Fondacija „Lara“ iz Bijeljine godinama promoviše ekonomsko osnaživanje žena i žensko poduzetništvo, sa ciljem smanjenja siromaštva i diskriminacije posebno najranjivijih kategorija. Kao odgovor na sve veću stopu nezaposlenosti žena i kao jedno od rješenja za ovaj sve veći problem, nastala je Ženska zadruga u Bijeljinji. Žene iznad 40 godina, posebno žene žrtve nasilja i drugih oblika diskriminacije, veoma teško pronalaze posao. Kako bi im pomogla da se izvuku iz sive ekonomije u kojoj rade, bez osiguranja i doprinosa, zadruga im daje mogućnost da pronađu svoje mjesto na tržištu rada.
ZADRUGA KAO PRIMJER ORGANIZOVANJA ŽENA „Ženska zadruga predstavlja primjer u lokalnoj zajednici kako se određena grupa ljudi može organizovati radi obezbjeđivanja zajedničkog ekonomskog prosperiteta. Ako se povežemo sa drugim zadrugama ili sličnim organizacijama, možemo mnogo uraditi na politikama zapošljavanja u BiH. U budućnosti, cilj nam je da se prepozna ekonomija brige i socijalnih usluga kao važan sektor za zapošljavanje žena i da se veći dio državnih podsticaja za zapošljavanje usmjerava u ovu oblast“.
INTERVIEW.BA: Kako je nastala Zadruga žena u Bijeljini?
RAŠEVIĆ-SARIĆ: Fondacija “Lara“ je prethodnih godina radila na ekonomskom osnaživanju žena tj. obučili smo žene da pišu svoje biznis planove i da dobiju početni kapital kako bi započele sopstveni biznis. Vremenom se pokazalo da su žene spremne mnogo toga da proizvedu, ali je legalan plasman tih proizvoda i usluga na tržište bio težak, jer nisu mogle izdati račun. Zbog toga se javila ideja o osnivanju zadruge kako bi se žene mogle legalno pojaviti na tržištu. U osnivanju zadruge i njenom registrovanju svesrdno nam je pomogao Care International Balkans, tako da je 2016. godine u Bijeljini osnovana prva ženska zadruga. Osnivačice zadruge su četiri korisnice granta Ekonomskog osnaživanja žena i Fondacija „Lara“.
INTERVIEW.BA: Koliko kooperantica ima Zadruga?
RAŠEVIĆ-SARIĆ: Ženska Zadruga ima 7 kooperantica.
INTERVIEW.BA: Koliko je Zadruga doprinijela ekonomskom jačanju žena i njihovih porodica?
RAŠEVIĆ-SARIĆ: Korisnici usluga zapošljavanja zadruge su žene žrtve nasilja. U poslednje tri godine (2014-2016) „Lari“ se direktno obratilo više od 800 žena žrtava nasilja. Najveći broj žena je u dobi između 31-50 godina, dakle, radno su sposobne. Većina su žene nižeg obrazovnog statusa, nezaposlene, bez specifičnih vještina potrebnih na tržištu rada, bez vlastitih resursa, te je fizički posao (posao čišćenja, pranja i peglanja) za mnoge jedini način zaposlenja.
Kroz rad u zadruzi pružena im je mogućnost da rade i na taj način poboljšaju svoj ekonomski status kao i status svoje porodice. Ujedno, to im je način da se povežu sa drugim ženama, sa poslovnim sektorom, da izađu iz društvene izolacije koja je obično sastavni dio nasilja, da grade nove i obnove stare socijalne veze.
Za neke žene zadruga može da bude mjesto zaposlenja, za druge će biti, nadamo se, samo jedna etapa u procesu osnaživanja za samostalan život i izlazak iz nasilja.
INTERVIEW.BA: Šta žene mogu dobiti i naučiti kao dio vaše Zadruge?
RAŠEVIĆ-SARIĆ: Ženska zadruga predstavlja jedinstven način organizovanja žena koje žive na margini društva. Postajući članicom zadruge, ovim ženama je omogućeno da na zakonski korektan način mogu prodati svoje proizvode i usluge i na taj način unaprijediti svoj kućni budžet, ali i osnažiti svoje kapacitete, te živjeti dostojanstven život. Pored toga, obučene su da realnije postavljaju svoje poslovne ciljeve, spoznale su načine na koje mogu promovisati usluge koje nude i na koje načine mogu pridobiti potencijalne klijente. Ostvarile su saradnju sa organizacijama koje se bave sličnim poslovima koje su im prenijele svoja pozitivna iskustva u radu.
INTERVIEW.BA: Koji su najveći problemi s kojima se suočavate u Zadruzi?
RAŠEVIĆ-SARIĆ: Nedovoljno osnažen menadžment tim, velika ponuda radne snage na tržištu sive ekonomij, nejasni zakonski propisi u oblasti zadrugarstva i poreska politika.
INTERVIEW.BA: Koja su 3 rezultata Zadruge na koja ste najviše ponosni?
RAŠEVIĆ-SARIĆ: Od početka rada, u junu prošle godine, mi smo prepoznati na tržištu rada po kvalitetu i konkurentnoj cijeni za čišćenje stambenih i poslovnih prostorija. Članice Ženske zadruge su dobile profesionalnu opremu za čišćenje vrijednu 7000 KM kao donaciju međunarodne organizacije Care Interantional Balkans. Korištenjem najsavremenije opreme i stručne, obučene radne snage, uz konkurentne cijene, možemo odgovoriti svim zahtjevima klijenata.
INTERVIEW.BA: Koji su planovi Zadruge za naredni period?
RAŠEVIĆ-SARIĆ: To su unapređenje postojećih proizvoda i usluga, uvođenje novih usluga, posebno u oblasti ekonomije brige i socijalnih usluga (čuvanje i briga o starima i drugo), povećanje broja žena koje će raditi ili biti kooperantice zadruge za 20% te povećanje broja korisnika naših usluga za 40%.
INTERVIEW.BA: Smatrate li da vaša Zadruga može ohrabriti žene iz drugih dijelova BiH da se aktivnije bore za svoj položaj u društvu?
RAŠEVIĆ-SARIĆ: Ženska zadruga predstavlja primjer u lokalnoj zajednici kako se određena grupa ljudi može organizovati radi obezbjeđivanja zajedničkog ekonomskog prosperiteta. Ako se povežemo sa drugim zadrugama ili sličnim organizacijama, možemo mnogo uraditi na politikama zapošljavanja u BiH. U budućnosti, cilj nam je da se prepozna ekonomija brige i socijalnih usluga kao važan sektor za zapošljavanje žena i da se veći dio državnih podsticaja za zapošljavanje usmjerava u ovu oblast. Također, da se podstiču veća ulaganja u programe dokvalifikacije i cjeloživotnog učenja za žene.
Mi smo svjesne da smo za ciljnu grupu odabrale žene nižih poslovnih kompetencija. Ali, tu je veliki broj mladih žena i niže poslovne kompetencije koje ne treba i ne moraju da ostanu trajni nivo njihovih poslovnih dostignuća. Mogu da se razvijaju i uče i kroz praktičan rad i obuke, pa i formalno obrazovanje uz rad, treba im šansa.
Jedna od posljedica rata i tranzicije, izbjeglištva i ukupnih problema koje smo imali posljednjih 20 godina je slabije obrazovanje, što još nije dovoljno ni istraženo. Mi, na žalost, dobijamo u sigurnu kuću mlade žene dobi od 20 do 35 godina koje imaju završenu samo osnovnu školu, što je za 21 vijek strašno. Mnogo se faktora tu sastavilo – izbjeglištvo, siromaštvo, nasilje u porodici. Ali to nije nepromjenjiva situacija – ako se povežemo, možemo stvarati šanse za promjenu ove slike.
