži za praćenje nastave, a to su tableti i internet priključci, nadam se da ćemo to uspjeti uz pomoć drugih nevladinih organizacija – navodi Dragan.
Objašnjava nam kako je trenutno potrebna humanitarna pomoć, ali i psihološka Romima/kinjama.
– Mislim da će biti puno negativnih utjecaja i na samu porodicu, mora se ljudima psihički pomoći. Imamo humanitarne akcije i organizacije koje pomažu kupovinom paketa jer porodice mog s tim da preguraju neko vrijeme, potrebno je da imaju zdravstvenu zaštitu, adekvatne higijenske uvjete i brigu o starijim. Niko ne zna koliko će sve ovo potrajati, država bi trebala i poslije krize da pruži pomoć, ostat će posljedice koje moramo sanirati u sljedećih pola godine dok ljudi malo stanu na noge – zaključio je on.