Na pitanje koji su to elementi koji kod djece jačaju patriotizam, kritičko mišljenje i transcendentnost, iz Instituta pišu da je “kroz programske aktivnosti identifikovano šest temeljnih vrlina koje su zajedničke svim civilizacijskim, kulturološkim i religijskim krugovima“
Piše: Rubina Čengić
Studijske posjete Od rata do mira, koje su dio Programa Kultura sjećanja za osnovno i srednje obrazovanje u kantonu Sarajevo, osmislio je JU Institut za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja Kantona Sarajevo u okviru djelatnosti Sektora za vannastavne i posebne programe. Serija studijskih posjeta za osnovce i srednjoškolce za jednu godinu košta oko 1,8 miliona KM, plaća se iz sredstava Ministarstva za odgoj i obrazovanje KS i predstavljaju historijski iskorak naprijed ka ostvarenju jednakih prava za svu djecu i učenika, a neki od njih po prvi put imaju priliku putovati, te čine i veliki pomak u kreiranju dobrog učeničkog standarda, pišu iz Instituta u svojim odgovorima za interview.ba.
Zabrinuti roditelji i profesori
O ovim putovanjima smo pisali i ranije nakon što je jedna grupa roditelja izrazila zabrinutost zbog izbora lokacija i činjenica koje će biti predstavljene djeci i na koji će način uticati na njih.
Istu zabrinutost zbog ovog putovanja su imali i u sarajevskoj Drugoj gimnaziji o čemu su pisali Institutu, a o čemu je profesorica Dženeta Ajanić govorila na Igmanskom obrazovnom forumu koji je početkom novembra organizovao Centar za obrazovne inicijative Step By Step. Ajanić je ispričala da su od Instituta tražili pojašnjenja koja nisu dobili, te da prilikom kreiranja programa niko iz Gimnazije nije bio konsultovan, a njeno izlaganje je izazvalo veliki interes posjetilaca Foruma.
Turistički vodiči u funkciji obrazovanja
Još jedan tekst na ovu temu nastaje jer su odgovori iz Instituta na pitanja upućena u vrijeme nastanka prvog teksta stigli dosta kasnije. No, u njima su važne informacije o tome šta djeca rade na putovanjima, koga sreću i o čemu im se govori.
– Svjedoci događaja koji će učenicima govoriti na terenu su osobe koje ovlasti agencija uz konsultacije s Institutom. Radi se o osobama koje su preživjele zločine protiv čovječnosti u logorima, osobama koje su se vratile u svoje domove nakon agresije među kojima su i uspješni poduzetnici, umjetnici, nastavnici, tu su i kustosi u muzejima, spomen sobama ili se stručno bave tematikom vezanom za određeno područje… Svim učenicima je omogućeno da za vrijeme planiranih pauza obave sve svoje potrebe. U zavisnosti o potrebama učenici mogu, naravno ako to žele, iskoristiti svoju pauzu na način kako im odgovara. Jedni možda uživaju u kafi, drugi obavljaju molitvu u vjerskim objektima kao što je Franjevački samostan, džamija u nekom gradu i slično – pišu iz Instituta.
Objašnjavaju da su tokom studijske posjete u pratnji učenika i licencirani vodiči određene agencije koji realiziraju stručno vođenje u autobusu, dok na terenu historijske časove vode licencirani vodiči turističkih zajednica koje angažira agencija i druge ovlaštene osobe… Iz Instituta napominju da su putem javnog poziva odabrani kandidati koji bi trebali ili su prošli programe edukacija i kontinuirane provjere stručnih kompetencija kako bi bili “standardizirani i i osnaženi u procesu implementiranja programskih aktivnosti”, ali…
– Zbog nemogućnosti da odsustvuju s posla u vrijeme intenzivnih studijskih posjeta, Institut se ove godine opredijelio da sve poslove stručnog vođenja povjeri turističkim agencijama čiji vodiči se moraju pridržavati isključivo Nastavnog materijala kojeg je sačinio Institut – stoji u odgovorima JU Institut za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja Kantona Sarajevo na upit portala Interview.ba o studijskim putovanjima na koja polaze svi stariji osnovci i srednjoškolci iz kantona Sarajevo.
Tolerancija, razumijevanje, etnocentrični narativi, druge perspektive
Iako je program ovih putovanja objavljen na web-strani Ministarstva obrazovanja KS, o njemu malo ko išta zna.
Iz Ministarstva civilnih poslova u Vijeću ministara BiH kažu da nisu imali uvid u program studijskih putovanja za osnovce i srednjoškolce Kantona Sarajevo, niti bilo kojeg drugog kantona. Naglašavaju da je njihova zadaća utvrđivanje osnovnih principa koordinacije aktivnosti, usklađivanja planova entitetskih tijela vlasti i definisanje strategije na međunarodnom planu.
– Ministarstvo civilnih poslova je svjesno značaja programa studijskih putovanja za osnovce i srednjoškolce iz cijele Bosne i Hercegovine. Mišljenja smo da svi materijali koji se koriste tokom ovih putovanja trebaju biti usmjereni na poticanje tolerancije i razumijevanja – piše glasnogovornica Zorica Rulj u odgovorima Minisarstva.
Slično pišu i iz Agencije za razvoj predškolskog, osnovnog i srednjeg obazovanja BiH.
– Nažalost, nadležna ministarstva obrazovanja samostalno donose odluke u okviru svojih nadležnosti i nisu dužna o svojim odlukama i aktivnostima informirati Agenciju. Program ove studijske posjete, do ovoga trenutka, Agenciji nije bio poznat – navode iz APOSO.
Oni dalje napominju da se prvenstveno bave izradom Zajedničke jezgre, standarda i provedbom (međunarodnih) istraživanja u obrazovanju i da su izradili Zajedničku jezgru nastavnih planova i programa (ZJNPP) za povijest definiranu na ishodima učenja za osnovnu i srednju školu.
– U dokumentu su definirani ishodi učenja u koje su uključene ključne kompetencije koje učenici trebaju razvijati tijekom odgoja i obrazovanja. Ishode iz ZJNPP preuzelo je Ministarstvo za odgoj i obrazovanje KS koje je dalje samostalno radilo na razvoju predmetnih kurikula (razradi ishoda, ključnih sadržaja, međupredmetnih tema, međupredmetne povezanosti, …), izboru sadržaja i aktivnosti – kažu iz APOSO BiH.
Jednostrani narativi
Ni u Misiji OSCE-a u Bosni i Hercegovini, koja je dugo bila uključen u razvoj posljeratnog obrazovanja u BiH, ne znaju ništa o ovom programu.
– OSCE u BiH se zalaže za kvalitetno obrazovanje kojim se podstiče razvoj učeničkih kompetencija, uključujući kritičko mišljenje, međusobno poštovanje i interkulturalno razumijevanje. U vezi s tim, nastava istorije ima ogroman potencijal za jačanje i obnavljanje međusobnog povjerenja, razumijevanja, poštovanja i dostojanstva u poslijeratnoj BiH – ako joj se pristupi na konstruktivan i nepolitiziran način. Upotreba jednostranih i međusobno isključivih narativa o vrlo osjetljivom periodu rata 1990-ih, bilo da se radi o nastavnim programima/kurikulumima, materijalima za učenje i podučavanje ili edukativnim putovanjima, može dovesti samo do daljnjih podjela u društvu. Takav pristup promoviše empatiju samo prema vlastitom narodu i prikazivanju druge stranegotovo isključivo kao počinitelja zločina. S druge strane, konstruktivnim pristupom svim perspektivama pomaže se u sprječavanju rizika od jačanja podjela i promovira inkluzivnost za buduće generacije i taj pristup je neophodan u raznolikom društvu kao što je BiH, gdje jednostrani istorijski narativ može povećati tenzije i ometati napore uložene u pomirenje. Samo takav pristup je u skladu sa OSCE-ovim vrijednostima inkluzivnosti i nediskriminacije. Njime se takođe gradi demokratsko okruženje u kojem se buduće generacije ohrabruju da kritički analiziraju istoriju i koriste njeno razumijevanje za izgradnju temelja za mirnu budućnost – kažu u OSCE-u.
U Evropskoj komisiji u BiH podsjećaju da je jedan od ključnih prioriteta za Bosnu i Hercegovinu iz Mišljenja Evropske komisije po zahtjevu za članstvo ove zemlje promocija okruẓ̌enja koje pogoduje pomirenju i prevazilaženju naslijeđa posljednjeg rata.
– U tom smislu, bitno je da mladi ljudi ne samo uče istorijske činjenice o posljednjem ratu, posebno one utvrđene u presudama domaćih i međunarodnih sudova, već i da steknu vještine kritičkog razmišljanja koje im omogućavaju da razumiju različite perspektive i razviju empatiju prema stradanju nevinih civilnih žrtava iz svih zajednica. Dakle, uz konstruktivan pristup bez politizacije, tema istorije ima ogroman potencijal da ojača i obnovi međusobno povjerenje, razumijevanje, uvaẓ̌avanje i dostojanstvo u Bosni i Hercegovini. S druge strane, korištenje nastave istorije za razvoj etnocentričnih i međusobno isključivih narativa predstavlja zabrinutost jer nastavlja s negativnim uticajem na izgradnju povjerenja i pomirenja te može dovesti do daljih podjela u društvu – kažu u Evropskoj komisiji u BiH.
I transcendentnost, ma šta to značilo
No, da se vratimo Institutu. Na pitanje da li su oko plana putovanja konsultovani psiholozi, iz Instituta pišu da ne treba zanemariti činjenicu da su u Institutu zaposleni dugogodišnji prosvjetni radnici i da upravo oni izrađuju i učestvuju u izradi programskih sadržaja za učenike.
– Prema ocjeni stručnjaka, ovo je idealan model prema kojem učenici po prvi put mogu potpuno ravnopravno učestvovati u jednoj izvanrednoj programskoj aktivnosti, putovati, družiti se, iskustveno učiti i konačno unaprijediti ukupni život škole. Učenici s teškoćama u razvoju mogu putovati čak u pratnji roditelja ili asistenata u nastavi. Učenici iz Centra za slijepu i slabovidnu djecu imaju osigurane optimalne uvjete putovanje, ali i Mapu studijske posjete, koja je između ostalog izrađena i na Brajevom pismu. Prema ocjeni stručnjaka sve navedeno predstavlja odličan koncept okruženja za učenje i podučavanje u skladu s potrebama učenika. Tokom studijskih posjeta učenici vode dnevnik putovanja i obilaska kulturno-historijskih i prirodnih lokaliteta koji će naknadno, po povratku s putovanja, koristiti u izradi radnih zadataka, eseja i prezentacija na određene teme koje su bile predmet studijske posjete – pišu iz Instituta.
Na pitanje koji su to elementi koji kod djece jačaju patriotizam, kritičko mišljenje i transcendentnost, iz Instituta pišu da je “kroz programske aktivnosti identifikovano šest temeljnih vrlina koje su zajedničke svim civilizacijskim, kulturološkim i religijskim krugovima, te koje su opstale kao stabilne ljudske vrijednosti – poštovanje ljepote i izvrsnosti, zahvalnost, nada i optimizam, smisao za humor i duhovnost, a elementi kroz koje jačaju patriotizam i kritičko mišljenje” vidljivi su iz Kataloga registriranih programa u okviru samog programskog plana.
– Neke od njih kao što su radoznalost, hrabrost, iskrenost ili zahvalnost nisu više vrijednosti samo jednog naroda zasnovane na pričama o legendama i herojima tog naroda, već su to osobine koje su svim ljudima zajedničke i naučno dokazive da kao takve povećavaju kvalitetu života pojedinca i zajednice. Jedna od njih je i transcendentnost – stoji u odgovorima iz Instituta.
Na pitanje zašto u evaluaciji putovanja ne učestvuju roditelji objašnjavaju da su tokom prve godine studijskih posjeta prikupili niz povratnih informacija i da će provesti internu evaluaciju.
– Novi Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi u Kantonu Sarajevo predviđa internu i eksternu evaluaciju rada škole. U okviru te evaluacije radit će se i interna i eksterna evaluacija svih programskih aktivnosti i na tom polju sarađivati neposredno sa školama. Program studijskih posjeta analiziran je i na sastancima s Vijećem roditelja kada su roditelji iskazali svoje impresije na ono što su čuli, vidjeli, ali i doživjeli. Također, sastanak s načelnicima i gradonačelnicima općina i gradova Srednjobosanskog i Unsko-sanskog Kantona imao je veoma pozitivan odjek. Nakon uspješnih sastanaka s lokalnim vlastima, dogovorili smo uspostavu koordinirane saradnje između Instituta i predstavnika lokalnih vlasti. Ova saradnja dodatno će unaprijediti sve aspekte boravka učenicima tokom posjeta te im omogućiti kvalitetne obrazovne sadržaje o historiji i ljepotama Bosne i Hercegovine- objasnili su.
Ni jedan međunarodni naslov
I na kraju evo popisa skoro 60 naslova korištenih za izradu Nastavnog materijala za ova putovanja (među kojima nema ni jedan međunarodni naslov): Bećirović Edina: Na Drini genocid; Čekić Smail: Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu – planiranje, priprema, izvođenje; Čekić Smail: Genocid i istina o genocidu u BiH; Čekić Smail: Dejtonski mirovni sporazum, Legalizacija genocida u Republici BiH; Čelebi Evlija: Putopis, odlomci o jugoslovenskim zemljama; Džananović M. i Mulagić: E. Zločini u Zvorniku 1992-1995.; Džananović M., Medić J. i Karčić, H.: Nastanak Republike srpske (Od regionalizacije do strateških ciljeva 1991 – 1992); Gračanički glasnik, časopis za kulturnu historiju br. 56, str. 157, XXVIII; Kamberović Husnija: Biografija Husein-kapetan Gradaščević; KI iko Amir: Rat u srednjoj Bosni 1992 – 994.; Kreševljaković Hamdija: Izabrana djela, I knjiga; Selimović S. i Šabotić I.: Drugi korpus Armije BiH 1992 – 995. godine; Šadinlija Mesud: Između pravde i realpolitike, odnos mirovnih planova i vojnih operacija u BiH 1992 – 1995. godine; Muratović R. i Kuka, E.: Genocid u Brčkom 1992 – 995; Tepić I. i Isaković F.: Historija za III razred gimnazije; Tepić Ibrahim: Bosna i Hercegovina od kraja XVIII stoljeća do austrougarske okupacije 1878. godine; Uzunović Alija: Zvornik, historijska monografija; Valenta Leonard: Kamenom satkana prošlost. Srednjovjekovni bosanski gradovi; Batinić Mijo: Franjevački samostan u Fojnici od stoljeća XIV do XV, C. Albrecht i Šadinlija Mesud: Podgrijavanje sukoba; Trbić Jusuf i Bogoeva Julija: Rat u Jugoslaviji u presudama MKSJ: Ciljevi zaraćenih strana i priroda sukoba; Muratović Rasim: Genocid u Ahmićima; Svjedočenje Abdulaha Ahmića pred Međunarodnim krivičnim sudom za Jugoslaviju u predmetu protiv Darija Kordića i Marija Čerkea; Kreševljaković Hamdija: Stari bosanski gradovi; Komisija očuvanje nacionalnih spomenika; Mastalić-Košuta Zilha, Hajrić-Čaušević Alma, Grabovica Almir, Duranović Elvir, Karčić Hikmet: Zločini nad Bošnjacima Jajca, Jezera i Šipova 1992 – 1995; Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika; Begić Mujo: Genocid u Ključu; Begić Mujo: Zločini ustanika u Ljutočkoj dolini 1941. godine; Krivokapić Milivoje: Bihaćka Republika; Miljković Dušan: Stradanja u Cazinskoj krajini i antifašistička borba (1941 – 1945); Kecman Vlado: Nurija Pozderac, život i djelo; Šahinović-Kedić Lejla: Društveno-političke nestabilnosti u Cazinskoj krajini u periodu od života Hasan-age Pećkog do pada Autonomne pokrajine Zapadna Bosna 1995. (magistarski rad); Tauber Eli: Kad su komšije bili ljudi; Mulaosmanović Admir: Nastanak Autonomne pokrajine Zapadna Bosna; Dekić Slobodanka, Somun-Krupalija Lejla, Zulić Šiljak Selma: Kultura sjećanja i zaborava na rat u Velikoj Kladuši; Kreševljaković Sead: Heroji oslobodilačkog rata (izdavač Fond Kantona Sarajevo za izgradnju grobalja šehida i poginulih boraca, memorijalnih centara i spomen-obilježja žrtava genocida – Fond memorijala, Sarajevo); Lopašić Radoslav: Bihać i Bihaćka krajina; Begić Mujo: Genocid u Sanskom Mostu; Medić Jasmin: Genocid u Prijedoru; Medunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju: Presuda u predmetu Tužilac protiv Milomira Stakića; Medić Jasmin Pripreme, tok i razmjere napada na Kozarac 1992. godine; Begić Mujo, Ramić Senadin, Ališić Zlatan: Tomašica – masovna grobnica; Mušinbegović Hasib, Šiljak Remzija, Bećirević Kemo Operacija Vlašić; Dupanović Dino: Od historijskog A VNOJ-a do granate u krovište — transformacija jedne zajednice; Dupanović Dino: O zločinu i spomeniku na Garavicama; Tužilac protiv Stakića, svjedočenje Minke Čehajić; Presuda u predmetu Tužilac protiv Milomira Stakića; Medunardni krivični sud za bivšu Jugoslaviju: Darko Mrda, priznanje krivice, te internet-izvori: http://www.foinica-samostan.com ; Centar za suočavanje s prošlošću; https://www.slobodnabosna.ba/vijest/263973/; Križišnik-Bukić, Vera (1991), Cazinska buna 1950, Svjetlost, Sarajevo ; Komisija očuvanje nacionalnih spomenika BiH …
