O pravima i položaju Romkinja u BiH sve više se govori, ali višestruka diskriminacija i nasilje koje trpe svakodnevno, ipak su poražavajuće činjenice koje opisuju najranjiviju skupinu romske populacije. Veliki broj Romkinja ne ostvaruje svoja osnovna prava, čime su za sistem praktično nevidljive. Kako problemi diskriminacije i nasilja ne bi ostali nevidljivi, brinu se u Udruženju „Bolja budućnost“ iz Tuzle. To je prvo udruženje žena Romkinja u Bosni i Hercegovini koje se predvođeno direktoricom Indirom Bajramović, bori za što bolji položaj romske populacije u našoj zemlji.
ROMSKO UDRUŽENJE ZA SVE GRAĐANE „Mi nikad nismo nikog odbili , kome god smo mogli pomoći, mi smo pomogli, nebitno da li je to pisanje zahtjeva, molbi, žalbi, kopiranje, odjeća, obuća, hrana, školski probor, bilo šta. Nekada imam osjećaj da i Centri za socijalni rad, čak i ustanove koje su tu da pomažu, ne samo romskoj populaciji, nego i drugim socijalno ugroženim kategorijama, nemaju dovoljno sluha, a nekad ih samo pošalju u udruženje“.
INTERVIEW.BA: Kada je osnovano Udruženje žena Romkinja „Bolja budućnost“ Tuzla i koji su primarni ciljevi udruženja?
BAJRAMOVIĆ: Udruženje je počelo s radom 2000. godine, a registrovani smo kod Ministarstva pravde Tuzlanskog kantona 2001. godine. Od tog perioda, do danas, uspješno smo realizovali više od 160 projekata. Projekti koje mi implementiramo, uglavnom se baziraju na žene i djecu, zato što mi prvenstveno pomažemo ženama, jer smo žensko udruženje, ali naravno da pomažemo i cijeloj porodici.
INTERVIEW.BA: Koji su najznačajniji projekti udruženja u proteklom periodu?
BAJRAMOVIĆ: Mi u suštini imamo tri programska cilja, pravca. Prvi je ljudska prava, sa fokusom na prava Romkinja, drugi socio-ekonomski program i treći je zagovaranje političke participacije. Kad govorimo o socio-ekonomskom, mislim prvenstveno na projekat ekonomskog osnaživanja žena koji smo implementirali u prethodnom periodu, u protekle četiri godine, iz koje je proistekla i Opšta ženska zadruga. Puno radimo na političkoj participaciji, što kroz naše udruženje i naše članice, što kroz Žensku romsku mrežu „Uspjeh“. Pišemo inicijative, prijedloge, dajemo sugestije da se uvedu kriteriji, zato što nema kriterija za participaciju žena, iako mi možemo participirati samo u savjetodavnim tijelima i komisijama.
Dali smo par inicijativa, za kriterije, za učešće u vijeću nacionalnih manjina na federalnom nivou, Odboru za Rome, sve gdje možemo participirati.
Dosad smo najefikasniji bili kad je u pitanju Odbor za Rome. Prije neke četiri godine, prvi put su ušle žene Romkinje u taj odbor, a inače, odbor se sastoji od 12 predstavnika i predstavnica Roma i Romkinja i po 11 predstavnika i predstavnica resornih ministarstava oba entiteta i Distrikta Brčko.
Prvi put, u trećem sazivu odbora za Rome je bilo pet žena Romkinja, jer smo mi tražili da se ispoštuje zakon o ravnopravnosti spolova i izborni zakon, koji je tad nalagao još uvijek 30%, tako da je to za nas veliki uspjeh.
INTERVIEW.BA: Koliko članica ima udruženje i koji su to najčešći problemi sa kojima se suočavaju?
BAJRAMOVIĆ: Mi sad trenutno imamo negdje oko 60 članica, ne računam tu njihove porodice, to su porodice od četiri člana pa nadalje. One su, u suštini, naše korisnice. Da vam kažem, prestali smo i brojati sve one koji nam dođu, nama ovdje dolaze i žene koje nisu Romkinje. Mi nikad nismo nikog odbili , kome god smo mogli pomoći, mi smo pomogli, nebitno da li je to pisanje zahtjeva, molbi, žalbi, kopiranje, odjeća, obuća, hrana, školski probor, bilo šta.
Nekada imam osjećaj da i Centri za socijalni rad, čak i ustanove koje su tu da pomažu, ne samo romskoj populaciji, nego i drugim socijalno ugroženim kategorijama, nemaju dovoljno sluha, a nekad ih samo pošalju u udruženje. Misle da mi možemo sve. Naravno da to nama imponuje, jer oni vide u nama partnera. Mi smo formirali sektorsku komisiju koja se sastoji od svih predstavnika i predstavnica na lokalnom nivou. Imamo redovne sastanke i predlažemo i upućujemo na probleme koje ima Romska zajednica i pokušavamo zajedno riješiti te probleme.
INTERVIEW.BA: Kakav je položaj žena Romkinja u bh. društvu i na koji način vaše udruženje pomaže osnaživanju žena?
BAJRAMOVIĆ: Položaj žena Romkinja, možemo govoriti generalno o ženama, jako je težak. Koliko god mi govorili nešto ili promovisali ravnopravnost, mi još uvijek nismo ravnopravne, pogotovo romske žene. Svakodnevno još uvijek trpe diskriminaciju, ima tu i nasilja u porodici. Kažu, siromaštvo je uzrok svega toga, zato smo se mi i bazirali na ekonomske poticaje i na projekat otvaranja zadruge, kako bismo smanjili ne samo siromaštvo, jer smo svjesni da ne možemo toliko utjecati na kućni budžet, ali im svakako dobro dođe i to što im pomažemo.
Što se tiče projekata u prethodnom periodu, uglavnom se baziramo, u posljednje vrijeme, na projekte zdravstvenog osiguranja.
Osiguravamo preglede za žene, to je mamografija, UZ dojke i prevencija raka grlića materice, zbog uslova u kojim žive ove žene, jer neke nemaju ni zdravstveno osiguranje, a nemaju sredstava ni da plate privatne preglede. Mi smo došli na ideju da mi pronađemo sredstva i da se ti pregledi obave. To radimo već nekih pet-šest godina unazad.
Naša inicijativa je bila prije osam godina unazad sa Ministarstvom zdravlja, da se na području našeg kantona organizuje „Sedmica brige zdravlja za Rome“, gdje svi mogu da se pregledaju. Tu se angažuju Domovi zdravlja i ambulante, da se mogu obaviti pregledi bez ikakve naknade. To se nekad i produži, mogu biti i dvije sedmice.
Imamo i medijatore, kroz jedan projekat, koji finansira CARE International. Imamo tri medijatora – u Tuzli, Sarajevu i Prnjavoru. Oni su ta spona između romske zajednice i institucija, i za ovo vrijeme koliko djeluju, mogu reći, da su oni na terenu puno problema riješili. Ima ljudi koji ne znaju ni gdje trebaju otići, ni šta im treba od dokumenata i tako oni puno pomažu.
INTERVIEW.BA: Koje su, prema vašem mišljenju, prednosti umrežavanja?
BAJRAMOVIĆ: Mi smo inicijatori umrežavanja, 10 godina smo bili sami kao žensko romsko udruženje u BiH i onda smo došli na ideju da osnujemo žensku mrežu „Uspjeh“ . Sad imamo trenutno devet članica, odnosno, udruženja u mreži. Sve su to fakultetski obrazovane žene, djevojke. Imamo puno uspjeha. Djelujemo od 2010 godine i ono što bih ja izdvojila, a važno je da se kaže, jeste da mi svake godine, kroz našu žensku romsku mrežu , organizujemo mjesec dana ženskog romskog aktivizma koji simbolično počinje sa 8.martom , podjelom karanfila na ulici, slučajnim prolaznicama, našim sugrađankama. I to traje do 8.aprila, Svjetskog dana Roma.
Također, pokušavamo da se sto više uključimo u izradu strateških dokumenata na državnom nivou, zato što se u praksi pokazalo da postojeći dokumenti kao što je Strategija za rješavanje problema Roma, akcioni planovi koji su napravljeni i još neki dokumenti koji su važni za Rome, nisu bili rodno senzitivni, nigdje se ne spominju Romkinje nego samo Romi. Učestvovali smo u pisanju izvještaja, jer u proteklim godinama nije bilo govora o Romkinjama, a malo nam je to i zasmetalo, onda su neki drugi pisali o nama, i mi smo tražili da mi direktno učestvujemo. Učestvujemo na konferencijama, u našoj zemlji, ali i van nje , gdje gledamo ako ima dobra praksa da je možda i mi primijenimo.
INTERVIEW.BA: Koji su planovi za naredni period?
BAJRAMOVIĆ: Mi još uvijek implementiramo projekte koje finansira CARE International, za medijatore, vršnjačke edukatore, volontere. Imamo projekat Evropske komisije gdje smo partneri Care International-u. To je projekat koji se meni jako sviđa, zato što se radi o mladima. Tu je planirano da edukaciju prođe 40 mladih osoba, Roma, koji su završili srednju školu, da im se da šansa. Oni su prošli obuku, prvih 20 i sad već rade inicijative u zajednici. To su neka mala sredstva, da probaju, da vidimo kako će oni raditi.
Ono što je važno da se kaže za taj projekat je spuštanje nacionalnog akcionog plana za četiri opštine, na lokalni nivo, u Prnjavoru, Travniku, Donjem Vakufu i Bijeljini. Akcioni planovi su prihvaćeni na skupštinama i to je veliki uspjeh. Naravno da će organizacije iz tih opština dobiti sredstva za implementaciju svojih inicijativa i ono što je najvažnije od tih 40, pet najboljih će se zaposliti u institucijama, 10 mjeseci ili godinu, a bit će plaćeni iz projekta, a onda će opštine nastaviti plaćati njihov rad. Uglavnom, pet mladih Roma ili Romkinja će biti zaposleno.
Pokušale smo se i politički angažovati. Ja sam prva žena Romkinja koja se ohrabrila da se pojavi na listi za općinsko vijeće. Dogovorili smo se u udruženju da se na sljedeće izbore prijavi više Romkinja. U Visokom je konačno žena Romkinja postala vijećnica, u Kaknju predsjednica Mjesne zajednice je Romkinja, što je napredak. Možda je to sve rezultat ovoga što mi radimo, jer kako god osvještavamo Rome i Romkinje, mislim da trebamo možda čak i više raditi na osvještavanju ostalih građana, zato što uvijek postoji neka ograda, uvijek su tu neke predrasude.
OČUVANJE ROMSKE TRADICIJE I KULTURE
„U cilju smanjena predrasuda organizujemo različite događaje kroz koje želimo očuvati romsku kulturu i tradiciju jer nije romska kultura rana udaja, prodaja djece, prosjačenje i sve to što vuče negativnu konotaciju. Mi imamo jako bogatu tradiciju i kulturu, i mi smo jedino udruženje koje obilježava sve romske praznike. Obilježili smo Svjetski dan Roma, Đurđevdan, a unazad nekoliko godina, obilježavamo i Svjetski dan romskog jezika. Smatramo da je to jako važno, jer je došlo do velike asimilacije romskog jezika. Sve je manje i Roma i Romkinja koji govore romski jezik. Pokšavamo pokazati svijetu drugu stranu naše kulture i baštine koju imamo“.
