Mnoga skloništa u BiH izgrađena su u vrijeme bivše Jugoslavije. Jesu li u funkciji i mogu li zaštititi stanovništvo u slučaju eskalacije sukoba?
Raketni napadi na Ukrajinu otvaraju novo/staro pitanje: koliko su države spremne zaštititi svoje građane u slučaju potrebe? Nedavni ruski napad na Dnjipro potvrdio je da interkontinentalne rakete srednjeg dometa ne moraju biti naoružane nuklearnim bojevim glavama da bi pričinile masovna razaranja.
Dok zapadne zemlje revizijom skloništa te dodatnim informiranjem i obukom stanovništva pokušavaju unaprijediti sigurnosne kapacitete, u Bosni i Hercegovini (BiH) situacija nije zadovoljavajuća.
Većina javnih skloništa u BiH izgrađena je za vrijeme bivše Jugoslavije, još u doba Hladnog rata. Danas su mnoga zapuštena ili prenamijenjena. Veliki broj skloništa koristi se kao parkirališni prostor ili u druge svrhe, a neka su potpuno neupotrebljiva.
U Federaciji BiH 407, a u RS-u 88 skloništa
Prema podacima kojima trenutno raspolaže Federalna uprava civilne zaštite (FUP CZ), na području Federacije BiH je 407 skloništa osnovne i dopunske zaštite.
– Od navedenog broja skloništa osnovne zaštite, tehnički ispravnih odnosno onih koji ispunjavaju uvjete za zaštitu ljudi i materijalnih dobara od zračnog napada, požara i kontaminacije je 38 – kaže za DW glasnogovornica FUP-a CZ Majda Kovač.
Iz Republičke uprave civilne zaštite Republike Srpske (RS), za DW su kazali kako je „ukupan broj skloništa u RS-u 88“, ali vrstu, odnosno namjenu i trenutno stanje skloništa nisu precizirali.
Neka skloništa se danas koriste kao disko-klubovi.
– Znam za jedno atomsko sklonište u blizini moje zgrade u Banjoj Luci. Bio je to noćni disko klub gdje sam ponekad izlazio s društvom, ali ne znam što je sada tamo – kaže jedan građanin Banjaluke. Na pitanje DW-a bi li koristio sklonište u slučaju potrebe, odgovara: – Nadam se da nam skloništa nikad neće trebati.
Je li u Sarajevu drugačije?
– Ima jedno sklonište 100 metara od moje zgrade, ali ne znam je li upotrebljivo. U njemu smo se sklanjali od granata tijekom rata, jer se radi o modernijem atomskom skloništu, jedinom takvom u našem kvartu – kaže N.A. iz sarajevskog naselja Višnjik.
Većina sarajevskih skloništa je u funkciji
Dozvolu za snimanje skloništa u Istočnom Sarajevu (RS) nismo dobili, dok je na dozvolu za snimanje skloništa u Sarajevu trebalo pričekati nekoliko dana.
– Zamolit ću vas da ne navodite točnu lokaciju skloništa koje ćemo vam pokazati – kazao nam je djelatnik općinske Službe CZ-a.
Prvo sklonište koje smo obišli u glavnom gradu BiH novije je gradnje u sastavu jednog javnog objekta. Još nije opremljeno krevetima, ali je u funkciji. Sustav ventilacije radi, pomoćne prostorije su također u funkciji, kao i rezervni izlaz. Kapacitet skloništa je oko 200 ljudi.
Potom smo obišli manje sklonište izgrađeno u vrijeme bivše Jugoslavije, kapaciteta 88 ljudi. Potpuno je opremljeno ležajima, ventilacijskim uređajima, a posjeduje i sanitarne prostorije. Rezervni izlaz je također u funkciji. „Naravno, moguće ga je otvoriti samo s unutarnje strane“, pojašnjava službenik CZ-a.
Zakoni o zaštiti i spašavanju stanovništva postoje, ali se u praksi provode shodno raspoloživim kapacitetima, opremom i drugim sredstvima. Prema zakonskim odredbama, svako sklonište koje je dato u zakup ili je iskorišteno u neke druge svrhe, za 24 sata ponovo može biti stavljeno u funkciju zaštite stanovništva.
Kako do skloništa za 5 minuta?
No, jesu li 24 sata dovoljna u slučaju globalnog sukoba, ako se ima u vidu činjenica da današnji sofisticirani projektili do cilja putuju svega nekoliko minuta?
– Naravno da nije dovoljno – kaže za DW stručnjak za sigurnost Vladimir Vučković, dodajući kako pri tome treba imati u vidu jesu li i drugi parametri zadovoljeni „od sustava za pravovremeno uzbunjivanje, do nesmetanog pristupa skloništima“.
Da pristup skloništu može biti problematičan, potvrđuje M.D. iz sarajevskog naselja Stup.
– Ima jedno sklonište, ljudi su ga koristili u prošlom ratu, ali nisam sigurna bih li ga ja danas koristila, jer je put od mog stana do skloništa gotovo zakrčen zgradama i drugim objektima koji su u međuvremenu izgrađeni – kaže ona za DW.
– Većina skloništa na području BiH datira iz vremena SFRJ (Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije) i pretežno se nalaze u većim gradovima poput Sarajeva, Banja Luke, Zenice, Tuzle… – kaže Vučković.
Napominje da manje sredine nemaju skloništa.
– Sjećam se 1995. godine i NATO bombardiranja. Narod se tada nije skrivao ni u kakvim skloništima, jer nisu ni postojala. Bježali smo na čistinu plašeći se bombardiranja kuća i gledali ogromne stupove dima – kaže Vučković.
Za jednu osobu 1,5 m2 u skloništu
Sugovornik DW-a kaže da je teško odgovoriti na pitanje koliko se stanovnika može skloniti u postojeća skloništa u BiH u slučaju potrebe, jer podaci nisu centralizirani.
– U RS-u je 88 skloništa, a u Federaciji BiH 407, od čega je 38 tehnički ispravno. Ne znamo koliko od navedenih 88 skloništa u RS-u zadovoljava sve uvjete, a kapaciteti skloništa u BiH su različiti – kaže sugovornik DW-a.
Prema nekim procjenama, kapaciteti većine uređenih skloništa u BiH su od 50 do 300 ljudi, ovisno o kvadraturi objekta. Velika skloništa mogu primiti i do 2.000 ljudi. Po federalnoj Uredbi o kriterijima i mjerilima o izgradnji skloništa, za jednu osobu u skloništu predviđeno je 1,5 m2 površine.
Sudeći prema službenim podacima, kapaciteti postojećih skloništa u BiH su ispod potrebe stanovništva, mada je broj objekata koji mogu poslužiti kao sklonište znatno veći. Za sada nema odgovora na pitanje održavaju li se ti objekti adekvatno kako bi bili u službi spašavanja stanovništva.
(DW)
