Od Bihaća, preko Banje Luke do New Yorka, Bišćanka Selma Selman, multimedijalna umjetnica, svoje snove sada ostvaruje u glavnom gradu svijeta. Predstavlja Bosnu, Rome, identitete, svoj lični život. Nedavno je otvorena njena druga izložba u Americi, odakle nam šalje svoje impresije.
UMJETNICA JE MOJA NACIONALNOST “Nekad sam se osjećala i kao vanzemaljac, kada se svi bave samo mojim pitanjem identiteta i čude se mojim uspjesima dok moja umjetnost postaje sekundarna. Ja sam umjetnica bez obzira jesam li crnkinja, bjelkinja, Bosanka, Amerikanka, Romkinja. Nadam se da će ljudi jednom shvatiti da je moja umjetnost moje sredstvo koje mi dozvoljava da se borim i mijenjam sredine u kojima se nalazimo”.
INTERVIEW.BA: U Njujorku je nedavno otvorena Vaša izložba u kojoj propitujete romski idenitet. Postoji li razlika između prihvatanja osoba sa romskim identitetom u BiH i USA ili su predrasude univerzalne ?
SELMAN: Ovo je moja druga samostalna izložba u Americi, a ova koja je trenutno otvorena u Agnes b. je prva samostalna u New Yorku. Naziv izložbe je “You have no idea” i ona govori o mom privatnom životu i životima moje familije kroz preživljavanje u današnjem svijetu. Ja koristim sekundarnu sirovinu kao materijal za realizaciju umjetničkog projekta koji meni predstavlja preživljavanje, ali isto tako ta sekundarna sirovina predstavlja preživljavanje mojoj porodici jer oni pomoću tog otpada uspiju da obezbijede osnovne stvari za život. U ovom terminu metal predstavlja sredstvo za preživljavanje, ali isto tako ujedinjuje umjetnost i život.
Razlika između Bosne i Hercegovine i Amerike je ogromna tako da i samo prihvatanje sebe predstavlja jedan veliki izazov kada se napusti jedna mala sredina u kojoj si proveo pola svoga života i onda se preseliš na drugi kontinent i živiš u gradu koji ima stanovnika koliko tvoja čitava država. Pošto je Amerika zemlja kreirana od imigranata i zemlja koja prihvata na jedan način imigrantsku kulturu, mislim da niti jedan identitet ne predstavlja problem za prihvatanje, ali uz priznanje da u Americi postoji velika doza rasizma i seksizma kao i svugdje u svijetu.
INTERVIEW.BA: Da li je činjenica da ste Romkinja presudna na bilo koji način u Vašem nastupu na američkoj sceni?
SELMAN: Sama činjenica da sam ljudsko biće je presudna za sve što radim u svom životu.
INTERVIEW.BA: Rođeni ste u Bihaću, akademsko obrazovanje stekli u Banjaluci, a radite u Njujorku. Vaša biografija dosta podsjeća na filmske biografije…u kojem gradu se najviše osjećate kao “kod kuće”?
SELMAN: Ljudi mi kažu da sam ja neko čudo od djeteta, međutim, ja sebe smatram sasvim normalnom osobom uz talenat koji posjedujem i vjeru u umjetnost. Što se tiče grada u kom se najljepše osjećam, moram da priznam da se svugde fino osjećam, ali mi, naravno, najviše odgovara kada sam kući uz svoju majku.
INTERVIEW.BA: Kada poredite šta ste kao umjetnica u pogledu statusa imali u BiH i ono što imate sada u Americi, kakve su razlike? Da li ste u vlastitoj domovini bili stigmatizirani kao manjina?
SELMAN: Ja sam kao umjetnica uvijek imala sve bez obzira gdje god da živim, međutim, ako govorimo o materijalnim stvarima, onda je naravno Amerika bolja po tom pitanju. Ja mogu da realizujem projekte i da imam ideje gdje god da se nalazim i bez obzira kakve prihode imam. Što se tiče Bosne, kao što sam i rekla, problem je neznanje i društvo koje ne želi naprijed je doprinijelo problemu stigmatizacije.
Nekad sam se osjećala i kao vanzemaljac, kada se svi bave samo mojim pitanjem identiteta i čude se mojim uspjesima dok moja umjetnost postaje sekundarna. Ja sam umjetnica bez obzira jesam li crnkinja, bjelkinja, Bosanka, Amerikanka, Romkinja. Nadam se da će ljudi jednom shvatiti da je moja umjetnost moje sredstvo koje mi dozvoljava da se borim i mijenjam sredine u kojima se nalazimo.
INTERVIEW.BA: Kako Vam BiH djeluje s druge strane Atlantika – da li je BiH uopšte u fokusu američke politike?
SELMAN: Bosna mi djeluje kao da je uvijek na rubu, ili će pasti ili će uspjeti, ali se nikada ništa ne mijenja. Mislim da Bosna treba da se prvo bavi svojom politikom i političarima i da se brinu o našem narodu, a onda, kada budemo dovoljno sposobni, možemo se fokusirati na nečiju drugu politiku. Amerika će svoje probleme riješiti prije ili kasnije, samo je pitanje hoće li i Bosna.
INTERVIEW.BA: Možete li nam opisati jedan Vaš standardan dan u Americi i napraviti komparaciju sa jednim takvim danom u npr. Banjaluci?
SELMAN: Kao i uvijek, pijem kafu gdje god da se nalazim. U Bosni bi bile tri kafe zaredom, a u Americi skoro pa nemam vremena za jednu. Nikada nisam bila lijena tako da i kada ništa ne radim, radim, ali sa zadovoljstvom.