Vanja Stokić, urednica portala eTrafika.net, nedavno je putem društvenih mreža dobila prijetnje smrću zbog fotografije sa migrantima u bihaćkom kampu, nakon čega je otišla ovaj slučaj prijaviti banjalučkoj policiji koja je nije ozbiljno shvatila, te su joj rekli da se vrati za dva dana. Za to vrijeme, prijetnje nepoznatog muškarca su nastavjene. Tek nakon brze i oštre reakcije javnosti, Stokić je pozvana u policiju kako bi dala izjavu, te je muškarac priveden, a zatim puštem na slobodu. Novinarka je za naš portal opisala šta se dešavalo kroz tih nekoliko dana agonije, podršci kolega i kolegica, ali i prijetnjama u online svijetu, koje se očito u našoj zemlji i dalje ne doživljavaju ozbiljno. Rekla nam je da je sve prijavila policiji prvenstveno zbog mladih novinara u svojoj redakciji, a podijelila je i nekoliko savjeta za sve koji se nađu u sličnoj situaciji jer šutnja nije zlato, o kakvoj god vrsti napada da je riječ.
DIŽITE BUKU: “Kada god smatrate da ste ugroženi, ako se osjećate nesigurno, ako sistem zakaže, budite slobodni da se javite novinarima. Potrudite se da ljudi znaju šta se dešava, pišite po Facebooku, pišite medijima da ih animirate. Ako vas je dežurni policajac vratio, napišite e-mail njegovom šefu, pišite unutrašnjoj kontroli, samo nemojte da prećutite jer ste onda dali jasan znak napadaču da se ništa neće desiti i da je njegovo ponašanje OK, jer on neće nositi nikakve sankcije”.
INTERVIEW.BA: Nedavno ste dobili prijetnje smrću putem društvenih mreža. Hoćete li nam ispričati šta se tačno desilo?
STOKIĆ: Sve je počelo kada sam kao novinarka otišla do kampa u Bihaću i fotografisala se sa dvojicom ljudi u pokretu i tu fotografiju objavila na svom Facebook profilu. Ubrzo sam dobila prijetnje smrću od meni nepoznatog muškarca koji je napisao da bi odsjekao glave meni, ljudima u pokretu, ali i svim dušebrižnicima, odnosno, svim koji imaju bilo kakvu empatiju prema tim ljudima. Time je on direktno prijetio čitavim grupama ljudi, a ne samo meni. To me prilično uznemirilo. Pregledala sam njegov Facebook profil i vidjela da živi u Banjaluci, iako piše da živi u Bratuncu. To je bilo u petak navečer, a ja sam već sutradan otišla u policiju. Prije toga sam odštampala prijetnje, profil sa njegovim podacima. Međutim, tamo me zatekla nezainteresovanost za ovaj slučaj. Dežurna policajka me saslušala na hodniku, doslovno me primila preko šaltera i kada sam rekla o čemu se radi, pitala me: “Samo to?”. Time je značajno umanjila ozbiljnost ove situacije. Zatim je pozvala telefonom inspektora i rekla da se vratim u ponedjeljak, da će me tada primiti on i uzeti izjavu. Praktično mi je rekla da se vratim kada prođe vikend, bez obzira šta sam naglasila da sumnjam da se ta osoba kreće po Banjaluci. Međutim, nije marila za to. Tek tada sam postala svjesna situacije: imati ozbiljnu prijetnju i sistem koji bi trebao da vas zaštiti, a koji ne reaguje. Otišla sam do svoje redakcije i tu smo napisali i objavili priču o svemu tome, sa imenom i prezimenom tog čovjeka, uz fotografiju i poruku koju mi je poslao. To je sa sobom nosilo novu opasnost da ga naljuti i da ponovo krene da me napada. Međutim, to smo morali uraditi poučeni iskustvom kolega koji su javno objavljivali prijetnje, to je jedini način da se zaštitiš.
INTERVIEW.BA: Da li ste dobili podršku nakon toga, šta se kasnije dešavalo?
STOKIĆ: Ljudi su jako dobro reagovali, stizala je podrška od svih kolega, ljudi koje poznajem i ne poznajem, nudili su da mi angažuju advokata, da dođu do mene da ne budem sama, da me prime u svoj dom, da mi uplate novac za angažovanje advokata, nudili su se i pravnici sa savjetima. Stvorio se taj sistem podrške. Reagovale su svjetske novinarske organizacije, BH novinari, Klub novinara Banjaluke, novinarske asocijacije iz nekoliko zemalja. Svi su se solidarisali i maksimalno uključili u ovaj slučaj. Međutim, za nekoliko sati javio mi se isti muškarac, koji je nastavio da me vrijeđa i ponovio je svoju prijetnju, napisao je da “nisam za života” i bio je prilično ohrabren reakcijom policije. Čak mi je privatnom porukom poslao svoj broj i napisao da ga proslijedim policiji da ga mogu lakše naći i da njima isto ponovi. Nije nimalo ugodna situacija, plašila sam se za svoju bezbjednost. Zvali su me onda iz policije da dam izjavu. Pitala sam zašto su odjednom odlučili da me saslušaju, ali odgovor nisam dobila. Inspektoru sam tamo opisala sve što se desilo, te mi je rečeno da je tokom protekle noći, nedugo nakon što mi se ponovo javio, muškarac priveden na davanje izjave u Bratuncu i pušten na slobodu. Tražila sam njegovo krivično gonjenje i slučaj treba da ide kod tužioca da odluči da li će biti istraga ili ne.
INTERVIEW.BA: Da li se osjećate sigurno sada, s obzirom da je na slobodi?
STOKIĆ: Iskreno, ne osjećam se sigurno. Olakšavajuća okolnost je jer se nalazi u Bratuncu. Međutim, on ima tamo prebivalište, njegova žena je iz Banjaluke i dosta ljudi ga ovdje poznaje. Znam gdje živi i na koja mjesta ide. Nije mi ugodno, znajući da bi on mogao doći i da bismo se mogli sresti na ulici, što je realna mogućnost.
INTERVIEW.BA: Da li bi bila drugačija situacija da se ovo desilo Bakiru izetbegoviću ili Miloradu Dodiku?
STOKIĆ: Naravno da bi bilo drugačije. Ako na društvenim mrežama napišete bilo šta što se može tumačiti kao prijetnja nekom od političara, vi ćete istog trenutka biti privedeni u stanicu. Međutim, kada neko prijeti Vanji Stokić, to je manje bitno. Prilično sam uvjerena da je policija reagovala samo zato što sam novinarka, jer sam podigla frku. Dosta se medija uključilo, ljudi su dizali galamu, kontaktirali policiju i strane organizacije. Podigla se galama i bili su natjerani da reaguju. Da se to nije desilo, uvjerena sam da ne bi uzeli izjavu od mene. To me prilično ljuti jer, zar neko mora imati čitavu mrežu ljudi koju ja imam, da bi policija ozbiljno shvatila prijetnju smrću? Šta je sa ljudima koji nemaju uz sebe organizacije i ljude? Ostavljeni su na margini i sami su protiv sistema koji ne funkcioniše i koji ih ne štiti.
INTERVIEW.BA: Šta vas je nagnalo da prijavite ovaj slučaj policiji, jer ste sigurno i do sada dobivali prijetnje, s obzirom da se godinama bavite novinarstvom?
STOKIĆ: Ovo je najozbiljnija prijetnja do sada. Ranije je bilo vrijeđanje, širenje laži i neistina o meni, prijetnji tužbama ukoliko smo pisali o škakljivim stvarima, poput korupcije. Međutim, te tužbe nisu nikada stigle. Kod nas se internet i društvene mreže ne shvataju dovoljno ozbiljno i misimo da to nestaje u trenutku kada ugasimo računar. Međutim, pravno i realno, online svijet je stvaran i sve što se dogodi na društvenim mrežama, ima direktnu posljedicu na svijet van interneta. Ja sam se ponašala kao da je taj čovjek meni prišao na ulici i prijetio mi da će me ubiti jer i zakon to tako tretira. Plus, ja vodim redakciju za koju piše 20-ak ljudi. To su većinom mladi novinari koji počinju svoje karijere. Ja njima uvijek govorim da se čuvaju i prijave svaku neprijatnost i prijetnju i da ćemo se zajedno boriti protiv toga. Kakav primjer bih ja njima dala da sam se povukla? Čak da sam željela da prećutim, ne bih mogla jer time zapravo njima činim ne uslugu.
INTERVIEW.BA: Dali ste dobar primjer svojoj redakciji, ali i svim kolegama i kolegicama u svijetu novinarstva. Koji su Vaši savjeti za one koji se nađu u sličnoj situaciji?
STOKIĆ: Dižite buku! Kada god smatrate da ste ugroženi, ako se osjećate nesigurno, ako sistem zakaže, budite slobodni da se javite novinarima. Možete se javiti meni direktno. Potrudite se da ljudi znaju šta se dešava, pišite po Facebooku, pišite medijima da ih animirate. Ako vas je dežurni policajac vratio, napišite e-mail njegovom šefu, pišite unutrašnjoj kontroli, samo nemojte da prećutite jer ste onda dali jasan znak napadaču da se ništa neće desiti i da je njegovo ponašanje OK, jer on neće nositi nikakve sankcije. Nastavit će s takvim ponašanjem jer nije bilo reakcije koja bi ga odvratila od toga.
