Današnji petak mi je crn. Kakav će drugo i biti kad su me dočekale informacije koje ne samo da su narušile moje krhko mentalno zdravlje već ugrozile i fizičko (čitaj seks koje se u našoj kući tradicionalno obilježava petkom a ponekad i subotom)
Mi u ovoj zemlji imamo mnogo čudnih vjerovanja.
Ne valja se šišati utorkom. Srijedom i subotom na mjesečevu mijenu kupati ili sjeći kosu. Uveče istresati mrve preko prozora.
Ali, nemamo jedno koje je za razliku od gore navedenih potrebno i istinito te ga ovom prilikom predlažem svekolikoj javnosti: Ne treba čitati vijesti petkom!
Kad će taj petak
Nekad mi je petak bio dan za uživanje – šta obući naveče, gdje i s kim izaći… i slične teme od društvenog značaja koje su opjevane u stihovima kultne pjesme “Kad će taj petak / ti si ko metak…”
Današnji petak mi je crn. Kakav će drugo i biti kad su me dočekale informacije koje ne samo da su narušile moje krhko mentalno zdravlje već ugrozile i fizičko (čitaj seks koje se u našoj kući tradicionalno obilježava petkom a ponekad i subotom):
Fikret Hodžić u epizodi Prison Break
Prvo Prison Break, kako su duhovito nazvali Raja s biroa vijest da će Fikret Hodžić, srebrna malina zdravstva, izaći iz zatvora slobodan, ne samo kao ptica već kao 10 miliona budžetskih para koje su slobodno izletile iz javnog budžeta i odlepršale u Crnu Goru za kupovinu neadekvatnih respiratora.
Da, pročitala sam mišljenja pravnih stručnjaka_kinja koji kažu da njegovo suđenje mora biti poništeno zbog proceduralnih pogrešaka suda i tužilaštva.
Tako je, svi imamo pravo na pravično suđenje, pa tako i ovaj Fikret koji mi je rijetko antipatičan lik još otkad je prodavao majice sa Srebreničkim cvijetom po benzinskim pumpama… Ali mi je zlo, fizički mi je zlo, da živim u državi u kojoj je dokumentovano prvo od strane medija a potom, aljkavo ali nekako, i od strane tužilaštva da je 10 miliona maraka utrošeno mimo Zakona o javnim nabavkama na respiratore koje na kraju nije koristio niko osim sarajevskog Kliničkog centra.
Postoje transkripti razgovora i poruka koji ukazuju da je čitav proces nabavke vođen neprofesionalno u najmanju ruku (“Selam premijeru rekao mi je Asim da vas nazovem” javio se tadašnjem premijeru bivši novinar, sadašnji proizvođač malina koji je nekim čudom izabran kao jedini kvalifikovani uvoznik medicinske opreme u sred pandemije).
Evidentirano je da su kupljeni respiratori u stvarnom svijetu mnogo jeftiniji od cifre koja je potrošena.
Deset miliona KM našeg novca više nema.
I šta sad? Pojeo vuk magarca. U ovom slučaju ako ko nije skontao – mi, naše pare, naše zdravlje, je taj poslovični magarac. Kojeg će i Fikret, i Fadil koji će vjerujem idući izaći i ini opet zajahati. A zašto? Zato što, kako mediji uporno dokazuju u prazno, najveće slučajeve korupcije i organiziranog kriminala vode nesposobni, da ne kažem drugačije, tužitelji_ice.
Pa, evo svako ko još ima želudac u ovoj državi prati šta će biti sa slučajem ubice svoje partnerice čiju je presudu na 35 godina zbog femicida poništio Vrhovni sud – pazite sad – zbog proceduralne greške tužiteljstva. Nisu ni sudije nešto bolje. Kako je moguće da niko iz sudačkog vijeća nije skontao da će presuda biti poništena na Ustavnom sudu BiH zbog tehničke greške? Suci da nisu vidjeli rasplet? Ma, dajte molim vas!
Ratni zločinac legalno predaje palicu
Druga vijest “ZVANIČNO JE: Ratni zločinac Fikret Abdić predao dužnost novom načelniku Velike Kladuše.”
Jedino gore od lika i djela Fikreta Abdića mi je normalnost kojom odiše naslov ove vijesti – riječ je o predaji dužnosti jednog načelnika drugom.
Dužnost predaje Fikret Abdić koji je odslužio u Puli deset godina i devet mjeseci zbog ratnog zločina počinjenog na području bosanske Krajine. I koji je poslije toga legalno izabran za načelnika. I sad on legalno predaje palicu narednom načelniku. U instituciji. U BiH.
Je li moguće da je samo meni ovo nenormalno? Filmski nerealno? Nikome u toj prostoriji nije bilo neugodno? Niko se nije zapitao šta je ovo čemu život kao takav? Ili sam samo ja naopaka?
Dozivanje pameti
Treća vijest je iskočila: “Zašto nemate dobar seksualni život!”
E tu sam se dozvala pameti i zatvorila prozor. To je jedino što mi je ostalo. Što ne podliježe javnim nabavkama. Gdje ja glasam, gdje ja biram ko će mi ući i s kim ja zajednički vladam (takozvana participatorna vlast).
Dakle pouka ove priče je – više seksa manje vremena za budalaštine!
