Zahvaljujući Američkoj agenciji za međunarodni razvoj (USAID), u proteklih nekoliko godina u BiH je uspješno proveden projekat “PRO-Budućnost” koji je lokalnim zajednicama širom zemlje ponudio platformu za međusobnu komunikaciju i razgovor te bavljenje temama koje upravo otvaraju vrata boljoj budućnosti. I to baš zbog toga jer smo u međuvremenu, kako kaže njegova direktorica Majda Behrem-Stojanov, prestali razgovarati jedni sa drugima. Za interview.ba ona prenosi utiske sa terena uz ogroman optimizam da su mladi snaga koja će povezati i ujediniti ovu zemlju, za što im trebamo osigurati prostor da pokažu šta znaju.
MLADI ĆE SE LAKO DOGOVORITI “Govoreći iz tog ugla, podjele ne samo da nisu duboke, nego su površinske, kozmetičke. Svakako, činjenica je da postoje krupne stvari o kojima se ne slažu – BiH je prošla kroz rat, to ne treba zaboraviti – ali mladi ljudi o tome govore bez emocija kakve nose njihovi roditelji, jer nisu neposredno iskusili sve ono što mi jesmo. I zbog toga sam čak i još više optimista, da će mladi naći zajednički jezik i modus vivendi i da će izgraditi svoju zemlju na pravi način. Ma kako ta zemlja bila uređena za pet, 10 ili 30 godina.”
INTERVIEW.BA: Predvodite jedan projekat za mlade interesantnog naziva “PRO-Budućnost”, u zemlji u kojoj malo ko na konstruktivan način razmišlja o budućnosti. Šta je projekat donio onima “na kojima svijet ostaje”?
BEHREM-STOJANOV: Prije svega, mislim da u ovoj zemlji jako puno ljudi na konstruktivan način razmišlja o sadašnjosti, jer su uslovi u kojima živimo takvi da nas, na neki način, primoravaju na to. Odgovornost vlasti je da donose strategije i planove te da razmišljaju o budućnosti društva. Konkretno, ono što je PRO-Budućnost donijela svima, ne samo mladima, je vjetar u leđa da slobodno iznose svoje mišljenje, da se razgovara, diskutuje, čak i raspravlja o svemu, uključujući i one teške, najbolnije teme.
Suštinski, reći ću čak i na ličnom nivou, ono što je posebno bitno je da mi ne nudimo nikakve istine, nego da ljudima, u praksi i teoriji, nudimo prostor u kojem će razgovarati, ali i shvatiti i prihvatiti da onaj “drugi” ne mora nužno dijeliti uvriježeno mišljenje određene socijalne grupe – bilo etničke, vjerske ili neke druge. Koliko god se, na prvu, činilo da su ljudi siti razgovora, stanje na terenu pokazuje da smo, tokom vremena, prestali razgovarati, da smo prestali da imamo one fine, plodonosne dijaloge, a to je, sudeći po Stivenu Hokingu, nešto što nas čini drugačijima u odnosu na sva druga bića na Zemlji. Bez razgovora, naime, nema ni razumijevanja, a svi vidimo šta znači i šta donosi nedostatak razumijevanja.
INTERVIEW.BA: U Sarajevu ste nedavno imali i promociju rezultata projekta. Može li se iz njih iščitati šta mladi očekuju od budućnosti u BiH, kako ne bi morali napuštati zemlju?
BEHREM-STOJANOV: Vidite, problem migracije mladih nije samo problem BiH ili Balkana. Mladi napuštaju svoje domovine jer je vrijeme takvo – svijet je postao mali i svi su željni putovanja, novih iskustava i upoznavanja drugačijih sredina. Naravno, svjesni smo razloga zbog kojih mladi napuštaju BiH, ali smo svjesni i naših prednosti zbog kojih mladi, isto tako, ostaju u BiH ili se vraćaju.
Suštinski, mladi žele da im se ne gazi dostojanstvo, da im se “ne udara” na dignitet, da ih se uvaži i uključi u trasiranje puta ove zemlje i njenih građana i naroda. Svjedoci smo da, putem medija, svi pričaju o mladima; no, bojim se da konkretni mehanizmi za uključivaje mladih u procese donošenja bitnih odluka – koje će se ticati i njih za koju godinu – ne postoje i mislim da je tu naša najvažnija uloga. Naprosto, da im damo i znanje i alat i prostor u kojem će moći da pokažu to što znaju. A znaju jako puno, vjerujte mi.
INTERVIEW.BA: U totalu, imaju li mlade generacije volju da grade neku novu Bosnu i Hercegovinu? Kakav je vaš zaključak?
BEHREM-STOJANOV: Prvo je pitanje šta je to “nova” Bosna i Hercegovina? Mi još uvijek nemamo ukupan i širok konsenzus o tome. I upravo zbog toga, kako sam i ranije rekla, želimo da ih ohrabrimo, da im damo priliku i prostor da diskutuju, raspravljaju, da bi uopšte došli do konsenzusa o tome kako će ova zemlja izgledati za 20 godina. Jer za dvije decenije skoro da neće biti nijednog političara, aktivnog danas, koji će se baviti politikom. Mogu vam, u ovom slučaju, reći samo svoje lično mišljenje, bazirano na iskustvu sa terena – mladi znaju da se pošteno bore, tome ih je naučilo ovo teško vrijeme, a mislim da itekako imamo zbog čega da budemo sretni i da se nadamo boljem. Samo je potrebno malo strpljenja.
INTERVIEW.BA: U isto vrijeme stalno viđamo statistike da velika većina mladih ljudi želi napustiti BiH, više od 60%. Kakva je situacija sa onima koji su bili u vašem projektu?
BEHREM-STOJANOV: Vidite, sve brojeve uvijek uzimam sa rezervom. Ne sumnjam da su mladi nezadovoljni – kao i većina ljudi, naravno – uslovima u BiH, ali ponekad mi se čini kao da se stvara ukupna slika u kojoj je posve prihvatljivo, normalno i logično da se treba napustiti svoja zemlja, ognjište, naselje, selo i grad, kako bi “tamo negdje” bilo bolje. Nemam, jasno, apsolutno ništa protiv odlaska mladih u inostranstvo, ali tu postoje dvije bitne stvari: prva je motiv, odnosno da li je on ekonomski ili neki drugi; a druga stvar je da li se taj neki određeni mladi čovjek, koji je odlučio otići – privremeno ili zauvijek – pokušao izboriti za nešto, uraditi nešto, doprinijeti društvu – makar i najmanje.
Ponekad, samo ponekad, čini mi se kao da se ljudi unaprijed predaju i da neće ni pokušati nešto učiniti, nego će odlučiti otići jer se to čini lakšom opcijom. A nije lakša, teža je po stotinu puta od ostanka.
Mladi sa kojima radimo i kojih je svakim danom sve više, nešto rade, bore se, trude, pokušavaju, a tu, onda, ni rezultat neće izostati. Pa sve da sutra bilo ko od njih odluči da ode, može, mirne duše, reći da je nešto pokušao promijeniti i uraditi u svojoj zemlji i za svoju zemlju, narod ili porodicu.
INTERVIEW.BA: Šta to država zapravo treba osigurati mladima, a što sada nemaju? Kakav je to prostor, koje su to šanse?
BEHREM-STOJANOV: Država mora naći upotrebljiv, provodiv i jasan mehanizam, kojim će mladima dati šansu da učestvuju u kreiranju i trasiranju našeg zajedničkog puta, o čemu sam ranije već govorila. Uopšte nije bitno da li je to opštinski, kantonalni, entitetski ili državni nivo – naprosto se mora osigurati da mladi imaju uticaj na kreiranje politika i strategija, jer će ih svi ti dokumenti, koji će prerasti u realnost, dočekati kada odrastu. Naravno, ne mogu samo mladi učestvovati u tome, jer nemaju dovoljno iskustva, ali se onda tu uključuju i oni stariji, koji mogu znati gdje neki procesi vode i završavaju. I to je ono što mi radimo i takav način djelovanja donosi rezultate. Pokušavamo, dakle, dati svoj doprinos onome što svi želimo od države, a to je da ona osigura potreban okvir i sistem da svi mi, kao pojedinci, imamo mogućnost da ostvarimo svoj puni kapacitet.
INTERVIEW.BA: “PRO-Budućnost” je okupila mlade iz različitih etničkih skupina. Je li se oni suštinski mnogo razlikuju u svojim pogledima, jesu li podjele među njima istinski duboke?
BEHREM-STOJANOV: Naravno da imaju drugačije mišljenje. I naravno da imaju drugačije poglede na svijet. Dva čovjeka u istoj socijalnoj grupi sigurno imaju drugačije mišljenje o bezbroj pitanja – pa mi ne živimo u jednoumlju, da svi moramo isto da mislimo, to je pogubno. O “dubini” podjela zaista ne mogu govoriti jer vidim da postoji puno više stvari koje mlade zbližavaju, a tek poneka koja ih razdvaja.
Govoreći iz tog ugla, podjele ne samo da nisu duboke, nego su površinske, kozmetičke. Svakako, činjenica je da postoje krupne stvari o kojima se ne slažu – BiH je prošla kroz rat, to ne treba zaboraviti – ali mladi ljudi o tome govore bez emocija kakve nose njihovi roditelji, jer nisu neposredno iskusili sve ono što mi jesmo. I zbog toga sam čak i još više optimista, da će mladi naći zajednički jezik i modus vivendi i da će izgraditi svoju zemlju na pravi način. Ma kako ta zemlja bila uređena za pet, 10 ili 30 godina. Ponavljam, to je isključivo stvar dogovora između svih nas koji živimo ovdje i onih koji dolaze – a dolaze mladi ljudi koji su svjesni da je rat zlo, da su sukobi potpuno besmisleni i da šutnja vodi “eksploziji” problema.
INTERVIEW.BA: Kako su lokalne zajednice i vlasti prihvatile projekat koji je u svojoj suštini mirovni, okrenut čovjeku, budućnosti, dobrim stvarima?
BEHREM-STOJANOV: Ukupno 61 zajednica, iz oba entiteta, uključena je u projekat i sve one daju svoj veliki doprinos procesima pomirenja i jačanja povjerenja među narodima i građanima. Neke od njih su već planirale sredstva u budžetu koja će biti stavljena na raspolaganje pojedincima, grupama i organizacijama koje će se – suštinski, a ne površinski – baviti izgradnjom mira u BiH. Lokalne zajednice su sjajni partneri i odličan primjer domaćinskog i odgovornog upravljanja resursima, ali i otvorenosti za ideje mladih u BiH. I voljela bih napomenuti da ekonomska razvijenost neke zajednice uopšte nije presudna u svemu ovome, jer imamo bezbroj primjera relativno siromašnih opština, koje su vrlo aktivne, otvorene i raspoložene da doprinesu ne projektu, nego sebi i svojim mladima, a kroz okvir PRO-Budućnosti.
INTERVIEW.BA: Kakav je izazov u sredinama koje su politički umjetno podijeljenje, poput Mostara ili Gornjeg Vakufa? Imaju li mladi ljudi tu ikakvih zajedničkih spona?
BEHREM-STOJANOV: Ne bih ulazila u to da li su neke zajednice “umjetno” ili politički podijeljene, to naprosto nije tema kojoj PRO-Budućnost prilazi na takav način. Možda ću napraviti digresiju, ali primjer, recimo, Belfasta koji i dan-danas ima zidove koji dijele grad na dva dijela – katolički i protestantski – i nalazi se u EU, nije poznat u praksi u BiH.
Zidovi u glavama postoje ponegdje, ali mislim da su pukotine u tim zidovima sve veće, jer je iz bezbroj primjera jasno da mladima podjele njihovih roditelja više ne znače puno i da će njihov mladalački bunt, svojstven svakoj generaciji, biti usmjeren upravo tamo gdje ih “najviše boli”.
Možda je Jajce primjer toga što govorim, ali ponoviću da nije na nama da govorimo bilo kojoj sredini šta treba ili ne treba da radi. Mi smo tu da im pomognemo, da ih povežemo sa drugim zajednicama, ponudimo prilike za edukaciju, da ih, ukratko, ojačamo. A kako neka zajednica treba izgledati – to je pitanje za narod i građane. A naša uloga tu je da omogućimo građanima i njihovim lokalnim zajednicama da, prije donošenja odluke o budućnosti svoje zajednice, sagledaju širi kontekst i mogućnosti iz svih perpektiva.
INTERVIEW.BA: Kakvu budućnost u BiH trebamo, šta bi to trebala biti naša vizija?
BEHREM-STOJANOV: To je pitanje za sve nas, a to je i dug i težak proces, kroz koji prolazimo već 20 godina. Mogu vam samo reći da je zajednička vizija pitanje oko kojeg ne postoji konsenzus skoro nigdje u svijetu, kao što vam mogu reći da je BiH, po svemu, atipična postkonfliktna zemlja jer sukob nije – niti će biti! – obnovljen nakon 20 godina od kraja rata, a što je karakteristika mnogih postkonfliktnih društava. Dakle, ima kod nas to “nešto” što nas drži na okupu i što nam pomaže da nastavimo. To “nešto” može biti burna istorija, poprilično težak život, a može biti i otvorenost i razumijevanje ovih naših specifičnih, tvrdoglavih, ali nevjerovatno otvorenih i sjajnih balkanskih ljudi.
Upravo zbog te srčanosti koja, često i u najboljoj namjeri, dovodi do nerazumijevanja, potrebno je da svi budemo akteri u stvaranju jednog drugačijeg modela ponašanja, koji će ohrabriti otvoren dijalog, bez rizika da će nas “druga strana” nužno pogrešno shvatiti. To i jeste negdje u samoj suštini ovog USAID-ovog projekta izgradnje povjerenja i razumijevanja među građanima i narodima u BiH. Jedini ispravan put je graditi razumijevanje među svima, a posebno među onima koji, na prvi pogled, imaju oprečne stavove. A da mir nema alternativu, stvar je opšteg konsenzusa u Bosni i Hercegovini.
