U vremenu i društvu u kojem odrasli šute i trpe, učenici Srednje strukovne škole u Jajcu pokrenuli su pravu malu revoluciju. Suprostavili su se novim planovima podjele ove škole kako bi spriječili dalje razdvajanje po nacionalnoj osnovi. Srpska, hrvatska i bošnjačka djeca odlučna su da ostanu zajedno i ako treba pokazat će to bojkotom nastave. U isto vrijeme, političari u Srednjebosanskim kantonu i dalje insistiraju na podjeli.
POLITIČARI NE SLUŠAJU UČENIKE „Poslali smo jedno pismo ministrici obrazovanja Srednjebosanskog kantona i nekim drugim političkim figurama, no nismo dobili nikakav direktan i konkretan odgovor od njih. Mi, kao učenici, tražimo da vidimo potpise tih roditelja koji su navodno tražili formiranje nove škole, ni na to nismo dobili odgovor. Time se samo dižu tenzije I spekulacije oko toga da li takvi potpisi uopšte postoje. “
INTERVIEW.BA: Političari su rekli svoje: žele podijeliti školu i to da bi ispoštovali zakon a ne zdrav razum. Kako mislite spriječiti podjelu učenika i škole po nacionalnoj osnovi?
RIMAC: Jedna od mogućnosti koju sada pokazujemo jeste protest gdje ćemo pokazati to grupiranje i odbranu naše škole. Ovo je nešto simbolično poput one tri zastave prošle godine: ljudi će shvatiti tu našu simboliku, tu defanzivu koju pružamo. Sa vladom ćemo pokušati diplomatski da riješimo te stvari. Pokušaćemo mlađima koji su u osnovnoj školi dokazati da sistem dvije, odnosno tri škole, pod jednim krovom apsolutno nema nikakvu korist. Probaćemo im “rasvjetliti” pamet – da nisu samo marionete, da mogu donijeti svoje odluke ….
INTERVIEW.BA: A šta ako te “diplomatske mjere” ne uspiju?
RIMAC: Bilo kakvo nasilje izbjegavamo, ali vrijeme će reći svoje. Sljedeći korak koji bi mogli uraditi jeste bojkot nastave. Prošle godine smo ga planirali, ali nismo uspjeli da organiziramo učenike za takvu vrstu akcije. No, bojkot nastave bi mogao biti sljedeći plan u slučaju da diplomatski ne uspijemo.
INTERVIEW.BA: Da li pored Vijeća učenika iza ove borbe stoje i vaši roditelji?
RIMAC: Ima tu miješanih reakcija. Neki su uz nas, neki su dostojanstveno stali uz nas I shvatili su za šta se borimo. Nekima je dosadio više taj nacionalizam, mržnja prema drugima, pa su nam dali svoj blagoslov da uradimo ono što želimo. Ima nekih roditelja koji su protiv nas i koji žele organizirati svoje proteste da se škola dijeli. Ima i nekih roditelja koji su izjavili da se nismo “ubijali” džaba da bi ostali zajedno. Reakcije na to su naravno šokantne.
INTERVIEW.BA: Kakva je podrška koju dobijate od običnih građana Jajca, jesu li za ili protiv onoga što vi kao učenici želite?
RIMAC: Građani Jajca su za. I Medžlis Islamske zajednice nam je nedavno dao podršku. To je divno kad vidimo da je jedna vjerska zajednica uspjela shvatiti našu poruku I da je dostojna svoje vjere jer svaka vjera uči čovjeka da prihvati druge. Planiramo organizirati još jedan sastanak sa predstavnicima civilnog društva da vidimo ko je još uz nas i da to imamo napismeno.
INTERVIEW.BA: Jeste li imali priliku razgovarati sa političarima, možda ministricom obrazovanja? Šta vam oni kažu?
RIMAC: Poslali smo jedno pismo ministrici obrazovanja Srednjebosanskog kantona i nekim drugim političkim figurama, no nismo dobili nikakav direktan i konkretan odgovor od njih. Mi, kao učenici, tražimo da vidimo potpise tih roditelja koji su navodno tražili formiranje nove škole, ni na to nismo dobili odgovor. Time se samo dižu tenzije I spekulacije oko toga da li takvi potpisi uopšte postoje.
INTERVIEW.BA: Da li se na vas vrši pritisak da odustanete od borbe i ko je taj ko vrši najveći pritisak?
RIMAC: Naravno da pritisak postoji. Na početku nas neki nisu shvatili ozbiljno, rekli su – nek djeca rade šta žele. Poslije kada smo shvatili da je ova stvar postala ozbiljna, počeli su pritisci od nekih naših sugrađana, prijatelja i ukućana. Ali mi se ne predajemo i svjesni smo rizika. Žao nam je što upravo ljudi koji su nas trebali podržati sad vrše pritisak na nas. Ali mi nastavljamo, ne predajemo se i došli smo toliko daleko da sada ne bi odustali.
INTERVIEW.BA: Bojite li se odmazde, utiče li borba na vaš školski uspjeh?
RIMAC: Toga se apsolutno ne bojimo. Vidimo da su svi profesori uz nas iako neki profesori ne mogu izaći u javnost s tim jer su članovi nekih stranaka. Žao nam je toga, jer te stranke njih drže pod lancem. Imamo s druge strane profesore koji izražavaju podršku nama, čak nam naš angažman doprinosi ocjenama i vladanju.
INTERVIEW.BA: Konkretno, kakve problem prema mišljenju odraslih bošnjački i hrvatski učenici imaju u Srednjoj strukovnoj školi pa je ne mogu zajedno pohađati?
RIMAC: Što se nas tiče, apsolutno nema nikakvog problema. Mi živimo u harmoniji. Što se tiče vjerskog i nacionalnog, nikad nismo imali incident. Žalosno je što se nas ništa nije pitalo, mi smo iznenada saznali za tu podjelu prošle godine. Oni su rekli da je to bilo pitanje roditelja.. Naravno, treba se i nas nešto pitati jer šta je škola bez učenika. I kao što vidite okolo, djeca jedu, piju, druže se, no, neki roditelji su primitivni i vide to drugačije jer im je bitnija nacija od zdravlja, života i ambicije koje to dijete ima.
INTERVIEW.BA: Imate li kontakt sa učenicima iz drugih tzv. “dvije škole pod jednim krovom”, daju li vam podršku ili naprotiv ušutkuju?
RIMAC: Nismo imali nikakav kontakt sa predstavnicima drugih škola, ali smo dobili informacije da su učenici iz druih škola van Jajca dosta ponosni, jer smo i njima pomogli da shvate da zajedno nešto mogu učiniti. Nije to samo pitanje nacije ili vjere, nego kako mi kao mala zajednica srednjoškolaca i osnovoškolaca možemo učiniti nešto tako izvrsno i veliko. Žalosno je da druga škola u Jajcu ‘Nikola Šop’ po svaku cijenu izbjegava bilo kakav kontakt sa nama. Mi smo inspiracija i učenicima iz osnovne škole u Jajcu koja također radi na principu ‘dvije škole pod jednim kroovom’ da se i oni opru sistemu u kojem ih navodno neko tehnički mrzi.
INTERVIEW.BA. Da li se učenici druže inače, jeste li prijatelji, da li se rađaju ljubavi između vas, igrate li fudbal skupa?
RIMAC: Apsolutno. Nekim učenicima završetak škole ne znači put kući, nego kafani. Što je također divno. Ali drago mi je da vidim kako svi idu u iste lokale, druže se, plaćaju jedni drugima piće. Mi ovdje ne sudimo po vjeri ili naciji. Ako već sudiš, onda sudi po karakteru.
INTERVIEW.BA: Kako vam konkretno možemo pomoći, mislim na medije, nevladine organizacije i međunarodnu zajednicu? Dajte nam slobodno jasne zadatke.
RIMAC: Mediji nam već pomažu i mogu proširiti našu riječ po cijeloj državi o tome šta mi radimo, i šta bi ljudi koji nas gledaju i slušaju mogli raditi. Organizacije poput OSCE-a nam pomaže kako da unaprijedimo neke svoje strategije, organizuju dodatne časove oko tolerancije, a uključuje i druge učenike i škole u ovo sve i veže s nama. Ambasador Jonathan Moore nam je objasnio kakva je situacija u Stocu i Mostaru, a mi vidimo da ovdje ipak nešto možemo promijeniti iako smo na nišanu kantona što se tiče naših ideala. Drago nam je da ovakve organizacije pomažu i da će nam pomagati da razvijemo neka nova razmišljanja i time nam daju nam veću moć.
