Pluća građana Bosne i Hercegovine su prema nekim istraživanjima značajno otpornija od pluća građana drugih europskih zemalja. Ovu tvrdnju dodatno potkrepljuje i činjenica da nadležne vlasti u Bosni i Hercegovini proglašavaju alarmantno stanje onog trenutka kada nivo zagađenosti zraka dostigne 400 mg/m3, dok se u drugim državama reaguje čim zagađenost zraka pređe 50 mg/m3. Koliko zagađen zrak udišu građani i koliko se to reflektira na njihovo zdravlje, najbolje govore podaci Svjetske zdravstvene organizacije prema kojima je Bosna i Hercegovina druga zemlja po mortalitetu kada je riječ o zagađenom zraku. Profesorica Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu Nasiha Pozder i profesorica na Internacionalnom “Burch” univerzitetu u Sarajevu Sanela Klarić govorile su za Interview.ba o interventnim mjerama kada je u pitanju zagađenost zraka, ulozi politike u svemu tome, regulaciji saobraćaja u svrhu kvalitetnijeg zraka, energetskoj efikasnosti, te obnovljivim izvorima energije.
RIJEŠITI PROBLEM GRASA! “Najvažnije mjere koje treba da poduzmemo kada je riječ o saobraćaju jesu upravo one na popravci javnog prijevoza. Nužno je popraviti stanje u GRAS-u i to je opet nešto što je vlast do sada zanemarivala. Napravili smo preduzeće koje je ogroman gubitaš”.
INTERVIEW.BA: Procjenjuje se da su pluća djece u BiH pet puta otpornija od pluća djece u nekim drugim europskim državama. S obzirom na to da ova država smatra nivo zagađenosti zraka alarmantnim tek kad je on 8 puta viši od standarda za alarmiranje, možemo li se zapitati da li su pluća bosanskohercegovačke djece manje vrijedna?
KLARIĆ: Sigurno da nisu manje vrijedna, to naša djeca. S obzirom na to kako prihvatamo činjenicu da smo najzagađeniji grad na svijetu čini mi se da obezvrjeđujemo pluća naše djece. Prema mojim saznanjima iz izvještaja Svjetske zdravstvene organizacije, mi smo druga zemlja u svijetu po smrtnosti djece zbog bolesti respiratornih organa. Trebamo se boriti u cijeloj državi da vrijednost naše djece ne smije biti umanjena.
POZDER: Sudeći prema reakcijama koje su dosadašnje vlade imale i aktivnostima koje su poduzimale, dalo bi se zaključiti da su u svakom slučaju nedovoljno vrijedna i istovremeno izdržljivija. Porijeklom sam Tuzlanka, pa bih kazala da su u Tuzli pluća djece još otpornija, jer je tamo situacija čak i teža nego u Sarajevu, odnosno da je zagadjenje kontinuirano i svakodnevno. U Sarajevu je zagađenje zraka povremeno, posebno izraženo u zimskom periodu i mislim da nije teško dokučiti koji su razlozi toga.
INTERVIEW.BA: Naša stranka se zalaže za čist zrak, a to argumentuje i hitna sjednica koju ste nedavno inicirali povodom zagađenog zraka. Šta politika treba da radi povodom zagađenog zraka?
KLARIĆ: Nije to prva hitna sjednica u Skupštini Kantona Sarajevo koja se dešava u novembru ili decembru. Obično se one održe, ali osim tih aktivnosti koje podrazumijevaju brzu intervencija ne usvoje se snažniji strateški dokumenti koji imaju kratkoročne ili dugoročne ciljeve. Čak i kada se usvoje određeni akcioni planovi oni se ne implementiraju. Svake godine imamo hitne sjednice na kojima se diskutuje o hitnim intervencijama, koje se i počnu primjenjivati, ali u svakom slučaju ono što građane spasi jeste prirodna cirkulacija zraka, promjena vremena, snijeg i vjetar. Manje na to utječu aktivnosti koje su se uvle na posljednjoj hitnoj sjednici radi raznih nedosljednosti u provođenju. Svi zastupnici u Skupštini KS i svi koji su na izvršnim funkcijama trebaju da ozbiljno i odgovorno shvate taj problem i da se pripremi jedan ozbiljan dokument u konsultaciji s građanima i ekspertima koji djeluju u ovom gradu. Vidjeli smo da je sve više inicijativa nevladinog sektora, univerziteta, donatora koji su neuvezani. Kada bi sve aktere iz različitih oblasti skupili na jedno mjesto, kroz interdisciplinarni rad, sigurna sam da bi došli do mnogih zaključaka i praktično došli do jednog dokumenta koji bi imao jasnu viziju u kojem periodu i koje aktivnosti možemo imati te kakve će to rezultate polučiti. Trebamo izdvojiti određena budžetska sredstva i trebamo pronaći ljude koji će odgovorno implementirati, pratiti i dopunjavati planove i aktivnosti. Možemo u taj tim uključiti i stručnjake iz zemalja Europe da bi se što više približili savremenim inovativnim praksama EU. Moramo biti ambiciozniji u svojim namjerama te uključiti inovativna rješenja iz oblasti energetske efikasnosti, obnovljivih izvora energije i zaštite svih segmenata okoliša uz zrak.
POZDER: Mislim da bi se svaki pojedinac trebao zalagati za pravo na zdravlje, a čist zrak je nešto što je uslov da bismo bili zdravi. Kada je u pitanju politika mislim da su svi nivoi zakazali, od obrazovnog sistema, prostornog uređenja, pa do zdravstvene politike. Sve mjere koje smo imali dosad su bile privremene i više reaktivne, nego proaktivne. Nije ovo bila prva sjednica na kojoj smo insistirali, niti je bio prvi put da ukazujemo na probleme, nažalost interes javnosti ali i pritisak iste se dešava uglavnom u momentu kada su moguće ili očekivane samo interventne mjere, što je nedovoljno i neprihvatljivo. Važno je reći da je i struka zakazala kada govorimo o zagađenju iz ugla prostorne politike. Ove godine smo “proslavili” 60 obljetnicu bespravne gradnje na ovom prostoru. Imamo bespravnu gradnju po padinskim naseljima u Sarajevu i dopuštamo da ljudi grade objekte od 300 kvadrata, a da pritom na njih ne stavljaju fasadu. Pojedini građani se griju na šta stignu, čak iako su priključeni na plinsku mrežu i onda dobijemo ovo što imamo. U ovakvom sistemu, svi građani su taoci posljedica koje je proizveo nerad ministarstva prostornog uređenja, koje je odobravalo stalne legalizacije bespravne gradnje bez da je postavljalo ijedan uslov ili radilo konkretnim rješenjima za saniranje nastalih problema. Jedan od važnijih uslova koji je morao biti postavljen jeste kolokvijalno rečeno “utopljavanje” objekata, subvencioniranje nabavke peći sa hepa filterima tamo gdje plin nije doveden ili gdje se zbog visoke cijene ne koristi. To je jedna od mjera koje je Vlada Kantona Sarajevo do sada trebala da poduzme, ali nije.
INTERVIEW.BA: Kako je potrebno regulisati saobraćaj u cilju bolje kvalitete zraka?
KLARIĆ: Što se tiče saobraćaja on je definitivno jedan od najvećih zagađivača, poslije individualnih ložišta u Sarajevu. Iako nisam stručnjak za saobraćaj jasno je da moramo riješiti prvo pitanje javnog saobraćaja. Treba motivisati ljude da koriste jedan takav servis, ali on prije svega mora biti efikasan i mora pružiti sve ono što naši građani trebaju. Ne smijemo dozvoliti da prilikom gužve u gradu naši građani koji se žele voziti javnim prijevozom ne mogu da uđu u određena vozila, da ne znaju kada dolaze i da jednostavno odustaju od toga i počnu tražiti alternativu, a obično je to automobil. Definitivno jedan efikasan javni servis mora biti rješenje.Sistem parkiranja mora biti takav da se ljudima ne isplati parkirati automobile u centralnom dijelu grada. Sam grad mora da napravi plan funkcionisanja, gdje će u određenom periodu uži centar grada, a kasnije i širi postati mjesto gdje nećemo imati automobile, već ćemo imati pješačke prostore, kao što su to uradili mnogi gradovi Europe. Moraju se osigurati velike količine podzemni garaža na rubovima centralnog dijela grada, gdje će ljudi koji žele da posjete centar grada ili žive u centru grad imati svoje parking mjesto. Iz tih podzemnih garaža građani bi se mogli kretati električnim servisnim automobilima ili električnim taksijama i praktično doći do traženih destinacija koje su udaljenije od mjesta garaže. Iznajmljivanje bicikala također bi moglo biti jedno od rješenja. Treba razmisliti i motivisati ljudi da koriste što više bicikla, a da je cijena iznajmljivanja privlačna za sve. U Ljubljani je cijena rentanja bicikla toliko simbolična da se ljudima jednostavno ne isplati da plaćaju parkinge ili da koriste javne prijevoze ako mogu biciklom da se riješe pitanja svojih dnevnih kretanja. Automobili koji se voze u ostalim dijelovima grada trebali bi da imaju određeni kvalitet goriva koja koriste, raznim beneficijama treba motivisati građane da kupuju hibridne ili električne automobile a javni prijevoz trebao bi imati za cilj da bude pristupačan svima. Zaboravili smo na vozove, koji mogu služiti za prijevoz građana iz udaljenijih dijelova kantona, ali i proizvoda, pogotovo što naši putevi nisu toliko sređeni. To nisu u suštini stvari koje se mogu uraditi preko noći, ali uz određenu podršku države I jasan plan je moguće.
POZDER: Napravili smo greške u prostoru tako da se teško saobraćaj može regulisati u cilju kvalitetnijeg zraka. Saobraćaj je jedan od zagađivača, ali PM čestice, odnosno sitne čestice koje dolaze od nedovoljnog sagorijevanja čvrstih goriva iz individualnih ložišta ipak su naš problem broj jedan. Kada govorimo o saobraćaju, ne možemo očekivati da popravimo stanje ako nastavljamo da gradimo stambena naselja na krajnjem zapadu grada, dok su istovremeno sve gradske funkcije na krajnjem istoku grada. Ljudi se moraju transportovati. Dopustili smo da nam se dese “Tibre“, počev od naselja Tibra na Stupu gdje je od 80-ih godina planiran novi gradski centar sa svim funkcijama koje centar treba da ima s ukupnim brojem od 10 000 stanovnika. Već sad na trećini izgrađene površine imamo više od tada planiranih 10 000 stanovnika. Nastavljamo sa stanogradnjom a s obzirom na stanje u javnom gradskom saobraćaju građani su primorani da koriste automobile. Najvažnije mjere koje treba da poduzmemo kada je riječ o saobraćaju jesu upravo one na popravci javnog prijevoza. Nužno je popraviti stanje u GRAS-u i to je opet nešto što je vlast do sada zanemarivala. Napravili smo preduzeće koje je ogroman gubitaš. Prema posljednjem popisu na jedan stan u Sarajevu imamo dva vozila i takvo stanje uz ono koje imamo u GRAS-u ne pogoduje niti zraku niti kvaliteti života u gradu.
INTERVIEW.BA: Koje su to interventne mjere koje se moraju poduzeti kada je u pitanju zagađenje zraka?
KLARIĆ: Imamo prvo individualna ložišta, a zatim automobile, koji su zagađivači tijekom cijele godine, te nešto manje industrija i aktivnosti poljoprivrede. U svakom slučaju interventne mjere se trebaju fokusirati na te izvore zagađenja. Ako govorimo o individualnim ložištima posebno se lose stanje zraka u gradu okrivljuju individualne kuće na padinama Sarajeva. Bitno je napraviti jednu socijalnu kartu i vidjeti koji su to ljudi koji ne mogu sebi priuštiti bolje peći s boljim sagorijevanjem. Takvim ljudima treba pružiti podršku i subvencije da bi to osigurali svojim kućama. Oni koji to mogu treba im biti obaveza definisana u zakonima i određenim kaznama. Države EU to propisuju zakonom, a vi ste dužni da to ispoštujete ili ćete biti kažnjeni što se pokazao kao efikasan model. Također najvažnije I najdugoročnije treba raditi na energetskoj efikasnosti objekata. Ako riješimo da objektima ne treba 90 posto energije koje sada koriste da bi imali optimalnu temperature i uslove za život u svim godišnjim dobima, onda samim time smanjujemo potrebu da se grije ili hladi jedan takav objekat. Moje mišljenje je da je to najvažnija intervencija koja se može napraviti jer je najdugoročnija. Uz modele finansiranja, subvencije i maksimalno korištenje obnovljivih izvora energije moramo iti ambiciozni da u budućnosti svi objekti u BiH budu energetski nezavisni i pruže najoptimalniji kvalitet života svojim korisnicima ali i okruženju gdje građevinski objekti neće imati loš utjecaj na okoliš.
POZDER: Prethodna Vlada je usvojila plan interventnih mjera, koje nisu loše. One su pobrojane tako da imate vrijeme kada se građani obavještavaju, kada se upozoravaju i kada se podiže stanje alarmiranja. Informiranost građana u ovom periodu je tekla kroz medije, a ne preko Vlade. Građani su bili informisani danas zahvaljujući aplikacijama na telefonima, pojedinačnim projektima, te Američkoj ambasadi, pa tek na kraju Vladi KS. BiH je posljednja na listi zemalja u Europi prema graničnoj vrijednosti PM na kojoj se vrši primjena interventih mjera uslijed uzbunjivanja. Kod nas je ta granična vrijednost 400 mg/m3, sljedeća je Poljska s 300 mg/m3, a zatim sa 180 mg/m3 slijedi Italija. Raspon od 400 do 300 vam govori da smo mi i Poljaci izdržljiviji u odnosno na Parižane koji alarmiraju svoje građane već na 50 mg/m3. Za sve preko 50 mg/m3 se traže mjere. Na hitnoj sjednici SKS tražili smo da se taj nivo graničnih vrijednosti promijeni i ova izmjena je usvojena, te sada iznosi 200 mg/m3. Nešto smo dakle, već napravili, ali treba i dalje raditi. Svjesni smo da ćemo s ovakvim pristupom vrlo moguće konstantno biti u stanju alarmiranosti, ali se čini da su upravo takve mjere neophodne da bismo shvatili ozbiljnost stanja i insistirali na promjenama s ciljem poboljšanja kvalitete zraka.
Fasade ne smiju biti marketinški trikovi
INTERVIEW.BA: Na koji način koristiti izvore obnovljive energije u svrhu poboljšavanja kvalitete zraka?
KLARIĆ: Kada govorimo o intervencijama energetske efikasnosti trebamo paziti na socijalnu kartu. Trebamo biti pažljivi kada se takvi projekti rade da se misli o tome koji su to proizvodi koji su zdravi, lokalno proizvedeni, ekonomski prihvatljivi, koji rješavaju problem otpada te koji u svojoj proizvodnji imaju mnogo manju primarnu energiju i emisije CO2. To su uglavnom lokalni prirodni materijali kojima smo okruženi. Svakako da pomažemo ekonomiju rješavanjem energetske efikasnosti, otvaramo radna mjesta u ruralnim područjima gdje ćemo rješavati pitanja ekološkog otpada kao što je to ovčja vuna, slama ili otpad iz prerade drveta. Kada govorimo o obnovljivim izvorima energije koja nam je potrebna za grijanje i hlađenje, ako je smanjimo na samo 10-15 posto potrebe koju sad imamo, potrebnu energiju možemo nadoknaditi umjesto klasičnih peći ili klasičnih energenata s nekim solarnim panelima ili termoelektranom na biomasu koja podrazumijeva ne samo šumsku biomasu, nego i biomasu koja dolazi iz otpada poljoprivrede ili nekih drugih otpada kao što je gradski otpad. To su sve uspješni projekti koji su primijenjeni u nekim gradovima Europe. Nije to ništa novo, ali u principu se može primijeniti i u BiH. Važnije je rješavati uzrok, a to podrazumijeva rješavati objekte koji će biti energetski efikasni i praktično manje zahtijevati za grijanje i hlađenje, a onda ćete tako smanjivati potrebu da iskorištavate goriva koja jako puno zagađuju. Moja je preporuka da ne pomažemo tuđu ekonomiju nego da pogledamo šta možemo iskoristi u našoj avliji, upravo ako želimo da svi objekti budu energetski efikasni koji su to materijali kojima smo bogati i šta je to što mi možemo proizvoditi lokalno za potrebe svih projekata energetske efikasnosti od izolacijskih materijala, montažnih konstrukcija, stolarije do pametnih Sistema rekuperacije, tople vode ili rasvjete. U procesu europskih integracija to će nam biti i obaveza jer od januara 2019. godine u Europi će svi novi javni objekti morti biti nearly zero energy building, to prevesti kod nas “haman pa nulta energetska kuća”. Svi objekti će se od januara 2020 godine morati graditi ovako. Moramo i mi to prepoznati i očekivati od svih objekata da u bliskoj budućnosti budu energetski neutralni.. Kada govorimo o industriji potrebne su jake kazne, dobra inspekcija i dobri sistemi prečišćavanja. Potrebno je ukazati da industrijski proizvod neće biti certificiran i konkurentan na tržištu ukoliko ta proizvodnja nije čista proizvodnja.
POZDER: Kanton Sarajevo je prije dvije godine usvojio Kantonalni akcioni plan zaštite okoliša. Tamo je jedan od segmenata bio upravo energetska efikasnost. Date su dobre mjere, a jedna od njih je bila “utopliti objekte”. Nije ih dovoljno utopliti na način kako je to npr urađeno na Alipašinom Polju. U svrhe predizborne kampanje polijepljen je stiropor od 10 centimetara na visoke nebodere i prividno riješili problem. Treba znati da stiropor vremenom gubi svoja svojstva, te da na južnoj strani objekata već za 10 godina nema svrhe. Kolokvijalno rečeno, istopi se. Dakle, novcem građana plaćeno je nešto čega uskoro neće biti. Napravljen je marketinški trik u izborne svrhe. Ono na čemu ćemo mi insistirati jeste uvođenje zelenih javnih nabavki koje će obezbijediti upotrebu i ugradnju okolišno prihvatljivih materijala, sigurnih za zdravlje korisnika objekata. Moramo imati adekvatno izolirane objekte, zdrave i sigurne za njihove korisnike. Vrlo je važno povesti računa o energetskoj efikasnosti jer ona automatski utječe i na mjere borbe sa zagađenjem. Sve je jedno s drugim povezano. Kada su u pitanju izvori obnovljive energije apsolutno smo za prelazak s fosilnih goriva na obnovljive izvore energije, međutim svjesni smo da je ovo proces za koji treba vrijeme i prolazne mjere. Imajući ovo na umu, dali smo podršku projektu odsumporavanja termoblokova 5 i 6 u Tuzlanskoj termoelektrani jer je to jedan od prvih koraka koji se moraju poduzeti. Prema procjenama WTO ovim tempom zagađenja u Tuzli 29 000 života će biti izgubljeno od respiratornih oboljenja u narednih osam godina. Imajući ovo na umu, odsumporavanje ne može biti posmatrano kao trošak za EP nego kao investicija. Svjesni smo važnosti odustajanja od fosilnih goriva i odlučni da nove termoelektrane u BiH nisu opcija. Istina, Blok sedam u tuzlanskoj elektrani vidimo kao proces sanacije postojećeg lošeg stanja termoelektrane, ali ćemo se odlučno suprotstaviti gradnji najavljenih novih termoelektrana u BiH. Mora biti jasno da gradnja novih, suvremenim TE ne podrazumijeva masovno zapošljavanje, masovne investicije na kojima će građevinski sektor zaraditi. Govorimo o termoelektranama čiji će vijek biti eventualno 20 godina. Rezerve uglja u rudnicima poput Kaknja, Kamengrada procjenjuju se na jedva 20 godina. Neprihvatljivo je dvadeset godina upitne investicije staviti ispred zdravlja i prirode. Postajemo deponija industrije koju ne želi niko, pri tome uzimamo kineske kredite da bismo se trajno otrovali.
INTERVIEW.BA: Koji su dalji koraci Naše stranke kada je u pitanju zagađenost zraka u Sarajevu?
POZDER: Napravili smo vrlo jasne politike. Jedna od njih na kojoj ćemo raditi jeste konačno provođenje mjera koje je Kantonalni akcioni plan zaštite okoliša propisao. Ne smatramo da je to najbolji dokument koji smo mogli imati. On predviđa 500 miliona za implementaciju nečega u pet godina, ali i ono što smo spočitavali tadašnjoj vladi je da ovim tempom izdvajanja za mjere iz aktulenog akcionog plana mi ga možemo implementirati za 20 godina. I dalje smatramo da je neke mjere potrebno značajno brže raditi. Već smo pokrenuli inicijative da se u budžetu izdvajaju značajno veća sredstva za energetsku efikasnost. Govorit ćemo o deponiji Smiljevići i to će biti jedan od naših prioriteta. Ova deponija nije samo prostor gdje se deponuje otpad, smatramo da je otpad ekonomska, a ne samo ekološka kategorija i tako ćemo pristupati. Jako puno ćemo raditi na GRAS-u. To je također jedan od naših prioriteta i već smo pokrenuli određene razgovore. Već smo u razgovorima s potencijalnim partnerima, radimo na modelima finansiranja ovih projekata, ali i kontinuirano pozivamo stručnjake na konsultacije kako bismo pronašli najbolja, najefikasnija, ali i ekonomski optimalna rješenja.
Ovaj intervju nastao je uz podršku Fondacije Heinrich Boll Stiftung
