Irena Petrović je izvršna direktorica Inicijative mladih za ljudska prava (YIHR BiH) koja s Nacionalnim demokratskim institutom (NDI BiH) i Fondacijom INFOHOUSE, uz podršku USAID-a, implementira projekat “Budi Inspiracija”, čiji je glavni cilj da kroz različite aktivnosti radi na suočavanju mladih s prošlošću i pomirenju u regionu. Petrović je za Interview.ba govorila o razlikama projekta “Budi inspiracija” i ostalih projekta sličnih ciljeva, MICC WeB sesijama, reakcijama mladih na ratna dešavanja, te o njihovom odlasku iz ove zemlje.
MLADE LJUDE NIKO NIŠTA NE PITA: “Danas su mladi dosta isključeni iz javnog prostora. Ako se i uključe u politiku, ta ista politika ih onda oblikuje prema svojim vlastitim potrebama jer tamo vlada jednoumlje. Mladi ljudi imaju izgrađen stav o ratu, međutim u većini slučajeva s pogrešnim historijskim činjenicama. Sve što je uslijedilo nakon rata jeste manipulacija tih historijskih činjenica koja je rezultirala ovakvim društvom u kojem sad mladi ljudi žive i odakle žele da odu.”
INTERVIEW.BA: Zbog čega je, prema Vašem mišljenju, projekat “Budi Inspiracija” specifičan i drugačiji u odnosu na ostale projekte čiji je cilj pomirenje u region, razbijanje predrasuda i stereotipa i većoj saradnji i mobilnosti mladih?
PETROVIĆ: Različite aktivnosti u okviru projekta “Budi Inspiracija” kao što su sesije simulacije Međunarodnog krivičnog suda, debatne akademije, susreti mladih, te lokalne inicijative mladih čine ovaj projekat drugačijim u odnosu na druge projekte sa sličnim ciljem u smislu da su aktivnosti zaista brojne i da stavljaju akcenat na razvoj više vještina kod mladih ljudi. Kroz sesije MICC WeB-a, odnosno simulacije suđenja, mladi se upoznaju s pravom, pravnom metodologijom i vještinama javnog nastupa. Kroz debatne akademije mladi uče o debati kao vještini iznošenja vlastitih stavova kroz argumentovanu diskusiju, te zajedno s profesorima uče o načinima formiranja debatnih klubova u školama i održavanjima debatnih takmičenja. Kroz susrete mladih, pojačava se interakcija među učesnicima projekta na način da su stvorene veze na projektnim aktivnostima ojačaju i održe, što doprinosi ciljevima projekta koji su osnaživanje razumijevanja među mladima o različitim narativima projekta kao i izgradnja saradnje među mladima koji dolaze iz različitih etničkih sredina. Kroz lokalne inicijative mladih, učesnici projekta će sami osmisliti i implementirati projekte kroz koje će vokalizirati potrebe mladih u lokalnim sredinama i kroz javno zagovaranje aktivno se uključiti u rješavanje konkretnih problema s kojima se susreću mladi u Bosni i Hercegovini. Samo ovaj segment projekta, gdje se mladima pruža prilika da naučene lekcije na projektu sami aktivno primjene, čini ovaj projekat različitim u odnosu na druge u smislu potenciranja aktivnog učešća mladih, ne samo u okviru projekta, već i u svojim sredinama. Sam broj mladih koji učestvuju u aktivnostima na projektu kao i činjenica da učesnici dolaze iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske doprinosi izgradnji atmosfere povjerenja i saradnje na kreiranju zajedničkog narativa među mladim ljudima, a to je da, kroz jačanje vještina na projektnim aktivnostima, budu aktivni mladi građani i kroz aktivizam zaista doprinesu poboljšanju prilika za mlade ljude u BiH i regionu, te da, kako sam naziv projekta kaže, zaista budu inspiracija za druge mlade ljude.
INTERVIEW.BA: U Konjicu i Mostaru dosad su održane MICC WeB sesije, odnosno simulacije suđenja, na kojim su mladi imali priliku naći se u ulogama sudije, tužilaca i odbrane, kao i novinara. Koje su reakcije mladih na teme i događaje koji su se desili prije njihovog rođenja?
PETROVIĆ: Kroz sesije MICC WeB, učesnici u ulogama tužioca, odbrane i sudija te novinara, simuliraju stvarne slučajeve s Nirnberškog tribunala (slučaj njemačkog industrijalca Friedricha Flicka), Tribunala za Ruandu (slučaj ruandanskog umjetnika Simona Bikindija) te Tribunala za bivšu Jugoslaviju, odnosno slučaj Dražena Erdemovića. Kroz simulaciju rada na slučajevima učesnici se upoznaju s historijskim činjenicama koji se odnose na slučajeve na kojima rade. Mimo toga, učesnici se kroz aktivnosti i radionice unutar sesije upoznaju s različitim narativima konflikta u bivšoj Jugoslaviji (radionica “Zašto ratujemo”), te imaju priliku da kroz radionicu “Veče savremenih svjedoka” iz prve ruke čuju priče osoba koji su preživjeli rat, bilo kao ratni veteran ili kao preživjeli logoraši. Sve informacije i činjenice s kojima se učesnici susretnu kroz aktivnosti sesije su uglavnom nove informacije za njih, s obzirom na to da se radi o generacijama koje su rođene nakon završetka sukoba na području bivše Jugoslavije. Reakcije mladih su zaista pozitivne u smislu da cijene činjenicu da uče nove stvari bilo da se radi historijskim kontekstima slučajeva na kojima rade ili o sukobima ’90-tih. Mimo toga stvari o kojima nisu nikada pričali sa svojim roditeljima (generaciji koja pamti rat) su zaista nove za njih i, mimo suočavanja s novim informacijama, mladi ljudi imaju izuzetno pozitivne reakcije na poruke koje proističu iz priča ratnih veterana u kojima se naglasak stavlja na činjenicu koliko je rat užasna stvar te koliko je, naročito u našem društvu, bitno raditi na pomirenju i zalagati se za pozitivne narative u društvu. Mladi sa sesija zaista nose poruku važnosti mira jer kroz slušanje priča i rad na slučajevima, spoznaju da traumatična iskustva regiona koje oni ne pamte se ne smiju ponoviti i svjesni su da su oni ta generacija koja je oslobođena neposredne trauma jer su rođeni nakon rata i znaju da, kroz svoje školovanje i angažman u lokalnoj zajednici, mogu biti predvodnici pozitivnih procesa u regionu.
INTERVIEW.BA: Veliki problem je i odlazak mladih iz BiH, a da li je upravo jedan od razloga to što našim društvom vlada isti narativ već 25 godina?
PETROVIĆ: Jedan od razloga jeste isti narativ koji vlada ovim prostorima. Međutim, mi smo svjesni da se taj isti narativ koristi kao sredstvo manipulacije i segregacije političkih elita radi održavanja vlasti. Mislim da su mladi ljudi prepoznali tu manipulaciju i da su uvidjeli, poučeni dosadašnjim iskustvom, da je nemoguće nešto promijeniti. Nije da oni to ne žele, nego im ne da prostor da išta promijene. Danas niko ništa ne pita mlade ljude i dosta su isključeni iz javnog prostora. Ako se i uključe u politiku ta ista politika ih onda oblikuje prema svojim vlastitim potrebama jer tamo vlada jednoumlje. Mladi ljudi imaju izgrađen stav o ratu, međutim u većini slučajeva s pogrešnim historijskim činjenicama. Sve što je uslijedilo nakon rata jeste manipulacija tih historijskih činjenica koja je rezultirala ovakvim društvom u kojem sad mladi ljudi žive i odakle žele da odu.
INTERVIEW.BA: Kako bi ih Vi inspirisali da ostanu u svojoj rodnoj zemlji?
PETROVIĆ: Mislim da jedino klima u društvu može to da promijeni. Mi se moramo otvoriti kao društvo, ne samo gradovi nego i male sredine koje su dosta zanemarene. U jednom momentu ćemo morati shvatiti da nismo prijetnja jedni drugima, nego da jedino zajednički možemo napraviti napredak. Mladim ljudima treba obezbijediti bolje obrazovanje, obrazovanje koje prati svjetske standarde i tržište rada kroz praktičnu nastavu. Omogućiti im zaposlenje, a za to se mogu i oni sami boriti. Nisu ni svjesni koliko se toga može postići ako se ujedine i oni iz Širokog Brijega, Zenice, Bijeljine i Sarajeva.
Ovaj tekst je urađen u okviru projekta “Bosna i Hercegovina: Animiranje mladih za pomirenje – Budi inspiracija”koji se sprovodi uz podršku USAID BiH a implementira ga Nacionalni demokratski institute BiH (NDI BiH) uz podršku YIHR BiH I Fondacije INFOHOUSE. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost redakcije.
