Umjesto nekad zamišljenog nacionalnog parka na Bjelašnici, u protekle dvije decenije preovladala je divlja, neplanska gradnja. Na ovaj problem godinama ukazuju i iz Udruženja i neformalne grupe građana Hoćemo pitku vodu i čist zrak – protiv nelegalne gradnje na Igmanu i Bjelašnici.Odgovornim smatraju kantonalne vlasti, „ko je morale zaustaviti ovaj trend, a nisu
Piše: Džan HELAĆ
U februaru naredne godine biće obilježena 40. godišnjica od održavanja 14. Zimskih olimpijskih igarau Sarajevu. Za to vrijeme, olimpijske planine u okolini Sarajeva, umjesto vrhunskih sportsko-rekracionih centara svjetskog renomea, postale su privatne planine koje je uneredila divlja i neplanska gradnja pa je tako danas, četiri decenije kasnije, Bjelašnica postala građevinski Eldorado.
Bjelašnica i Igman „žive“ su tek samo zimi, dok je ljeti zanemariv broj turista jer, prije svega, nedostaju atraktivne turističke ponude.
Do planina se stiže lošim putevima, a kada stignete prvi dojam je da se nalazite na tuđoj zemlji. Stručnjaci gradnju hotela, privatnih apartmana i drugih objekata koji su napravljeni tik uz ski-stazu na Bjelašnici smatraju nelegalnom, „jer nije ispoštovan urbanistički plan“.
CAR, KRALJ, AJATOLAH BERILO
Taj plan je usvojilo Općinsko vijeće Trnovo, na čelu s načelnikom Ibrom Berilom, koji je inače po peti izabran za prvog čovjeka u Trnovu. Široj javnosti Berilo je poznat kao višestruki politički preletač, a peti put je izabran kao kandidat SDA.
Više medija proteklih godina je izvještavalo o neplanskoj i divljoj gradnji po već ustaljenoj praksi; povećavao bi se broj spratova i kvadrata građenih objekata na način da se prethodno „srede“ papiri u Općini. Vrijedi podsjetiti da ova „divlja gradnja“ uz ski-staze ne bi bila „divlja“ na drugoj strani Bjelašnice, međutim, investitori su insistirali na top zoni, na šta je načelnik Berilo pristajao i davao saglasnosti za privatne apartmane tik uz olimpijske staze.
U odgovorima na pitanja upućena Općini Trnovo, uz ostalo, ističu da „trenutno na prostoru Bjelašnice nema stambene zone nego samo poslovni objekti-apartmani, pansioni i hoteli.“
Drugim riječima, načelnik Berilo privatne apartmane koji su uglavnom kvadrature prosječnog bosanskohercegovačkog stana smatra poslovnim objektima, što valjda treba da opravda davanje saglasnosti (papira) za divlju gradnju i pretvaranje Bjelašnice u građevinski Eldorado.
Razlog je očit i on je isključivo finansijske prirode, pri čemu je briga o očuvanju okoline u potpunosti u drugom planu.
“Općina Trnovo ostvaruje prihod na imovinu od izgrađenih objekata, porez na promet nepokretnosti, kao i druge prihode i poreze, uz napomenu da 60% ukupno naplaćenih poreza na imovinu pripada Kantonu Sarajevo“, navode iz Općine Trnovo.
Tako je, umjesto nekad zamišljenog nacionalnog parka na Bjelašnici, u protekle dvije decenije preovladala divlja, neplanska gradnja. Na ovaj problem godinama ukazuju i iz Udruženja i neformalne grupe građana Hoćemo pitku vodu i čist zrak – protiv nelegalne gradnje na Igmanu i Bjelašnici.Odgovornim smatraju kantonalne vlasti, „ko je morale zaustaviti ovaj trend, a nisu“.
„Niko od njih nije ustao protiv tajkunskih lobija koji, nauštrb zdravlja građana Kantona Sarajevo, svake godine na 100 hektara kubika šume posjeku barem upola toliko stabala krošnjastog zimzelenog drveća, pogotovo borova koji žive pod vrlo različitim ekološkim uvjetima, te kao takvi su otporni prema mrazu i potrebna im je gustoća planinskog vazduha kako bi mogli da prezime tokom zimske sezone“, navode iz ovog Udruženja.
KRIVIČNE PRIJAVE ZBOG KRČENJA I DIVLJE GRADNJE
Podsjećamo, još 2004. začeta je ideja da na Bjelašnici (i Igmanu) otpočne masovna izgradnju stambenih objekata i apartmana. Na ovim olimpijskim planinama je tokom svih ovih godina devastirano i uništeno preko 8.000.000 metara kvadratnih šume i šumskih livada.
S obzirom da prostor Igmana i Bjelašnice ima posebnu važnost za očuvanje pitke vode i čistog zraka u Kantonu Sarajevu, pa i u čitavoj Bosni i Hercegovini, prostornim planom Federacije BiH, koji je još uvijek važeći, Igman i Bjelašnica zajedno sa Visočicom i Treskavicom proglašeni su za zone nacionalnog parka prirode. Ovaj plan je još obavezujući te se u njemu navodi kako gradnja na ovim planinama nije u skladu sa odlukom o zaštiti izvorišta pitke vode iz 1987. godine, koja je još uvijek na snazi.
I federalni revizori su još 2016. upozoravali na nepravilnosti u vezi sa izgradnjom apartmana na Bjelašnici. Koliko je problem očit, a zbog klijentelističkog odnosa lokalnih vlasti još uvijek nerješiv, potvrđuje i to što je Ured za borbu protiv korupcije KS uočio nepravilnosti prilikom ishodovanja dozvola za krčenje šuma i izdavanje odobrenja za građenje te je podnio krivičnu prijavu Kantonalnom tužilaštvu Sarajevo zbog krčenja šume (u četiri slučaja) te izdatih odobrenja za gradnju 13 objekata.
Divlja i neplanska gradnja na dvije sarajevske olimpijske planine u konačnici vodi i ka onečišćenju izvorišta pitke vode za Grad Sarajevo.
Udruženje Hoćemo pitku vodu i čist zrak – protiv nelegalne gradnje na Igmanu i Bjelašnici, medijskom kampanjom u više su navrata pokušavali ukazati na probleme divlje gradnje, koja za rezultat ima nelegalno ili poluilegalno pretvaranje zaštićenih područja u urbane sredine.
U njihovu kampanju uključili su se svi eko-aktivisti sa područja BiH, te mnogobrojni planinari, a kako bi stvorili pritisak prema donosiocima odluka da prestanu raditi u interesu građevinskog lobija te stanu u zaštitu interesa građana. U skladu s tim pokrenuta je peticija kojom se od Vlade i Skuštine KS traži da donesu zakonske odredbe koje će zaustaviti nelegalnu gradnju na ovom području. Do sada ju je potpisalo više od 1.000 građana.
Iz Udruženja posebno apostrofiraju da su ugrožena izvorišta na Igmanu i Bjelašnici, kao vodozaštitna područja, odakle se pitka voda kroz vodovodnu mrežu „spušta“ klancima i utiče u rijeku Željeznice na širem području Ilidže.
Zaštita izvorišta još od donošenja Odluke iz 1987. nije vršena sistematski, pa je tako neplanska gradnja apartmana uticala na biološko zagađenje i izvora rijeke Bosne (u koju se ulijeva Željeznica) usljed neodržavanja kanalizacione mreže, nakon čega je voda na izvorima rijeke Bosne zabranjena za piće poslije čitavog stoljeća.
FEKALIJE SE SLIJEVAJU PREMA SARAJEVU
Neplanirana divlja gradnja intenzivirana je i u samom koritu rijeke Željeznice na čijim su se obalama pojavila dodatna smetljišta, dok je nedavno u blizini bivše tvornice TAT nakon građevinskog iskopa za gradnju novog objekta utvrđena povećana koncentracija radioaktivnih čestica.
Aktivista Udruženja Nizar Zaćiragić za Valter pojašnjava da zbog novoizgrađenih stambenih naselja na području Babinog dola i velikog broja apartmana na užem području Bjelašnice, odvodni sistem nije u mogućnosti da sve fekalije neutrališe i spriječi zaraze.
„Dakle, te cijevi koje prolaze kroz kanalizacione odvode svojom indukcijom i gabiritima prolaze kroz dolomitske stijene, a ko se razumije u dolomoitske stijene trebao bi znati podatak da su one žive, da rade pod kompresijom i naponom. Ovaj problem naročito je osjetan u mjesecima suše, kada voda počinje da mijenja stanje transmisije i impozantnu količinu vode izbacuje kroz odvode stijena. Ovog trenutka dok mi pričamo na nekoliko mjesta cure fekalije. Javnost treba znati pravo stanje i ko stoji iza kulisa cijele hajke koja nam je preko noći napravila jednu bespravnu i anticivilizacijsku ujdurmu kako bi tim sredstvima stekla protupravnu i imovinsku korist i ogriješila se od prljavih poslova gdje glavnu priču oko posredstva i primanja mita drži doživotni načelnik opštine Trnovo, a koji je ujedno i projektant i inspekcijski odobravač, što u cijeloj ovoj priči zvuči pomalo bizarno i zastrašujuće“, ističe Zaćiragić za Valter.
Iz Općine Trnovo, međutim, navode da se „sva gradnja na Bjelašnici realizuje na osnovu usvojenih planskih dokumenata i raspoložive infrastrukture“.
„Postojeći kanalizacioni kolektor kapacitiran je za cca 10.600 stanovnika, obezbjeđeno je snabdijevanje vodom za cca 20.000 stanovnika, snabdijevanje električnom energijom iz dva pravca, doveden prirodni gas na lokalitet Bjelašnice, izgrađeni kišni kolektori i separatori, i urađena je saobraćajna infrastruktura“, navode.
U Općini, pak, zanemaruju potencijalnu opasnost od pucanja kanalizacionih cijevi koje dopiru sa područja Velikog polja i direktno se povezuju sa vodovodnim cijevima, a koje se opet naslanjaju na olimpijske ljepotice Bjelašnicu i Igman.
U međuvremenu, niko ne mari za pitku vodu za građane Sarajeva i održavanje prirodnog okoliša i njegove ravnoteže. Agencije za nekretnine i dalje masovno prodaju nove apartmane, a kantonalne vlasti zadovoljno trljaju ruke zbog još zadovoljnijih investitora.
Na veliki jubilej, koji nam dolazi u februaru naredne godine, samo možemo konstatovati da su ove olimpijske ljepotice od kulturnog i prirodnog blaga pretvorene u privatnu svojinu političkih moćnika i njihovih tajkuna. Posebno se to odnosi na Bjelašnicu, koja je u proteklih desetak godina postala svojevrsni građevinski Eldorado.
(Valter portal)
