Bez učešća žena u radnoj snazi jedne zemlje nema stvarnog ekonomskog napretka i rasta
Piše: Adin ŠABIĆ
Žene su na tržištu rada, na žalost, ponekad samo dio statistike.
A kad već pričamo o brojevima, u Bosni i Hercegovini bilježimo da žene čine većinu radne snage.
Prema popisu iz 2013. godine u Bosni i Hercegovini živi 3.531.159 osoba, od čega 1.798.889 žena. A prema podacima i Agencije za statistiku BiH iz marta 2024. godine, u našoj zemlji je zaposleno 40% žena. Istovremeno žene čine 63,34% stanovništva koje je 2022. godine završilo fakultet, 63% onih koji su magistrirali i 46,67% onih koji su doktorirali te godine. Žene čine 60,13% ukupno upisanih studenata u visokoškolske ustanove u 2022./2023. godini.
Veći stepen feminizacije, niža prosječna plata
Sva istraživanja pokazala su da postoji vidljiva razlika u platama između muškaraca i žena.
Razlika u satnici procjenjuje se na 9% na štetu žena. Skoro u svim privrednim granama muškarci zarađuju više, osim u sektoru poljoprivrede i rudarstva, prometa nekretnina, te u administrativnim službama.
Žene ne samo da su manje plaćene za iste poslove koje obavljaju i muškarci, nego su i poslovi koje većinski obavljaju žene često manje cijenjeni.
– Što je veći stepen feminizacije na radnom mjestu, to je niža prosječna plata po satu u tom preduzeću, čak i ako se poslovi mogu smatrati jednako vrijednim kada su obrazovni, profesionalni i kriteriji osposobljenosti, te vještine, trud, odgovornost, poduzeti rad ili priroda zadataka ekvivalentni – stoji u UNDP-ovom Nacionalnom izvještaju o humanom razvoju o socijalnoj uključenosti u Bosni i Hercegovini iz 2020. godine.
Komisija Evropske unije navodi da diskriminacija u platama često ostane neotkrivena zbog nedostatka transparentnosti plata, što znači da je oštećenima onemogućeno da podnesu tužbu (Vijeće EU, 2023).
Manje prilika za rukovodeće mjesto
Posljednji podaci Agencije za statistiku BiH, koji se odnose na 2023. navode da je prosječna godišnja zarada za muškarce iznosila je 24.579 KM, dok je za žene bila manja – 23.485 KM, što ukazuje na jaz od 3,6%.
Žene su također imale niže prosječne bonuse, koji su iznosili 669 KM u odnosu na 758 KM muškaraca. Iako manji nego u mnogim drugim zemljama, jaz ukazuje na postojanje ekonomskih nejednakosti. Osim toga, 22,1% zaposlenih prima nisku zaradu, s većim udjelom žena u ovoj grupi.
No, treba doći do ovih brojeva i plaća jer se većina žena prvo susretne s rodno zasnovanom diskriminacijom pri zapošljavanju. I ne samo to, duže čekaju prvi posao, pristaju na pola radnog vremena, nejednake uvjete rada…
Pa onda, kad dobiju posao za kojeg su se obrazovale, nemaju puno prilika za rukovodeće mjesto.
– Podaci koje imamo potvrđuju da ženama ne manjka ni obrazovanja niti ambicije, stoga uzroke moramo tražiti drugdje. Time dolazimo do porodičnog/privatnog života kao prepreke za veće učešće na tržištu rada. Postavlja se pitanje da li su žene same to izabrale ili su pak bile primorane biti neaktivne/neprisutne na tržištu rada – istakla je Delila Hasanbegović Vukas iz SOC-a u nedavnom razgovoru za Interview.ba.
Posao i porodica
Zaključak je to i istraživanje „Žene u poslovnom svijetu“ kompanija Deloitt i Moj posao.ba, koje je tražilo elemente zbog kojih dolazi do nejednakosti između muškaraca i žena u poslovnom svijetu.
Jedan od stereotipa koji je prisutan u dvije godine koliko je trajalo istraživanje je nemogućnost balansa između privatnog i poslovnog života, kojeg su neke ispitanice navele i kao vlastiti izazov.
– Rodne razlike u poslovnim performansama primjetne su kako u percepcijama ispitanika šire javnosti, tako i percepcijama profesionalaca upravljačkim strukturama, ali u nešto manjoj mjeri – ispitani profesionalci su osobine iz istraživanja pripisale i muškarcima i ženama procentualno više nego šira javnost. Finansijski rezultati, profesionalno napredovanje i borba sa konkurencijom biraju se kao rezultati prilagođeni muškarcima, dok se za rezultate prilagođene ženama prepoznaju upravljanje ljudskim resursima i finansijama – istaknuto je.
U istraživanju se ipak primjeti pozitivan pomak, a ogleda se u tome da sve veći broj ispitanika smatra da žene trebaju biti zastupljene na rukovodećim pozicijama, te da trebaju učestvovati u mentorskim procesima…
Također, sve više ispitanika je svjesno rodno zasnovanih razlika u plati i odluka o otpuštanju, ukazujući na mogućnost promjene ovih praksi u budućnosti. Široj javnosti je mogućnost fleksibilnog radnog vremena najutjecajnija na ravnopravan položaj žena, dok je za profesionalce u upravljačkim strukturama to omogućavanje programa koji balansiraju posao i porodični život.
– Ova analiza pokazuje da, iako žene ostaju prepoznate po svojoj sposobnosti da balansiraju između privatnog i poslovnog života, ulažu u lični razvoj i efikasno upravljaju timovima, određeni rodni stereotipi i dalje utiču na percepciju njihovih sposobnosti u profesionalnom napredovanju i donošenju odluka pod pritiskom. Promjene su primjetne, ali napredak u ravnopravnosti zahtijeva dalji rad na osvještavanju i razbijanju predrasuda – zaključeno je.
Historijska emancipacija
No, Istraživanje tržišta rada 2020./2021. može se svesti na dva zaključka: poslodavci češće zapošljavaju muškarce nego žene ili da žene nisu dovoljno aktivna na tržištu rada. Što, sigurno nije slučaj.
Najveći procent novozaposlenih žena bio je u prerađivačkog djelatnosti i trgovini, a velika preduzeća su značajan faktor u zapošljavanju žena. Istovremeno, žene najčešće nalaze posao kao trgovkinje, pomoćne radnice u proizvodnji, obućarke, krojačice, konobarice.
Niti jedna žena u BiH nije zaposlena kao bravar, dostavljač, varilac, tesar, zidar, vozač autobusa, elektrotehničar, vozač putničkog automobila…
U Gender centru Federacije BiH uvjereni su da je možda i najznačajnija karakteristika historijske emancipacije žena bio njihov masovni ulazak na tržište rada.
Ističu kako se, nakon relativno dugog perioda gotovo pune zaposlenosti žena u BiH, danas ponovo javljaju problemi manjeg učešća žena na tržištu rada, dužeg čekanja na prvi posao, dugotrajnih prekida u radnom stažu zbog porodiljskog odsustva ili njege starijih ili bolesnih članova porodice, ili nemogućnosti da se pronađe posao u zrelijoj dobi zbog promjene tržišta i prestanka potrebe za određenom vrstom rada.
– To su sve problemi koji i dalje više pogađaju žene. Učešće žena na tržištu rada i jednake mogućnosti njihovog zapošljavanja najčešći su pokazatelji emancipacije žena. Smatra se da je ekonomsko osnaživanje žena jedan od osnovnih ciljeva rodne ravnopravnosti, oslanjajući se na premisu da je ekonomska samostalnost temelj na kojem žene mogu poboljšavati svoj položaj i u svim drugim sferama života – navode.
No, dodaju, da bez učešća žena u radnoj snazi jedne zemlje nema stvarnog ekonomskog napretka i rasta. Zato se ekonomska emancipacija žena smatra i preduvjetom za ravnopravnost spolova.
Diskriminacija i odlazak iz BiH
Pa ćemo opet malo na statistiku. I to opet o platama i uvjetima rada: Istraživanje portala Posao.ba od prije dvije godine pokazalo je da žene zaposlene u oblasti ekonomije, medicine, turizma i tekstilne industrije imaju u prosjeku i do 300 KM manju platu u odnosu na muške kolege.
Posao. ba je istakao kao svijetli primjer gdje žene prednjače u zaradi u BiH – u farmaciji, te na pozicijama direktorica filijala u bankarstvu.
Istaknuto je i da je presudni faktori za odlazak iz BiH kod žena su niska primanja i osjećaj nesigurnosti.
Diskriminacija žena na tržištu rada danas se posebno ogleda, reći će vam mnoge žene, kad dođe vrijeme za proširivanje porodice. Bezbroj žena svjedočile su kako ih je na razgovoru za posao poslodavac otvoreno pitao: Misliš li rađati? Nemali broj, untoč zakonskim zaštitama, dobilo je otkaze ili proglašeno tehnološkim viškom tokom trudnoće.
Zato mlade žene koje se tek spremaju ili izlaze na tržište rada i danas čekaju da ravnopravnost s papira pređe u praksu.
Patrijarhat naš nasušni
Otvoreno govori o tome i pravna stručnjakinja Vildana Džekman, koja ističe da je ko nas patrijarhat i dalje snažan i da će poslodavac između žene i muškarca koji su sličnih preferencija, u većini slučajeva izabrati muškarca.
A zašto je tako objašnjava Dalila Hasanbegović Vukas.
– Uzroke možemo tražiti i u neprilagođenom zakonodavnom okviru realnim potrebama na tržištu rada i u porodici, što dovodi do diskriminacije i neravnopravnosti – podsjeća.
Ekonomski stručnjaci znaju da je veće sudjelovanje žena u ekonomiji preduvjet društvenog i ekonomskog prosperiteta svake zemlje, pa i naše.
Direktorica Agencije za ravnopravnost spolova BiH Samra Filipović Hadžabdić ističe da su mjere koje doprinose ekonomskom osnaživanju žena su u vrhu prioriteta gender institucionalnih mehanizama.
– Međutim, ključno je da se u rješavanje tog pitanja uključe svi akteri, obzirom da korijeni nedovoljnog učešća žena u oblasti rada i ekonomije leže u mnogobrojnim barijerama – od neravnomjerne podjele kućanskih poslova, fenomena ‘staklenog stropa’, nerazvijene ekonomije brige pa do oblika rodno zasnovane diskriminacije kao što su razlike u prihodima ili seksualno uznemiravanje – naglašava Filipović-Hadžiabdić.
A o rodno zasnovanoj diskriminaciji mogli bi se napisati romani. Evropska unija je u izvještaju o BiH za 2023. naglasila da se Zakon o zabrani diskriminacije iz 2009. godine, koji ima za cilj potpuno usklađivanje sa zakonodavstvom Evropske unije, još ne primjenjuje efikasno zbog niza problema.
– Slučajevi diskriminacije se i dalje nedovoljno prijavljuju, posebno na radnom mjestu, a sudska praksa je pokazala nedostatak ujednačene primjene tereta dokazivanja, odugovlačenje postupaka i neizvršenja pravosnažnih odluka – piše, između ostalog, u ovom izvještaju.
Na konferenciji koja je u okviru Svjetske kampanje „16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama“ održana u novembru u Sarajevu postavljeno je važno pitanje – da li su rodne nejednakosti na tržištu rada duštveni ili ženski problemi.
– Žena nije ravnopravna ni u sopstvenoj kući. I zato je osnaživanje, posebno ekonomsko osnaživanje žena, prioritet. To nije pitanje ličnog izbora, već stukture države, na koje odgovore trebaju dati institucije – naglasila je Ana Vuković, direktorica Gender Centra Vlade Federacije BiH.
Naglašeno je kako su nedavna istraživanja pokazala fa se najčešće krše prava zaposlenih u oblasti trgovine i uslužnih djelatnosti, te da je čak 54 posto ispitanika_ca istaklo da je doživjelo neki oblik diskriminacije, bilo da je riječ o neverbalnom ili fizičkom nasilju.
No, malo njih prijavi diskriminaciju. Naprosto, ne vjeruju intitucijama, zaključeno je.
Istaknuto je kako se prava na radnom mjestu krše se na različite načine, ali i da poslodavci nisu jedini koji moraju shvatiti šta su ljudska prava i koliko je važno poštivati ih.
Problemi u praksi
No, u praksi još postoje probemi koji su izraženi kada je u pitanju ženska radna snaga: propitivanje na intervjuima o bračnom statusu, otpuštanje tokom porodiljskog bolovanja, uskraćivanje slobodnih dana, mobing, manje plaće od muških kolega…
No, još je mnogo sistemskih prepreka, o čemu je govorila i ombudsmenka BiH Jasminika Džumhur. Istakla je jednu od najvažnijih da inspekcije na nižim nivoima često „zaboravljaju“ da i njih obavezuje državni Zakon o zabrani diskriminacije.
A da sve bude puno bolje i drugačije nije toliko teško – doprinijeti smanjenju diskriminacije žena na tržištu rada, kroz promociju i zaštitu ekonomskih i socijalnih prava žena.
Ombudsmenka Jasminka Džumhur navodi da kroz dugogodišnju praksu može zaključiti da vlasti u BiH ne čine dovoljno da promijene politike i procese koji ugrožavaju položaj žena u ekonomskoj sferi i dovode do prikrivene ili otvorene diskriminacije.
Podsjeća na činjenicu da je BiH prva u regionu dobila Zakon o jednakopravnosti polov, da je bh. model korišten u drugim državama koji su kasnije usvajale ovaj zakon.
No, mehanizmi primjene nisu razvijeni, ne zna se ko prati usklađenost, ko nadzire provedbu preporuka, odlučuje o jačanju inspekcija rada.
I tu je onda vrh ledenog brijega. Problemi počinju kad se zakoni ne provode.
