Predstava ‘Dame biraju’, u produkciji Altteatra u Sarajevu, postala je istinski teatarski hit u regiji. Za ovu tvrdnju dovoljna je činjenica da su dvorane uvijek pune. I da se glumci uvijek skidaju. Je li to zbog skidanja ili nečeg drugog, za interview.ba objašnjavaju glumci Adnan Goro i Emir Fejzić.
GRUDNJAK K’O PADOBRAN ‘Jednom, potpuno neočekivano, ovdje u Sarajevu, kad se predstava završila i kad smo izašli na poklon, iz publike je doletio ogromni grudnjak (vjerujte, ko dva padobrana je to izgledalo). Svi smo se smijali, i publika i mi. Ovo se dogodilo među prvim izvođenjima predstave’.
Tekst predstave ‘Dame biraju’ je rađen po motivima poznatog teksta „Ladies’ night“, novozelandskih autora Anthonyja McCartena i Stephena Sinclaira (1987. godina), koji se više decenija uspješno igra širom svijeta, ali i kod nas. Predstavom se kroz humor ukazuje na problematiku nezaposlenosti mladih ljudi. Pet mladih ljudi rješenje svojih egzistencijalnih problema pokušavaju pronaći kroz rad u noćnom klubu te postaju striperi. Preko stotinu je izvođenja ove predstave u regionu, u kojoj pored Adnana i Emira igraju i Enes Salković, Sanjin Arnautović, Davor Sabo i Dalibor Brkić, a u ulozi instruktorica plesa smjenjuju se Amila Terzimehić i Nancy Abdel Sakhi.
INTERVIEW.BA: Jeste li se dvoumili oko angažmana u predstavi „Dame biraju?“ Publika ali i struka je uvijek drugačije posmatrala glumice koje su se, žargonski govoreći, skidale pred kamerom… Da li se muškarci u teatru suočavaju s istim predrasudama?
GORO: Kad je ova predstava u pitanju, da li se glumci suočavaju sa tim predrasudama ili ne, mislim da to nije toliko često u pozorištu da bi postojale neke predrasude. Svakako je to upakovano, odnosno u svrsi je neke priče i radnje koja se odvija tokom predstave. I ovdje se radi o jednom egzistencijalnom problemu grupe momaka koji nemaju budućnost, nemaju perspektivu, nemaju trenutno ništa i zbog toga odluče da se bave striptizom. Sve je upakovano u neki humor, komediju, a samo skidanje je vrlo komično. Nisam se ni sekunde dvoumio, i u tom trenutku sam bio baš kao jedan od tih momaka. Nisam imao nekog posla, nisam bio ni zaposlen, tada nisam bio ni asistent. Ova predstava mi je bila posao koji mi je bio neophodan u tom trenutku, što se kasnije razvilo u nešto sasvim zabavno. I jednu veliku avanturu, svakako.
FEJZIĆ: Te neke barijere su davno pale, da li se treba skidati ili ne skidati. Mislim da je to više privatna, lična stvar i stav svakog glumca pojedinačno. Mislim da se ne treba skidati ni u filmu ni u teatru ako zato ne postoji konkretan razlog. Mi u ovoj predstavi imamo konkretan razlog. Tu nema ništa vulgarno i do te mjere eksplicitno. Sve je u svrhu zadatka koji obavljamo i poruke koju hoćemo da prenesemo na publiku. U ovoj predstavi je opravdano i nužno, da bi se dobio taj neki full komični efekat. Ranije sam u nekoliko predstava imao priliku da se skinem i ne vidim da je tu neki problem. Stvarno, ako je tačno u funkciji zadatka i ako ima neko debelo opravdanje, ja za to kažem DA.
INTERVIEW.BA: Žene su većinski auditorij na ovoj predstavi (nerijetko pogledaju predstavu i više puta), njih privuče preporuka ili plakat. Ipak, „Dame biraju“ tretiraju ozbiljan problem mladih ljudi – kako mladi komentarišu predstavu?
GORO: Imamo neke informacije da postoje gledateljke koje su dolazile i po 10, 11 ili 12 puta gledati predstavu ovdje kod nas, ali i vani. Dobijamo poruke da se ljudi vraćaju i pozivaju komšinice, prijateljice i rodbinu. Vjerovatno je negdje ključ u samom žanru predstave. Radi se o komediji, skidanja stvarno ima minimalno. I kad se pročuje da se radi o muškim striperima, to jeste, na neki način, dobra reklama. Ono što publiku vraća ponovo na predstavu je sigurno ta opuštena atmosfera i zabava. Predstava traje skoro dva sata i dva sata je ispunjena smijehom. Kako nama na sceni koji se smijemo, nerijetko jedni druge zabavljamo i to se prenosi na publiku. Stvarno se radi o trenutku i mjestu gdje se zaboravlja na probleme, gdje se opušta. I to je, vjerujem, razlog čestih posjeta.
FEJZIĆ: Prije svega, radi se o jednoj izvrsnoj komediji. Mi smo već sad i dosta uigrani, ništa nam se ne može desiti nepredviđeno. Svaka predstava je živa stvar, naravno, bude i improvizacije. Ali do te mjere smo uigrani da opušteno ulazimo i u improvizaciju. Mislim da je ključ zašto se ljudi vraćaju na ovu predstavu zato što živimo neki život koji je brz i pun problema. Ne odvajamo vrijeme za sebe. I kad ljudi dođu na predstavu, dobiju dva sata potpunog uživanja. Kao neki ispušni ventil im dođe ova predstava: da se dobro zabave i ismiju, zaborave na sve svoje probleme koje su imali u toku tog dana, sedmice itd. Sve skupa je to oslobađajuće, i mislim da se zato ljudi vraćaju.
INTERVIEW.BA: Volite li da se skidate i pred kim se najradije skidate, pred muškaracima ili ženama?
GORO: Ne volim da se skidam, ali eto, ako baš moram onda se skidam za angažman u predstavi i ako se ona preko puta mene skida, skidam se i ja.
FEJZIĆ: Ako je skidanje opravdano i ako je stvar nekog glumačkog angažmana, ako je zaista opravdano, mogu pristati na to. Ako nije, onda se skidam između svoja četiri zida.
INTERVIEW.BA: Pet mladih muškaraca na scenama širom BiH, ali i regiona, glume ali i izvode striptiz. Koju biste reakciju, npr. od publike, prijatelja ili porodice izdvojili kao posebnu?
GORO: Jednom, potpuno neočekivano, ovdje u Sarajevu, kad se predstava završila i kad smo izašli na poklon, iz publike je doletio ogromni grudnjak (vjerujte, ko dva padobrana je to izgledalo). Svi smo se smijali, i publika i mi. Ovo se dogodilo među prvim izvođenjima predstave. Dva-tri puta se desilo da neko uradi nešto što niko do tad nije uradio na sceni i da se svi toliko zasmijemo da predstava stane i da kompletna publika krene da aplaudira i da se smije. Znali smo praviti pauze i do tri minute u kojima se svi smijemo, a zapravo niko i ne zna zašto se smijemo. Neka nevjerovatna kolektivna sreća.
FEJZIĆ: Predstavu održava živom i čini svježom to kad mi jedni druge zabavljamo u predstavi i iznenađujemo stalno nekim novim stvarima, što publika prepozna. Publika se nikad ne naljuti, zajedno sa nama učestvuje u svakoj našoj budalaštini.
GORO: Ono što ću pamtiti jeste to kad nakon predstave dođu ljudi na mi čestitaju i kažu: „Jao, kako je Emir dobar u predstavi!“
FEJZIĆ: A njemu (Gori) uvijek kažu kako predobro izgleda u haljini.
GORO: I da imam dobre noge.
INTERVIEW.BA: Posljednja scena u predstavi jeste kad se vas pet skidate do kraja, ali ste strateški zaštićeni balonima kao i gašenjem svjetla. Čula sam da na jednoj predstavi svjetlo nije ugašeno?
GORO: U Mostaru kada smo igrali, bila je neka ogromna oluja vani. Grmilo je strašno. Svaki put kad bi udario grom, to je iz nekog razloga uticalo na struju u dvorani u kojoj smo igrali. Tri – četiri puta se desilo da se sve ugasi i nastane potpuni mrak. Ali eto, nekako smo to pregurali. Na kraju je udario grom i samo se sve zaledilo. Svi reflektori su se upalili i bilo je nenormalno puno svjetla, a to se desilo baš na zadnjoj koreografiji, kad smo svi mi goli. I mi smo sijali na sceni. Znači, nenormalne količine svjetla. Sve što se moglo upaliti – upalilo se. Šta god su tehničari pokušavali, to, prosto, nije reagovalo. Svi smo stajali sa balonima i čekali da vidimo šta će se desiti, do trenutka kada su oni uzeli glavni kabal od miksete i isključili iz zida. Jer jedino na taj način su uspjeli ugasiti svjetlo. Inače, stalno se uključuju blicevi na telefonu i pokušava vidjeti taj trenutak …
FEJZIĆ: Svašta se tu dešavalo. U Mostaru se svjetlo nije ugasilo. Ali ja imam druga iskustva. Ja sam znao sam sebi balon ranije pući. I pitati se: „Bože, zašto ovi drugi ne pucaju balone kad je mrak?“ I kad se sve završi, svi pitaju zašto si ti pukao balon, kažem: „Zar nije bio mrak, ne znam – zašto ste svi vi čekali?“ Tako sam ja znao biti po pet-šest sekundi potpuno go na sceni, čekajući da i oni puknu balone.
INTERVIEW.BA: Kako vas doživljava ženska, a kako muška populacija? Postoji li tu „ravnopravnost spolova?“ Da li je bilo poziva za npr. privatni striptiz?
GORO: Dešavali su se ti neki pozivi na djevojačke večeri, na rođendane. Čak se znalo tražiti i u vidu božićne čestitke neke fotografije itd. Mislim, trudimo se gdje možemo da to ispoštujemo, da je korektno i etično i u granicama lijepog. Skidanje neka ostane za scenu.
FEJZIĆ: Većinski nam je ženska publika na predstavi. I dobijamo, uglavnom, reakcije od žena. A neke privatne pozive, iskreno, dobivali smo za neke kao zabave, djevojačke večeri. Nažalost, nismo nijedan prihvatili. Ne znam da li je to nažalost ili nasreću.
INTERVIEW.BA: Šta mislite, šta je bilo ključno za uspjeh vaše predstave? Humor, striptiz ili nešto drugo?
GORO: Generalno, imate neki skup mladih ljudi, jednu veselu i razigranu predstavu komediju, što je isto rijetkost danas u pozorištu. Mahom se rade neke ozbiljne predstave sa jakim porukama, naravno, i to treba da se tako radi. Prosto, imate neku rijetku komediju, jer stvarno je nema u gradu. Nema je u regionu, nažalost. Tako nezavisna pozorišta pokušavaju. Mi smo uspjeli, ta neka kombinacija mladosti i veselja i dobre energije prosto urađa plodom.
FEJZIĆ: Što se tiče ove predstave, mislim da se sve nekako poklopilo: atraktivan tekst, dobra ideja, glumačka podjela koja je, mogu reći, skup možda trenutno najboljih mladih glumaca u našoj zemlji, fenomenalan reditelj, odlična produkcija. I od samog početka kad smo krenuli sa probama to je bilo pregršt neke pozitivne energije. Mi smo se svi poznavali i prije smo radili zajedno, studirali smo u isto vrijeme, što je jako bitno. Zato i nismo imali nikakve barijere. Bili smo slobodni jedni prema drugima. Sve vrijeme dok smo stvarali predstavu, bildali smo tu neku pozitivnu energiju i dobro raspoloženje koje smo unijeli u predstavu i na taj način svi zajedno došli do super rezultata koji je dostigao ogroman uspjeh.
INTERVIEW.BA: Imate li osjećaj da su posebno žene željne skidanja na sceni? Šta Vam govori to da se ženska populacija vraća i više puta pogledati predstavu?
GORO: Željne jesu sigurno. Željan sam, moram priznati, i ja. Ja bi volio da neko napravi predstavu u kojoj se žene skidaju. Mislim da bi to imalo podjednak uspjeh, ako ne i veći. To što se muškarci skidaju logično je da će ići gledati žene, i pojedini muškarci, što je sasvim ok. Kad bi se žene skidale išao bih i ja, a i svi drugi muškarci.
FEJZIĆ: Zanimljivo bi bilo vidjeti istu ovu predstavu samo u ženskoj varijanti. Mislim da bi to bilo pun pogodak. Ali mislim, s druge strane, da su žene u ovom smislu nekako opuštnije. U svakoj našoj predstavi mi se iznova pozitivno šokiramo koliko se žene, ustvari, opuste, i na neki način, možda pregrubo zvuči, ali budu „preoslobođene“ dok gledaju ovu predstavu. Znalo nam se hiljadu puta desiti da nam dobacuju, posebno kad su neke plesne tačke u pitanju, ili da izađu zajedno sa nama na scenu. Mislim da su žene u tom smislu mnogo otvorenije i opuštenije.
