Borba protiv prijema Kosova u Vijeće Europe i protiv UN rezolucije o Srebrenici, zaklinjanje u europski put, pa onda opet govori na ruskom… Je li vanjska politika Srbije „šizofrena“ ili se tu krije neka logika?
Burno diplomatsko proljeće u Srbiji. Posjet kineskog predsjednika, borba protiv Rezolucije o Srebrenici u Ujedinjenim narodima, posjet Olene Zelenske i i ministra vanjskih poslova Ukrajine, kampanja protiv Kosova u Vijeću Europe, Vučićev govor u Ruskom domu…
Kao na traci redaju se važni vanjskopolitički događaji. Neki bi rekli, puni nedosljednosti i lutanja srpske vanjske politike, koju pojedini analitičari opisuju kao šizofrenu.
Deklarativno i dalje na europskom putu, Srbija ili, točnije, njezin predsjednik Aleksandar Vučić pokušavaju pronaći saveznike na svim stranama, što promatračima sa strane izgleda kao vanjskopolitička tapiserija u kojoj je teško pronaći neki sustav.
Propagandna promocija režima
Duško Lopandić, predsjednik Foruma za međunarodne odnose, ističe za DW da srbijanska vanjska politika „ima mnogo sličnosti“ s unutarnjom politikom.
– Jer, kao što je Srpska napredna stranka takozvana catch all partija – nema svoju ciljnu grupu niti jasan profil, nego bi da svi glasaju za nju – tako je i diplomatski zahvat širok. Ta široka diplomacija koristi se prije svega u svrhu promocije režima i za unutrašnju propagandu. Imamo vrlo neuspješnu vanjsku politiku kada je riječ o europskim integracijama i regionalnoj suradnji. Umjesto toga režim provodi jednu vrstu propagandne vanjske politike – ocjenjuje Lopandić.
Ipak, naš drugi sugovornik misli da u takvoj politici ima nekog sistema.
– Fokus je sada na dvije linije, a to su Amerika i Kina – kaže Igor Novaković iz Centra za međunarodne i sigurnosne poslove.
– Europska unija je na trećem mjestu, a na četvrtom Rusija. Sada su sve karte stavljene na neku realpolitiku, koja počiva na određenoj vrsti transakcijskog odnosa, i čiji je cilj održavanje postojeće elite na vlasti. S obzirom na to da kontroliraju sve procese u zemlji, oni mogu voditi takvu quid pro quo vanjsku politiku – smatra Novaković.
Duško Lopandić pak govori o improvizaciji – o važnom posjetu kineskog predsjednika Xia koja pak nije na ravnopravnim temeljima, o posjetu ukrajinske delegacije koja je „prije svega vezana za odnose s Amerikom”.
– Onda imamo situaciju u kojoj se EU jednog dana kritizira, dok se drugog dana kaže da smo na europskom putu. To je žongliranje pri kojem se postavlja pitanje cijene takve politike, a ona nije mala – skreće pažnju Lopandić.
Srbija i Ukrajina – odnosi u ilegali
Posjet supruge ukrajinskog predsjednika Olene Zelenske i ministra vanjskih poslova Dmitrija Kulebe zanimljiva je utoliko što su režimski mediji o tom posjetu jedva i izvijestili.
Igor Novaković primjećuje da „vlast kontrolira podjednako proruski i prozapadni narativ u medijima. Time se umanjuje značaj Zapada i EU-a s jedne strane, a s druge strane se sprječava neka dublja manipulacija s ruske strane.”
Režim sprovodi već dugo antizapadnu kampanju, i u nešto manjoj mjeri prorusku kampanju, navodi Duško Lopandić.
– Zaista je zanimljivo da je taj posjet tako skromno zabilježen, jer tu nije bila samo supruga ukrajinskog predsjednika nego i njihov ministar vanjskih poslova. Ta kampanja se na kraju odrazila i na stavove javnog mnijenja, koje je pretežno prorusko. U tom smislu okretanje Ukrajini sigurno nije popularno u ovom trenutku – kaže Lopandić.
Podrška Dodiku
Naredni dani svakako će biti obilježeni najavljenim usvajanjem rezolucije o Srebrenici u Ujedinjenim narodima.
Borbu vlasti u Beogradu protiv te rezolucije Igor Novaković ocjenjuje kao podršku Miloradu Dodiku.
– Paradoksalno, ta priča stigla je u pravo vrijeme za Vučića i Dodika koji imaju gomilu problema na unutrašnjem planu. Ova tema se može iskoristiti za mobilizaciju ljudi – ocjenjuje Novaković.
U tom kontekstu politički vrhovi Srbije i Republike Srpske najavljuju veliki srpski Sabor 8. lipnja u Beogradu. Sabor će uslijediti nakon sjednice Opće skupštine UN-a u četvrtak (23. svibnja) na kojoj će se raspravljati o rezoluciji o Srebrenici, kao i nakon lokalnih izbora u Srbiji (2. lipnja).
Duško Lopandić taj sabor vidi kao dio „populističko-nacionalističke kampanje“.
– Ona je dio ideologije vladajućeg režima, koja proizlazi iz njegovih radikalskih korijena. Buka oko rezolucije je povezana s tim korijenima, jer sjetimo se da je Vučić lijepio plakate s imenom Ratka Mladića preko ploče Bulevara Zorana Đinđića – podsjeća Lopandić.
Kosovski autogol
Srpska diplomacija je uložila i veliki napor da spriječi ulazak Kosova u Vijeće Europe što je, za sada, uspjelo. U petak (17. svibnja) Kosovo nije bilo na dnevnom redu jer su zemlje Kvinte (SAD, Njemačka, Francuska, Velika Britanija i Italija) insistirale na početku formiranja Zajednice srpskih općina, što Priština odbija.
Naši sugovornici nisu sigurni da je to diplomatska pobjeda Srbije nego prije govore o pogrešnim koracima Prištine.
– Do ovakvog rezultata je dovela nekooperativnost koju Kurti pokazuje godinama i negiranje dijela Briselskog sporazuma – zaključuje Duško Lopandić.
Slično govori i Igor Novaković: „Kosovo će vjerojatno ići na izvanredne parlamentarne izbore, i za Kurtija može biti štetan bilo koji potez koji sugerira da ZSO može biti nešto više od obične nevladine organizacije. Kosovske vlasti se tako ponašaju vrlo slično kao i srpske vlasti, prilično transakcijski i nepopustljivo.”
(DW)
