Možete li zamisliti da dignete cjeloživotni kredit, čekate više od 10 godina na useljenje, uselite u poluzavršen stan, kupujete radijatore, cijevi, čekate uknjiženje? I za to niko i nikad ne odgovara? U Tuzli je i to moguće. Dok su čekali pravdu preminulo 14 kupaca stanova
Piše: Maja NIKOLIĆ
Prošlo je skoro godinu dana od kada je Kantonalni sud u Tuzli presudio u slučaju 160 kupaca stanova u objektu “15. maj”. A presuda je presedan, nema krivičnog djela. Nema satisfakcije za kupce stanova koji su prevareni i oštećeni. Nema krivca što su nakon decenije i više uselili u neuslovne stanove, sami sređivali stolariju, kupovali radijatore. Nema ni krivca jer nisu uknjiženi kao vlasnici. Nema ničega. Osim nepravde.
I šta ćemo sad, rekla bi pjesma, jer danas više niti jedna pravosudna institucija ne pokreće pitanje kako su kupci ostali potpuno obespravljeni i nezaštićeni.
A bilo bi pravedno reći da se na žalost upravo na njihovom slučaju pokazalo kako (ne) funkcionira pravni sistem, te da je sprega s politikom čvrsta i gotovo neraskidiva.
Ostavljeni na cjedilu
No, da se vratimo u 2007. godinu, kada je započela izgradnja Stambeno poslovnog objekta “15. Maj” na Brčanskoj Malti.
Izgradnju je vodila javna gradska institucija Direkcija za izgradnju na čijem čelu je bio Enver Bijedić.
Kupci su trebali useliti u stanove još 2009. godine. No, tako nije bilo, u nedovršene, a i kvalitetom upitne stanove uselili su tek 2020.
A za to vrijeme vodili su pravnu borbu, prosvjedovali protiv gradskih vlasti, koje su ih ostavile na cjedilu, borili se protiv pravosudnih institucija u Tuzli koje su ih do samog kraja borbe potpuno iznevjerili.
Da bi stvar bila gora, Kantonalni sud u Tuzli donio je presudu da Enver Bijedić, kao jedina odgovorna osoba nije počinio krivično djelo.
To je presedan u pravosuđu, da se vodi jedan sudski postupak i da se na kraju ne navede da nema dokaza za prevaru i obespravljenost građana Tuzle, nego se jasno navodi da nema krivičnog djela.
Nakon toga, evo već godinu dana, stanari su i dalje prepušteni sami sebi, dovršavaju zgradu svojim novcem. I još čekaju na uknjiženje stanova.
Stanovi bez grijanja
U razgovoru za Interview.ba svi stanari podsjećaju u kakvoj pravnoj nesigurnosti živimo.
Prije više od deset godina ugledna tuzlanska liječnica Sevleta Avdić upozorila je da se nešto čudno događa s izgradnjom SPO “15. Maj”.
– Mi smo uselili tek prije dvije godine i to u nezavršene stanove, koji nisu imali ni grijanja. Stanari su sami sebi morali ugrađivati unutrašnju stolariju. Moram reći da je možda jedna polovina ili čak i jedna trećina kupaca stanova u danas stanovima, ostali nisu. Možete i sami pretpostaviti zašto. Kupci su prevareni, izmanipulirani. I moram reći da nemamo apsolutno nikakvo povjerenje u naše pravosuđe. Da je ovo pravna država nama se ovo ne bi dogodilo – ogorčeno nam kaže Avdić.
Ona se od prvoga dana borila za svoja, ali i prava drugih stanara. Danas ističe kako živi u stanu koji nije uknjižen.
– Uspjeli smo proći tehnički prijem. I to opet zahvaljujući našim naporima, jer smo naknadno uložili veliki novac za ono što nisu uradili izvođači radova i investitori. Platili smo veliki novac, blizu 200 hiljada KM za rentu. Poslije toga također smo platili određene radove, koji su nas koštali od 10 do 50 hiljada KM. I dan danas nismo uspjeli dobiti upotrebnu dozvolu zato što od nas Grad potražuje negdje oko 116. hiljada KM za atomsko sklonište. Znači i to moramo sami platiti ukoliko želimo dobiti upotrebnu dozvolu kako bismo krenuli ka uknjiženju stanova – ističe Avdić.
Izigrala me država
Podsjeća kako je stan u SPO “15. Maj” kupila 2007. godine od Direkcije za izgradnju koja je u većinskom vlasništvu Grada Tuzle.
– Imala sam ogromno povjerenje. Smatrala sam da je to državna institucija, firma našeg Grada Tuzle. Upravo iz tog razloga nisam željela kupiti od privatnika. Ali evo, izigrala me država – dodaje.
Kupci stanova su podnijeli i krivičnu prijavu protiv osoba za koje su smatrali da su krivi za neizgradnju SPO “15. Maj”. Međutim, odgovornih nema, a nema čak ni krivične odgovornosti.
Obraćali su se i Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću koje im je samo poslalo odgovor da ne mogu ništa učiniti te da ne mogu utjecati na tužioce.
– Svako od njih ima svoj način rada. Kažu, neovisan. A zapravo duboko zavisan od politike i pojedinih moćnika. Zaista mi ne možemo ostvariti nikakvo pravo – ističe Avdić.
Zanimljivo kako se od svih jedanaest osumnjičenih za izgradnju SPO “15. maj” postupak samo sveo na Envera Bijedića. On je tzvrde kupci stanova glavni krivac jer je bio na čelu Direkcije za izgradnju koja je ljudima uzela novac odnosno prodala stanove i poslovne prostore.
– Ali i svi drugi su krivi. To je jedna hobotnica, ali se postupak vodio protiv samo jednog čovjeka. Mi smo pokradeni, a niko nema da nas zaštiti. Pravna država ne postoji, a mi smo možda samo kap u moru, a pogledajte šta se radi na državnom nivou – ističe Avdić.
Zakon po mjeri političara
Kao neko ko je sve ovo doživio, Avdić smatra da je krivični zakon u Bosni i Hercegovini napravljen po mjeri političara.
– Da sam ja neko u ovoj državi, nakon ovog slučaja, ja bih napravila prijedlog da se ukine imunitet tim političarima, jer niko nije ispred zakona. Također, da se za svako krivično djelo ukine zastara. Jer ako neko zna da za neko krivično djelo postoji zastara, onda će ga on napraviti. Ako nema zastare, on će se itekako bojati, pa i kada mu istekne taj imunitet koji su sebi stavili, da će ga proganjati da odgovara. Na taj način ćemo iskorijeniti kriminalan i korupciju iz našeg društva – kaže Avdić.
Veoma žalosna je činjenica da neki kupci stanova nisu ni dočekali da usele.
Naime, za 14 godina koliko su čekali na useljenje, preminulo je 14 kupaca stanova. Od nekih kupaca su preminula djeca kojima su roditelji kupili stanove. Također, mnogi su bili primorani vraćati stambeni kredit za stan koji su kupili te živjeti kao podstanari uz visoke kirije. Svi oni su u potpunosti iznevjereni od strane države, ali i Grada u kojem žive.
Da stvar bude gora, napravljeni su ogromni propusti u izgradnji te je zgrada “15. Maj” dosta nekvalitetno građena pa je svako od kupaca u svoj stan morao uložiti još velika sredstva. Naime, događalo se da su cijevi pucale, propuštale vodu, da odvodi nisu adekvatno postavljeni, izolacija nije napravljena kako treba, a mnogi su u stanove uselili bez parketa, laminata, pločica i unutrašnje stolarije.
Političke razmirice
Adisa Džinić Mehanović je bila primjer istinskog borca za prava kupaca stanova. Lavovski se borila ne samo za sebe nego za sve svoje komšije. Posebnu ulogu je odigrala kada je uvidjela da je primjerice ista garaža prodana tri puta različitim kupcima, a isto tako i dva stana su duplo pokušana biti prodana.
Kaže za Interview da je pravna bitka izgledala dosta mučno.
– Od samog početka je bilo mučno, od kada smo podigli krivičnu prijavu. Kada smo došli kod postupajućeg tužioca, po našem predmetu, on nam je onako naslonjen u fotelju rekao: “Pa dobro, je li to sad vaša moralna satisfakcija da vi dižete krivičnu prijavu?” Kada vam tako kaže postupajući tužilac u vašem predmetu, onda ne znam šta više treba reći ili komentarisati o našem pravosuđu. U par navrata kupci su pozivani da daju izjave u Tužilaštvu, ne govoreći uopće u kojem predmetu ni po kojem osnovu su pozivani – kaže nam Džinić Mehanović.
Dodaje kako je tokom procesa uvidjela i da su se političke razmirice rješavale u samom Tužilaštvu.
– Moram to istaći. Niko mi nije rekao u kojem svojstvu dajem izjavu, pa sam dok sam potpisivala okrenula list. I tek onda sam vidjela da dajem izjavu za našeg tadašnjeg načelnika Jasmina Imamovića kao svjedoka u tužbi protiv Envera Bijedića za zloupotrebu položaja. Na kraju izjave su me pitali da li ću kao pojedinac, odnosno kao grupa kupaca tražiti obeštećenje. Ja sam rekla da hoću naravno i da mi nije jasno zašto me to uopće pitaju. Mislila sam da su me zvali da mi sami kažu da ću biti obeštećena. To su sve stvari, koje smo mi doživljavali u Tužilaštvu davajući izjave onako nasumice, ne znajući ni kome ih dajemo ni zašto ih dajemo – ispričala nam je Džinić Mehanović.
Svi su upleteni
Pravdu su tražili prosvjedima na ulici pa ih se i tu pokušalo ušutkati. Ali se nikada nisu dali pokolebati pritiscima, nego su ustrajali i svaku bitku vodili na potpuno zakonit način.
– Kada vam neko uskraćuje pravo da jasno i glasno kažete da ste prevareni, da izađete na ulicu sa svojim sugrađanima, kad se sugrađani boje pridružiti jer su poslovima vezani za politiku ili za neke javne institucije koje su pod krovom same općine, to je jako tužno i žalosno – kaže nam Džinić Mehanović.
I ona ističe kako je veoma čudno da je ovaj predmet pred Kantonalnim sudom u Tuzli zaključen kao predmet u kojem nema krivičnog djela.
– Za nas su ovdje svi krivi, svi su upleteni. Nisu mogli da ne znaju šta se dešava – dodaje.
No, svako iole pismen i ko ima imalo logičnog promišljanja, znat će da predmet nikako nije smio biti zaključen nego da su se krivci trebali pronaći, a kupci stanova nisu smjeli ostati obespravljeni.
– Možda kada se promijeni postava u pravosuđu, kada dođu savjesni tužioci i pokrenu predmet, onda ćemo i dočekati pravdu. Ali ovako, nisam optimistična. Vjerovatno postoji osnov da se predmet ponovo pokrene, ali to nikome nije u cilju. Jer, ovo je bilo samo da se nas što prije zadovolji nekakvim odlukama Gradskog vijeća, da se mi što prije ubacimo u te stanove i da se sve brzo zaboravi. Svi oni su se mogli oprati pred Sudom, ali ne i pred narodom za koji su krivi – iziričita jenaša sugovornica.
Satjerani u ćošak
Tamo gdje je Gradsko vijeće Grada Tuzle jedino pomoglo kupcima jeste da su vijećnici jednoglasno donijeli odluku da se kupcima osigura infrastruktura, voda, kanalizacija, struja i grijanje. Međutim i tada su uslijedili problemi. Bez obzira što su imali infrastrukturu ušli su u stanove bez radijatora, bez osigurača i bez ijednog kabla u zgradi.
– Pa smo se sami snalazili, kupovali radijatore, usponske kablove. Ja sam sve radila s komšijama koji su elektro struke. Bili smo satjerani u ćošak. Drugačije nismo mogli – prisjeća se.
Pred kupcima je sada nova obaveza – morraju uplatiti 116 hiljada KM za atomsko sklonište kako bi dobili upotrebnu dozvolu. A nakon toga uknjiženje, stanova što također košta.
Međutim, svi žele da se cijela saga što prije završe. Spremni su n a uplatu, ali već šest mjeseci čekaju na rješenje, odnosno odluku Grada da krenu prema uknjiženju.
Mirsad Šuvalić također je jedan od iznevjerenih kupaca.
On tvrdi da se na ovom slučaju pokazala jasna sprega između pravosuđa i politike i onih koji su izvršili ovaj nemili čin prevare nad građanima koji su kupili stan u zgradi “15. maj”.
– Očigledno je da su oni koji su obavljali političke funkcije, a odgovorni su za sve, imali zaštitu u pravosudnom sistemu. Nemoguće je da niko nije kriv. Nama je, ali i svim drugima u Tuzli i Kantonu poslana poruka da nemamo nikakvu zaštitu, da smo nesigurni naročito kad trebamo da se obratimo pravosuđu – kaže on.
Prodao stan
A svi su, dodaje, vjerovali da će pravosudne institucije poduzeti određene korake.
– Međutim, vidjeli ste da su se političari sasvim opušteno i bahato ponašali, jer su znali da imaju zaštitu u pravosudnim organima. Znali su da neće snositi sankciju i pokušavali su iz svega toga da se izvuku govoreći kako oni nemaju ništa s tim. Vrijeme i suđenja koja su uslijedila nakon toga su pokazala da je to bila jedna obična farsa, koja je poslužilaa da se ne otvara Pandorina kutija. Pokazalo se da je sve napravljeno da se odgovorni zaštite, da se ne raspravlja o tome kako smo prevareni – kaže nam Šuvalić.
Smatra da bez obzira što je slučaj zaključen ne treba odustajati od traženja odgovornih.
– Od Upravnog i Nadzordnog odbora Direkcije za izgradnju Tuzla, gradonačelnika i njegovih saradnika koji su apsolutno morali biti upućeni i biti upoznati s onim šta se dešavalo i radilo. Prema tome, to je sprega mnogih ljudi koji su tada radili u Direkciji za izgradnju i Općini Tuzla – istaknuo je.
Kaže nam i kako je svoj stan u SPO “15. maj” prodao. Nije više imao snage da se bavi ovim problemom.
– Prodao sam ispod daleko niže tržišne cijene, ali jednostavno prodao sam samo da više ne razmišljam o tome – napominje.
No, bez obzira na to, a zbog nepravde koju je prošao pita se hoće li biti revizije ovog slučaja. Hoće li odgovarati i tužitelji, koji nisu odgovorno radili svoj posao? Hoće li odgovarati i oni koji su zataškavali slučaj?
– Čini se nakon svega da je služba poslužila da bi neki bili oslobođeni, a ne da bi odgovarali. Da bi mogli reći kako su pred sudom oslobođeni i nisu krivi. Tome je služio sudski proces – uvjeren je Šuvalić.
Bijedić: Treba nastaviti tražiti krivca
A glavni akter priče, Enver Bijedić donedavni političar, bivši federalni ministar, bivši državni parlamentarac ističe da je u ovom slučaju u pitanju duboko montiran politički proces koji je u proteklih 7 godina prilično uzdrmao njegov osobni ugled, političku karijeru. A kako je naveo, trpila je i njegova porodica.
– Oslobađajuća presuda Kantonalnog i Općinskog suda u Tuzli je bila da uopšte nema djela. To je nešto jedinstveno u pravosuđu. Sudski proces je trajao tri godine, a sedam godina su trajale demonstracije, zviždanje, prozivanje mene po medijima. Nažalost, samo sam ja pretrpio štetu. Također, ni stanari nisu dobili ništa ni vlasnici poslovnih prostora. Jer zgrada još nije završena. To sada potiče jedno novo pitanje, zašto ti stanari ne nastave tražiti svoja prava? Ja sam stalno govorio da su oni oštećeni, ali krivac nije Enver Bijedić. Oni trebaju nastaviti tražiti krivca – kaže nam Bijedić.
I Bijedić pita šta sada radi Tužiteljstvo TK u ovom slučaju nakon što je on oslobođen.
– Hoće li neko drugi biti procesuiran ili se čeka zastara? Ja mislim da se čeka da predmet zastari, da određeni ljudi budu abolirani. Tvrdim da su stanari oštećeni. Vlasnici poslovnih prostora ako budu tražili odštetu, to će biti milionski iznosi. Ali naravno, ako bude tužilac radio svoj posao. Ako ne bude, uslijedit će zastara – kaže nam Bijedić.
Nismo plaćali parama
On tvrdi da je Direkcija za izgradnju Tuzla čiji je bio direktor, u ovom slučaju izgradnje SPO “15. maj” bila suinvestitor, a ne izvođač radova.
– Mi smo vodili projekat, vršili nadzor, a druge građevinske firme su izvodile radove. Za ono, za što sam ja bio optužen su međunarodni knjigovodstveni standardi i tome slično. Međutim, jasno se kaže u zakonu da pravila tog međunarodnog knjigovodstva mora da vodi izvođač radova, znači građevinska firma. Ne investitor, nego građevinska firma. Zato je presuda i bila takva kakva je. Nema djela za Direkciju, ni za mene kao personifikaciju Direkcije za izgradnju. Naime, mi radove koje je izvođač radova radio nismo plaćali parama. Mi smo dali određen broj kvadrata, stanova, poslovnih prostora i garaža, da se objekat završi. Negdje 75 posto je pripadalo izvođaču radova koji je bio i suinvestitor, a 25 posto je pripadalo Direkciji za naše usluge projektovanja, nadzora – kaže Bijedić.
Smatra da mu je sve smješteno, jer je u to vrijeme 2019. godine kada je optužnica podignuta bio politički veoma jaka ličnost.
– Najteže mi je to što je i moja porodica veoma trpila. Ja sam pretrpio ogromnu štetu, u političkom smislu. Diskreditovan sam bez ikakvog razloga ili nečega što je dokazivo u pravosuđu. To je nepovratna šteta. Ali to što su doživjeli moja moja porodica, moja supruga i moja kćerka, to je nešto čime bi se određeni organi trebali baviti – ističe Bijedić.
On kaže da je danas bez posla.
– Nevjerovatno je da tužilac za svoje greške nikome ne odgovara. Ne mogu vjerovati da ga niko ne pita šta je radio. On je vodio procese koji koštaju ovo društvo, budžete. Zašto svoju energiju nije usmjerio ka pravim krivcima ili nekim drugim kriminalnim aktivnostima? Ali ne. Čovjek je imao samo targetiranog mene, Envera Bijedića. Jedanaest osumnjičenih je bilo. I ja sam kao pincetom izvučen. I sada, kada se to završilo, kada sam oslobođen, više se ništa ne događa – navodi.
Revizija procesa
Svi akteri naše priče slažu su da bi ovaj slučaj izgradnje SPO “15. maj” i prevare kupaca stanova dobio svoj pravosudni epilog i da bi građani doživjeli određenu pravnu satisfakciju kada bi proces bio revidiran. I kada bi ga, kako ističu, vodio objektivan tužitelj.
Međutim, ne bi se smjela izostaviti zanimljivu činjenicu. Naime, tužitelj koji je vodio cijeli slučaj protiv Envera Bijedića, u vrijeme izgradnje SPO “15. maj” je bio šef inspekcija Grada Tuzle, koji primjerice nije reagirao kada su se na zgradi počela nadograđivati dodatna četiri sprata bez građevinske dozvole.
Uostalom, mnogo je nelogičnosti u ovom slučaju. I mnogo razloga za strah od nesigurnosti.
Možemo li uostalom zamisliti kako je stanarima, koji su digli doživotne kredite, kupili stanove, uselili 12 godina nakon, u neuvjetne prostore, koji nisu uknjiženi. Uz put doživjeli toliko poniženja.
No, veće je pitanje gdje su u svemu ovome institucije čiji je zadatak pomoći obespravljenim, prevarenim, poniženim?
