Prema procjenama Bosna i Hercegovina u ovom trenutku suočava se s milijardu konvertibilnih maraka troškova vezanih za izgubljene sporove izgubljene pred međunarodnim arbitražnim sudovima. Elektroprivreda RS-a, Naftni terminali Ploče, Elektroprivreda BiH – samo su neke su od energetskih kompanija čije će izgubljene milionske presude platiti ili su već platili građani ove države.
Pišu: Elmedina ŠABANOVIĆ i Nermin BISE
Kontinuitet izgubljenih sporova pred međunarodnim arbitražnim sudovima dosad je narušio fiskalnu stabilnost te doveo u pitanje normalno funkcionisanje državnih kompanija iz segmenta energetike. Dosadašnje poslovanje Elektroprivrede RS-a obilježeno je nizom izgubljenih presuda pred arbitražnim sudovima.
Podsjećamo, odlukom Međunarodnog centra za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) iz prošle godine RiTE Ugljevik mora platiti odštetu od 67 miliona eura plus kamatu od 58,2 miliona eura Elektrogospodarstvu Slovenije. Dogovoreno je plaćanje odštete u ratama te isporuka trećine električne energije proizvedene u Ugljeviku.
Spor na čekanju
Ishod je ovo dugogodišnjeg spora koji je pred Arbitražnim vijećem vodila naša država u Beogradu, a vezano je za neisporučenu struju, počevši od 12. juna 2011. godine pa do donošenja odluke koju je donijelo Arbitražno vijeće u Beogradu.
Slovenci su također pokrenuli spor i pred sudom u New Yorku, a koji je trenutno na čekanju.
Pred ICSID-om također se nalazi još jedan arbitražni spor protiv naše države, a kojem se uskoro nazire i kraj. Bosnu i Hercegovinu pred ovim sudom tužila je i slovenačka firma “Viaduct” zbog ukidanja koncesija za izgradnju hidroelektrana na Vrbasu.
Ugovor o dodjeli koncesije za gradnju hidroelektrana na Vrbasu, vrijedan 165 miliona eura, Vlada RS-a potpisala je još 2004. godine. Planirane su dvije hidroelektrane: HE “Krupa” i HE “Banjaluka – Niska”.
Međutim, Vlada RS-a 2013. godine potpisala je drugu koncesiju s Elektroprivredom RS-a o gradnji hidroelektrane udaljene svega nekoliko kilometara od hidroelektrana koje je planirala slovenačka firma, te je preduzeće “HES Vrbas” uputilo Vladi RS-a odštetni zahtjev od 23 miliona eura zbog raskida ugovora. S obzirom na to da dogovora nije bilo, slovenačka firma odlučila se za arbitražni spor.
Foto: Hidroelektrane na Vrbasu/Capital.ba
Advokat dr. Nenad Baroš kaže da njihovi klijenti traže naknadu štete radi oduzimanja koncesionog prava na izgradnju dvije hidroelektrane na rijeci Vrbas.
“Kompletan činjenični i pravni opis predmetnog slučaja je obrazložen presudom Arbitražnog vijeća od 18. aprila 2022. Mi nemamo ovlašćenje da iznosimo detalje presude, a imajući u vidu da strane u postupku nisu dale saglasnost ICSID-u na objavljivanje presude, tačnije, izostala je saglasnost Bosne i Hercegovine”, tvrdi Baroš.
Republika Srpska zbog ovog jednostranog ukidanja ugovora o koncesiji izgubila je spor vrijedan 90 miliona pred arbitražnim sudom 2022. godine, a nedugo nakon toga RS je podnijela zahtjev za poništenje presude i odlaganje izvršnog postupka do konačne odluke, što je sud i prihvatio, a koja se očekuje uskoro.
Hrvatska EP mogla bi tužiti BiH
U ovom trenutku prema medijskim navodima, Hrvatska Elektroprivreda mogla bi također tužiti BiH za čak 100 miliona eura, a vezano za ulaganja koja je HEP uložio u RiTE Gacko. Međutim, navodi se da su pregovori još u toku te kako HEP još nije odustao od mirnog rješenja iako su od 2017. godine tri puta kontaktirali Vijeće ministara i Pravobranilaštvo BiH.
Luka Petrović, direktor Elektroprivrede Republike Srpske za Tačno.net kazao je da je intencija Elektroprivrede da se putem mirnog rješavanja dođe do razumnih argumenata i s jedne i s druge strane te da nemaju nikakvih minusa u budućim sporovima jer vrlo dobro znaju šta je bilo 1992. godine.
“I hidroelektrane na Trebišnjci, u smislu Bilećkog jezera, znamo šta je bilo i koje su obaveze bile i šta je HET uradio prilikom izgradnje sistema i koje je obaveze preuzeo te šta je finansirao od 1965. do 1992. godine. Isto tako znamo šta je Dubrovnik preuzimao s tog sistema, iz prve etape prve fraze. Znači dva agregata HET 1 i dva agregata Dubrovnik 1. I isto tako znamo šta je Gacko radilo do 1992. godine po pitanju isporuka energije i kome je isporučivalo”, istakao je Petrović.
Naveo je i da je njihova intencija da iscrpe mirna rješavanja i da se ne ide na skupe arbitraže gdje bi i jedna i druga strana pogoršale odnose i onda bi prošlost bila sadašnjost.
Znamo da ćemo izgubiti
Komentarišući izgubljene milionske odštete u arbitražama, ekonomski analitičar i poslovni savjetnik Zoran A. Pavlović naveo je kako se trebamo zapitati koji su razlozi za određeno ponašanje koje bi se moglo smatrati odsustvom poslovnog ponašanja vlasti u BiH, više u RS-u nego u FBiH, da ne pokušavaju da nađu bilo kakav oblik dogovora s partnerima s kojima su na neki način u raskoraku.
“Koji su razlozi da vlade u FBiH i RS-u ne pristupaju tom kontekstu rješavanja problema, je zaista neobično, čudno pitanje. Ali ono što je sigurno, a što nije bilo sporno, recimo, da je slovenačka Elektroprivreda u bivšoj Jugoslaviji bila sufinansijer izgradnje Termoelektrane Ugljevik. Znalo se da je tu uložen slovenački novac. Zbog čega se nije pristupilo dogovorima od početka?“
Zoran A. Pavlović naglašava da po pitanju izgubljenih sporova pred međunarodnim arbitažnim sudovima Bosna i Hercegovina ulazi u sudske sporove iako je sasvim jasno da će te sporove izgubiti.
“Totalno neshvatljivo. Ništa nije bilo sporno da bi se završilo na arbitraži, koja je mogla pod jedan: da se izbegne, pod dva: da se nađe dogovor koji je na kraju arbitraža i prislila RS i BiH, odnosno Ugljevik, da prihvati”, pojašnjava Pavlović.
O težini arbitražnih proces Pavlović navodi kako, prema raspoloživim informacijama, kada bi se sve platilo, da bi to bila trećina budžeta Republike Srpske.
Na koji način energetske kompanije u BiH ulaze u međunarodne pravne procese i s kojom namjerom, najbolje ilustruje primjer pravnog procesa pred Arbitražnim sudom međunarodne trgovinske komore u Parizu u predmetu Deltagrip protiv Naftnih terminala Ploče, o čemu je portal Tačno.net iscrpno pisao.
Podsjećamo, britanska firma Deltagrip tada u vlasništvu balkanskog trgovca naftom i naftnim derivatima Jasminka Umićevića tužila je Naftne terminale Ploče (NFT) s odštetnim zahtjevom preko 200 miliona konvertibilnih maraka, međutim presudom je dosuđeno Deltagripu cca. 15 miliona konvertibilnih maraka.
S obzirom na to da su tada računi Naftnih terminala Ploče bili blokirani, ova je presuda dovela ovu firmu do stečaja. Kako bi se gubitak strateškog preduzeća u vlasništvu FBiH izbjegao, tadašnja federalna vlada na čelu s Nerminom Nikšićem daje saglasnost Terminalima Federacije, koji su vlasnik Naftnih terminala Ploče, za kreditni angažman kod komercijalnih banaka s ciljem isplate Deltagripu.
Naftni terminali Ploče/Energetika.net
Pod vodstvom HDZ-ovog direktora NTF-a Josipa Tomića, inaće pravosnažno osuđenog pred hrvatskim sudom zbog pronevjere u ovoj kompaniji, aktualizirana je još jedna tužba Deltagripa za nadoknadu štete po izgubljenoj dobiti u periodu od februara 2007. godine do aprila 2009. godine.
Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu iz 2021. godine tužba je pravosnažno dosuđena u korist Deltagripa u ukupnom iznosu od 4.186.230 američkih dolara, plus zatezne kamate, što prema procjenama u iznosi oko 10 miliona američkih dolara.
U konačnici nepovoljnim ugovorima koje je Josip Tomić kao direktor NTF-a Ploče potpisivao, kompaniji Deltagrip bit će isplaćeno blizu 25 miliona konvertibilnih maraka. Međutim i ovaj je iznos simboličan kad u obzir uzmemo činjenicu da je NTF Ploče kao strateška kompanija prednosti preko pola milijarde konvertibilnih maraka u dva navrata bila pod prijetnjom stečaja.
Blok 7 i eventualne posljedice
Elektoprivreda BiH također u kontinuitetu gubi međunarodne arbitražne postupke. Podsjećamo: ova državna kompanija, koja u ovom trenutku posluje sa 160 miliona konvertibilnih maraka gubitka, izgubila je arbitražni spor pred Međunarodnim arbitražnim sudom u Briselu i to od austrijske kompanije “Strabag”, po kojem je dužna isplatiti sedam miliona eura.
Ova arbitraža započela je zbog spora u vezi s gradnjom hidrocentrale Vranduk, čiji su radovi zaustavljeni 2016. godine.
U ovom trenutku postavlja se pitanje na koji će se način riješiti decenijska “saga” izgradnje Bloka 7 Termoelektrane Tuzla. Prema najavama premijera Nermina Nikšića, ali i trenutnim informacijama, iz Elektroprivrede BiH ideja izgradnje ovog generacijskog projekta vrijednog 1,6 miliona konvertibilnih maraka propala je.
Zoran A. Pavlović ističe da je u kontekstu odgovornosti za milionske iznose pred međunarodnim sudovima jedini garant isplate država Bosna i Hercegovina.
“No što je definitivno važno, jer imamo i Blok 7 u Tuzli, ja lično mislim da je apsolutno neophodno ustanoviti telo ili koordinatora na nivou BiH, jer iza svega stoji BiH, koji će propitivati vlasti i jednog i drugog entiteta o koracima koji su sprovedeni u odnosu na tužbe. Jer, kada se posmatra sve to vezano za tužbe, uglavnom kao garant postoji BiH. Naravno da će to biti iz prihoda koji ostvaruju budžeti entiteta, ali ustvari je na neki način gubitak kredibiliteta BiH u pitanju”, zaključuje.
Idemo dalje: Mittal protiv Bosne i Hercegovine
Uskoro će se pred ICSID-om naći i novi arbitražni proces, Mittal protiv Bosne i Hercegovine.
Indijski je milijarder Pramod Mittal zbog spora u kompaniji GIKIL pokrenuo arbitražu protiv Bosne i Hercegovine. Mittal je većinski vlasnik GIKIL-a, a prema navodima, odlučili su se za arbitražni spor zbog kršenja bilateralnog sporazuma o zaštiti investicija između Bosne i Hercegovine i Indije.
Problem je uzrokovan nezadovoljstvom većinskog vlasnika time što Vlada Tuzlanskog kantona kao suvlasnik navodno nije investirala u kompaniju. Navodno je samo Mittal ulagao, dok je kantonalna vlada isključivo preuzimala dio dobiti.
Kantonalni sud u Tuzli prošle godine podigao je optužnicu protiv Mittala i bivših članova uprave GIKIL-a. Optuženi su za organizovani kriminal u vezi sa zloupotrebom položaja i ovlaštenja te za sklapanje štetnog ugovora.
foto: gikil.ba
Vijeće ministara BiH zbog vođenja ovog postupka krajem prošle godine odobrilo je 800.000 KM, od čega je do sada utrošeno 465.000 KM.
Zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH Admir Čavalić za Tačno.net kazao je da, ukoliko bi se posmatrali kumulativni iznosi zahtjeva na osnovu arbitraža, doseže se iznos od par milijardi konvertibilnih maraka.
“Međutim, ako se vratimo na obaveze po isplati, moja procjena je par stotina miliona konvertibilnih maraka, a moguće i preko milijardu konvertibilnih maraka. Rok otplate može biti i do 10 godina u nekim slučajevima. Ono što je bitno navesti je da nema transparentnosti u izvještavanju po ovom pitanju sa različitih nivoa vlasti, a posebno u vezi toga ko snosi u konačnici odgovornost za isplatu ovih sredstava. Tu navodim kao primjer odnos Vlade RS-a i jednog javnog preduzeća u smislu prebacivanja odgovornosti za isplatu duga”, rekao nam je Čavalić akcentirajući kao problem koji nastaje u činjenici da je decentralizirana struktura naše države.
Čavalić navodi da postoje aktualni slučajevi koji traju i oni koji imaju potencijal da budu pokrenuti kao što su navedeni slučajevi Blok 7 TE Tuzla. Međutim, po njegovima riječima, velikog razloga za brigu ima u najavljenom slučaju Mittal protiv Bosne i Hercegovine.
“Trenutno zabrinjava predmet koji je pokrenuo Mittal u slučaju GIKIL. Tu je riječ o izuzetnom iznosu koji može ugroziti fiskalnu stabilnost Tuzlanskog kantona. Imamo i primjera sporazumnog poravnanja obaveza kao u slučaju INA-MOL. Ove godine je Vlada FBiH izdvojila pet miliona konvertibilnih maraka u svrhu izmirenja obaveza po ovom osnovu”, kaže naš sagovornik iz Parlamenta Federacije BiH te kao neku vrstu olakšavajuće okolnosti navodi da je rok otplate relativno ‘podnošljiv’”.
Postoji jedno Pravobranilaštvo
Od preko 1100 arbitara iz gotovo svake zemlje u svijetu BiH nema nijednog svog arbitra u ICSID-u. Taj podatak dovoljno govori o ugledu naše države u svijetu.
Portal Tačno.net obratio se Pravobranilaštvu BiH u vezi sa zaštitom interesa BiH pred Arbitražnim sudom u Washingtonu, i sa upitom koliko iznose presude u dosadašnjim arbitražnim postupcima, ko su zastupnici naše države i na koji se način plaćaju presude.
Pomoćnik pravobranioca BiH Mladen Draganić odgovorio je na naša pitanja vrlo uopšteno i kratko.
“Pravobranilaštvo BiH zastupa Bosnu i Hercegovinu u međunarodnim arbitražnim postupcima, uključujući tu i investicione arbitražne postupke pred ICSID-om. S obzirom na složenost predmetnih postupaka radi zastupanja BiH angažuju se i specijalizovane advokatske kancelarije. Do danas na štetu BiH nije riješen niti jedan međunarodni investicioni arbitražni postupak, tako da nije bilo ni bilo kakve štete po državu BiH iz ovog osnova”, odgovorio je Draganić.
Foto: Tačno.net
Donekle treba i razumjeti rezerviranost Pravobranilaštva BiH, budući da kada se podnese zahtjev za arbitražu u ICSID, tog trenutka na snagu stupa sporazumna zabrana javnog objavljivanja podataka zbog povjerljivosti postupka. Ko prekrši taj sporazum, gubi pravo na arbitražu i automatski istu gubi u prvotnoj odluci bez prava na žalbu.
U sporu sa slovenačkom firmom “Viaduct” našu državu pred ICSID-om zastupale su dvije kancelarije: Karanović&partners iz Beograda i Zeiler Floyd Zadkovich iz Beča, a investitore iz Slovenije zastupa B&B Legal, advokatska kancelarija sa sjedištem u Sarajevu i Banjoj Luci.
Ostali smo uskraćeni za informaciju koliko koštaju usluge dvije advokatske kompanije koje zastupaju BiH u tužbi sa slovenačkim investitorima.
Ilustracije radi možemo se poslužiti primjerom iz susjedne Hrvatske, koju je u arbitraži pred ICSID-om dobila firma Gavrilović i troškovi Hrvatske bili su 1,8 miliona američkih dolara samo za advokate i to za svaku stranu.
Bez obzira na niz izgubljenih sporova, do danas niko u Bosni i Hercegovini nije odgovarao za stotine miliona isplaćenih po osnovu međunarodnih presuda.
