Njegovo ime je Nedžis Halilović i on je Bosanski bukvalista, jedan od najpoznatijih tviteraša u BiH. Za sebe kaže da je tu samo da se zabavlja, ali je pristao da za Interview.ba govori i o manje zabavnim temama. On ima sposobnost da svakodnevne situacije i životne prilike pretvori u duhovite komentare na Twitteru. Hiljade ljudi redovno posjećuju njegov profil, ali malo njih zna ko se krije iza imena Bosanskog bukvaliste. Ovo je prilika da se sazna.
SVE JE DO NARODA “Narod je zatucan na svim stranama, preplašen. Ne koče nas političari, nego upravo narod. Dodajte tome famoznu Dejtonsku luđačku košulju i dobit ćete ovo što danas imamo. Narod je takav. Pa pogledajte prošlost ovih naroda. Koliko vidite ratova, koliko grobnica, koliko genocida, zločina…i želite sada da kažete da nije do naroda. O, jeste, do naroda je”.
INTERVIEW.BA: Bosanski bukvalista je već brend na Twitteru. Zbog čega?
HALILOVIĆ: To morate pitati čitaoce ili cijenjene twitter korisnike.
INTERVIEW.BA: Šta je to kod nas bukvalno da je zaslužilo ime za vaš Twitter nalog, odnosno pažnju hiljada ljudi koji vas prate?
HALILOVIĆ: Bukvalno je sve. Cijeli život u Bosni je bukvalan, bukvalno se dijelimo, bukvalno smo sirotinja, bukvalno se mrzimo, bukvalno patimo i to je ono bukvalno najgore.
INTERVIEW.BA: Može li jedan tviteraš promijeniti ljude, poboljšati situaciju, bukvalno?
HALILOVIĆ: Nadam se, ali treba reći da i današnje društvene mreže uveliko utiču na mišljenje pojedinca ili više njih. Možda trenutno u manjoj mjeri, ali uskoro…
INTERVIEW.BA: U BiH za sve vrste humora ima i previše inspiracije, ali odakle je vi crpite, šta vas onako protrese iz temelja?
HALILOVIĆ: U podjelama ljudi koji se po ničemu ne razlikuju. U mržnji. U bolesti.
Kažite mi, zar nije smiješno vidjeti u XXI vijeku kako se ljudi mrze zbog stvari zbog kojih se mrzilo prije 5-6 vijekova, a istovremeno ti ljudi na sva zvona kukaju kako su u teškoj materijalnoj situaciji, kako im djeca nemaju knjige za školu, kako pate za Jugoslavijom i onim divnim vremenima.
Djecu liječe SMS-ovima, u Republici Srpskoj npr. ne postoji doktor koji postoji u Federaciji. Ili kad smo već kod ove teme, napomenuo bih onaj skorašnji slučaj kada se negdje na Majevici bolesni klinac izgubio, negdje u šumskim vrletima, a civilna zaštita Srpske nije htjela da zatraži pomoć od CZ Federacije. Na kraju je taj klinac, nažalost preminuo. Barem sam ja tako čitao, ne znam da li je to istina, ali to i nije bitno. Svi smo mi taj klinac. Umrijet ćemo jedni pored drugih, a nećemo zatražiti pomoć. E, to je ono najsmješnije i nemojte smetnuti s uma da je ovo XXI vijek. Ljudi su pronašli vodu na Marsu, hodali po Mjesecu, a mi?!? Tužno i smiješno.
INTERVIEW.BA: Šta vam znači to što vam mediji prenose postove? Da su veoma duhoviti ili da nemaju pametnijeg posla?
HALILOVIĆ: Pa rekao sam već, društvene mreže polako preuzimaju primat, ljudi vole čitati šta drugi pišu. Pomisliti, pfff, ovaj je idiot, ovaj je glupan, e ovaj ima pametnu…Tisak će uskoro biti potpuno nebitan.
INTERVIEW.BA: Kod nas društvene mreže još uvijek nekako shvataju kao mjesto za zabavu ili izražavanje frustracija. Šta vama znače, put ka revoluciji ili zarađivanju prvog miliona?
HALILOVIĆ: Da, i ja ove mreže shvatam kao zabavu i tako se uglavnom postavljam prema svemu. Možda nisam ni svjestan jačine ovih mreža, ali svejedno, ne razmišljam o tome. Tu sam da se zabavim. Ako već neko voli moj način zabave, ok, samo naprijed, tu smo da se zabavimo. Što se tiče zarađivanja prvog miliona, molim vas, pokažite mi kako se to radi, hahah… Potpuno podržavam nove zakone o suzbijanju jezika mržnje na društvenim mrežama i to treba potpuno kontrolisati. Ako smo dobili slobodu izražavanja, nismo slobodu ispoljavanja frustracija prema drugim i drugačijim.
INTERVIEW.BA: Koliko vam je bitan taj aktivistički momenat u cijeloj priči? Ljudska prava, demokracija, slobode…
HALILOVIĆ: Ljudska prava? Demokracija? Slobode? Možda bih vam mogao do jutra pisati o tome da ne živim na Balkanu, u Bosni. Mjestu gdje se pripadnici LGBT-a okupljaju pod velikom policijskom zaštitom, i tu bi da pričamo o ljudskim pravima i demokraciji. Ma, hajte, molim vas…Daleko smo mi od toga. Možda da izumremo par puta i da se par puta ponovo rodimo, možda bi tada mogli pričati.
INTERVIEW.BA: Jesu li kod nas žene ravnopravne sa muškarcima ili smo još daleko od toga?
HALILOVIĆ: Nisu. Kod nas je društvo totalno zaglupljeno, pa tako i žene. One kao da uopće i ne žele da budu ravnopravne. Ne trude se. Uglavnom, rijetkost je vidjeti ženu koja ovisi sama o sebi. Koja radi i koja je imuna na ogovaranje okoline. Ima ih, ne kažem da nema, ali su potpuno manjina.
INTERVIEW.BA: Šta mislite zašto stranke ženama ne dozvoljavaju da zauzmu pozicije koje donose moć?
HALILOVIĆ: Nema to veze sa ženama, ako se malo potrudite, vidjet ćete da stranke u posljednjih desetak godina vode jedni te isti tipovi. Vrh stranke je preveliki dio kolača koji bi se prepustio nekome drugome, a kamoli ženama.
INTERVIEW.BA: Zašto muškarci misle da su bolji, od politike, pa nadalje?
HALILOVIĆ: Zato što su gluplji.
INTERVIEW.BA: Politika je kod nas toliko konstruktvina da tjera ljude iz zemlje. Jeste li vi u iskušenju da odete ili ćete se boriti do posljednjeg daha?
HALILOVIĆ: Pa, teško je to reći, ako imate gdje da odete, ako vas ništa ne zadržava… Zašto da ne?!
Međutim, ja sam u duši patriota, volim ovu zemlju i ove ljude i smatram da ovi ljudi ovdje nisu zaslužili sve ovo što im se dešava. Jeste da je velika odgovornost na njima, jeste da su griješili, ali jednostavno nisu zaslužili ovako krvavu historiju.
Zaslužili su barem da sunce tuđeg neba grije tuđina, a ne njihovu djecu koja moraju napustiti dom i otići negdje daleko.
INTERVIEW.BA: Treba li mijenjati narod ili političare?
HALILOVIĆ: Narode, apsolutno narode. Vratio bih se ponovo na društvene mreže. Pred svake predsjedničke izbore na Balkanu, bilo gdje na Balkanu, na društvenim mrežama možete pročitati da se pljuju tipovi koji na kraju pobijede, a društvene mreže još nisu dostigle razinu onoga što smo mi zbilja. Narod je zatucan na svim stranama, preplašen. Ne koče nas političari, nego upravo narod. Dodajte tome famoznu Dejtonsku luđačku košulju i dobit ćete ovo što danas imamo. Narod je takav. Pa pogledajte prošlost ovih naroda. Koliko vidite ratova, koliko grobnica, koliko genocida, zločina…i želite sada da kažete da nije do naroda. O, jeste, do naroda je.
INTERVIEW.BA: Kakva vas nada veže za Bosnu i Hercegovinu, kako vidite budućnost? Bratstvo i jedinstvo ili nešto drugo?
HALILOVIĆ: Vidite, ja sam iz Tuzle, za razliku od ostalih dijelova Bosne i Hercegovine, kod nas su ovdje u miru živjeli i Hrvati i Srbi i Bošnjaci i oni koji se drugačije izjašnjavaju. Znam šta je bilo u ostalim dijelovima ove naše domovine, ali ne znam kako. I naravno, budućnost nam je jedna pored drugih, druge nema. Mi ne možemo jedni bez drugih ni živjeti, a ni umirati. Osuđeni smo jedni na druge. Znate li kakav je osjećaj kad vam komšija druge vjere čestita Bajram, a vi njemu Božić, katolički ili pravoslavni, svejedno. Kad on vama na Uskrs/Vasrks pošalje školjku ofarbanih jaja, a vi njemu kurbansko meso? Mi moramo da se poštujemo i da umijemo složno na prvu prepoznati idiota, koji bi našu slogu da iskoristi u sopstvene svrhe.
ZAMISLI 2018!
INTERVIEW.BA: Hajmo zamisliti 2018. godinu i rezultate izbora, prva slika Parlamenta BiH i Vijeća ministara. Koliko njih na slici su žene, koji procenat?
HALILOVIĆ: Vidite, ja potpuno podržavam upliv žena u današnju političku scenu u Bosni i Hercegovini, mada uopće ne vidim koja bi to struja mogla da uplovi osim postojećeg kadra, a onda bi ponovo bili na istom. Mi toliko čekamo neku novu političku struju koja će ovu situaciju preokrenuti na bolje da uopće nije važno da li će biti muška ili ženska struja, ali kao što rekoh, potpuno podržavam ulazak žena u politiku. Bosna je jedna zatucana sredina, pa ćemo još morati sačekati na neku svoju Indiru Ghandi, Benazir Buto, Margaret Tačer, Angelu Merkel…
INTERVIEW.BA: Ako biste birali tri žene za članice Predsjedništva, koga biste birali?
HALILOVIĆ: Većina političkih stranaka u BiH ima tek poneku ženu u svom članstvu. Uglavnom su to persone koje niko ništa ne pita. Npr. na prošlogodišnjim općinskim izborima, mislim da je u BiH bilo oko pet-šest načelnica, što je po meni veoma malo, ako uzmemo Hrvatsku i Srbiju koje imaju predsjednicu i premijerku. Ali kao što rekoh, politika u Bosni je za neke zlatna kasica-prasica da bi je neko u ruke dao ženama. Nadam se da će doći bolja vremena što se toga tiče i da će žene reme uz rame sa muškarcima odvesti ovu zemlju u budućnost i prosperitet kojega ovaj narod i zaslužuje.
INTERVIEW.BA: Dajte nam jedan razlog zašto glasati za ženu?
HALILOVIĆ: Zato što nam povijest vapi za jednom takvom.
OVAJ INTERVJU PUBLICIRAN JE UZ PODRŠKU FONDACIJE HEINRICH BOLL
