Dolazak jeseni i početak sezone grijanja već godinama Sarajlijama predstavlja početak agonije kada je u pitanju zagađenje zraka. Prošlih godina, glavni grad Bosne i Hercegovine, nerijetko je bio najzagađeniji grad u Evropi. I to opravdano, smatra Anes Podić iz UG „Eko akcija“. Tvrdi da okolišna politika nije u fokusu nadležnih u BiH već decenijama i građanima daje savjete kako se zaštiti od zagađenog zraka. Ovaj problem, građani Sarajeva, istakli su kao jedan od najvećih na sastanku koji je održan u sklopu inicijative „Građani zahtijevaju odgovore“ koju provodi Fondacija INFOHOUSE uz podršku Fondacije Heinrich Boll Stiftung.
POLITIČKE ELITE IGNORIŠU PROBLEME OKOLIŠA „Kada zagađenje dostigne kritičnu granicu, pogotovo kada se to dešava u državi neorganizovanoj poput naše, vrlo malo je učinkovitih mjera na raspolaganju kojima bi se mogao smanjiti intenzitet zagađenja. Puno važniji je rad na dugoročnom smanjenju štetnih emisija u zrak. Tu nikakvog pomaka zadnjih par decenija nije bilo, jer naše političke elite još uvijek ignorišu brojne probleme našeg okoliša, uključujući i probleme izazvane zagađenim zrakom. Dok se to ne promijeni ovisit ćemo isključivo od milosti vremenskih prilika.“
INTERVIEW.BA: Kraj je ljeta, ali kako se približava hladnije vrijeme i početak sezone grijanja za građane Sarajeva to predstavlja i početak velikih problema kada je u pitanju zagađenje zraka. Je li moguće i/ili izvodivo rješenje ovog problema?
PODIĆ: Problem zagađenog zraka u Sarajevu je naravno rješiv. Sarajevo je, tokom sedamdesetih i osamdesetih godina, bilo već dobilo bitku sa zagađenim zrakom. To je tada bio rezultat napora i odricanja cijele zajednice, čije rješavanje su pokrenule tadašnje političke elite. Potrošen je i ogroman novac, da se izgradi gasovod od Beograda do Sarajeva, izgradi gasna infrastruktura u gradu i uradi konverzija kotlovnica s uglja na plin. Međutim, zadnjih par decenija, kao posljedica opće nebrige naših vlasti o okolišu, koja je naročito vidljiva kroz zagađenje zraka u našim gradovima, Sarajevo je opet dospjelo na vrh crne liste najzagađenijih gradova Evrope. Nema magičnog rješenja za problem zagađenja zraka, potrebno će biti da se riješi skupina po skupina zagađivača. Za dio zagađenja, koji je prisutan tokom cijele godine, odgovorna su motorna vozila. U Sarajevu je trenutno registrovano preko 150.000 motornih vozila. Od toga, dvije trećine imaju motore s pogonom na dizel, koji daleko više zagađuju od onih s pogonom na benzin. Rješenja za ovaj dio zagađenja nema bez ponovnog razvoja javnog gradskog i prigradskog prevoza. Strategija razvoja kantonalnih vlasti se svodi na pokušaje pravljenja dodatnih, skupih cesta po gradu, dok je gradski prevoz nizom pogrešnih poteza osiromašen i doveden do ruba opstanka. Na takav način, bit ćemo osuđeni na saobraćajne gužve i zagađen zrak i u sljedećim decenijama. U gradu su i stotine objekata male privrede: restorana, ćevabdžinica, buregdžinica, itd. koji također zagađuju zrak tokom cijele godine. Promjenom propisa i njihovom striktnom primjenom, njihovu emisiju je relativno lako riješiti. Oko 100.000 domova u Sarajevu se trenutno grije na čvrsta goriva, i to pretežno drvo i ugalj. Obično su u upotrebi peći lošeg kvaliteta, niske efikasnosti i visoke emisije zagađujućih materija. Upotreba vlažnog, neosušenog drveta u pećima dalje pogoršava problem. Kao što to preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija zbog svoje visoke toksičnosti ugalj bi morao biti potpuno zabranjen kao gorivo u pećima. Kroz sponzorirani program zamjene peći na drvo, gdje bi sadašnje loše peći bile zamijenjene pećima visoke efikasnosti i niskih emisija zagađujućih materija, ovaj dio emisije bi se vremenom mogao drastično smanjiti. Zamjenom peći bi se također značajno smanjio i iznos novca koji domaćinstva izdvajaju za kupovinu drveta, što je krupna stavka u mnogim kućnim budžetima.
INTERVIEW.BA: Spomenuli ste motorna vozila, može li princip par-nepar tablica u saobraćaju pomoći rješenju problema?
PODIĆ: U danima kritičnog zagađenje svako smanjenje emisija štetnih materija je dobrodošlo, pa i mjere na ograničavanju intenziteta saobraćaja poput par-nepar sistema. Nažalost, kada zagađenje dostigne kritičnu granicu, pogotovo kada se to dešava u državi neorganizovanoj poput naše, vrlo malo je učinkovitih mjera na raspolaganju kojima bi se mogao smanjiti intenzitet zagađenja. Puno važniji je rad na dugoročnom smanjenju štetnih emisija u zrak. Tu nikakvog pomaka zadnjih par decenija nije bilo, jer naše političke elite još uvijek ignorišu brojne probleme našeg okoliša, uključujući i probleme izazvane zagađenim zrakom. Dok se to ne promijeni ovisit ćemo isključivo od milosti vremenskih prilika.
INTERVIEW.BA: Zdravstveni radnici upozoravaju da ukoliko se nastavi trend zagađenja zraka u BiH, posebno u Sarajevu, građani će svakako osjetiti posljedice koje će se odraziti na njihovo zdravlje, zar to nije više nego alarmantno?
PODIĆ: Na osnovu rezultata brojnih međunarodnih studija o utjecaju zagađenja zraka na zdravlje ljudi moguće je reći da zagađenje zraka u BiH već ostavlja posljedice na zdravlje građana zagađenih bh. gradova. Svake godine gubimo petinu BDP-a zbog zagađenog zraka (“Economic cost of the health impact of air pollution in Europe: Clean air, health and wealth”, WHO Regional Office for Europe, 2015.)! To je cijena koju svakodnevno plaćamo bolestima i ljudskim životima. Za nastalu štetu krive su naše vlasti koje i dalje potpuno ignorišu ovaj problem.
INTERVIEW.BA: Također, prekoračenja zagađujućih materija prelaze sve dozvoljene vrijednosti što se tiče konkretno Sarajeva, da li građanski aktivizam može nešto konkretno učiniti kako bi promijenio ovu situaciju?
PODIĆ: U decembru 2013., tokom jedne od epizoda kritičnog zagađenja zraka, od predstavnika institucija kojima je u opisu posla briga o zdravlju građana, dale su se čuti izjave poput “za zaštitu od zagađenog zraka treba koristiti šal ili kuhinjsku napu”, “ovakvo zagađenje zraka nije opasno po zdravlje” ili “to je danak urbanog življenja”. Pet godina poslije, ovakvih nestručnih, neodgovornih i po dobrobit zajednice, opasnih izjava više nema. Zahvaljujući isključivo građanskom aktivizmu, svijest u javnosti o problemima koje izaziva zagađeni zrak i načinima za njihovo rješavanje problema sada je puno veća. Ono što nedostaje jesu konkretne akcije na smanjenju zagađenja, kojih još uvijek nema ni na vidiku. Političari koje zapadne dužnost rješavanje brojnih problema u našem okolišu svoje mandate potroše radeći nešto sasvim drugo. Promjenu stanja možemo očekivati tek kada rješavanje problema zagađenog zraka postane istinski prioritet i za naše političke elite. Sudeći po predizbornoj retorici i programima političkih stranka uoči predstojećih izbora, trebat će još puno aktivizma, rada i vremena dok se to ne desi.
INTERVIEW.BA: Šta građani sami mogu poduzeti u vezi ovog problema, a šta stručnjaci?
PODIĆ: Građani mogu pokušati da što više smanje izlaganje štetnim materijama:
– Tokom šetnje treba birat ulice sa što manje saobraćaja
– Tokom vožnje prometnim ulicama ventilaciju automobila treba ili potpuno isključiti ili je podesiti na unutrašnju cirkulaciju zraka
– Tokom sezone grijanja, oni koji se griju čvrstim gorivima trebali bi koristiti dobro osušena drva, a svi koji lože ugalj morali bi ga prestati koristiti, prije svega radi vlastitog zdravlja
– Peći koje dim ispuštaju u prostoriju trebalo bi odmah ili popraviti ili ako to nije moguće, zamijeniti
– Pušači bi morali prestati da puše u zatvorenim prostorima, pogotovo dok traje sezona grijanja, kada je zagađenje obično jako povećano, a onemogućeno prozračivanje prostorija
Tokom najkritičnijih dana, ako je ikako moguće, trebali bi izmjestiti ugrožene članove porodice – djecu, starije, oboljele na srcu i plućima, na mjesto sa čistim zrakom. Rješenja ovog problema nema bez aktivnog učešća stručnjaka. Međutim, utjecaj raznih lobija u ovoj oblasti, u kojoj se, zbog tijesne povezanosti sa načinima proizvodnje i potrošnje energije, je izuzetno jak i posljedica je jak utjecaj na odluke koje struka donosi.
